novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Kad Hrvatska zaigra Monopoly (“Gazda: Početak”, D. Juričan)

gazda početak
Foto: trailer screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute

Kao što svaki pravi holivudski serijal ima jedan nastavak u kojem se osvrće na početak svega nakon in medias res ulaska u priču, tako se i ovaj naš politički dokumentaristički serijal nakon pogleda kroz prozor u svijet tajkunstva Ivice Todorića vraća u devedesete, uspješno zaobilazi temu Domovinskog rata (spominjući je samo usputno), na početak privatizacije i prikazuje što je uopće omogućilo gospodinu Ivici i njemu sličnima da se domognu hrvatskih visina. Ako može Batman, zašto ne bi i Hrvatska? Samo što Gazda: Početak nije holivudski film – scenarij mu je previše nevjerojatan da bi ga prosječan gledatelj holivudskih filmova prihvatio kao vjerojatnu i vjerodostojnu priču. Hrvatski gledatelj, međutim, itekako je spreman povjerovati u legitimnost riječi Darija Juričana u drugom dokumentarcu iz serijala Gazda.

„Glavni lik“ drugog nastavka je Miroslav Kutle, iako ovo ponovno nije film o njemu, kao što Gazda nije bio o Todoriću, nego o sustavu, a svi znamo da je najdraža tema svih intelektualaca upravo sustav. Juričan se ponovno nagutao prašine sa spisa i dokumenata iz različitih arhiva te proveo sate i sate sjedeći s velikim brojem prevarenih i onima koji su varali, sve da bi se otpetljalo klupko u čijem se središtu nalazi razlog zbog kojeg je Hrvatska ovdje gdje je. Kao i prvi put, film je upotpunjen knjigom Saše Paparella, u kojoj je sve što filmski medij nije mogao uključiti.

Devedesete su bile godine

Juričan svog novog Gazdu koristi kao okosnicu za rasvjetljavanje priče o hrvatskom pravosuđu i o privatizaciji koja se odvijala u devedesetima kada se oformljavao i HDZ, a Franjo Tuđman je bio svojevrstan bog. Mnogi su tada krenuli od nule i upravo poletjeli uvis, Miroslav Kutle među njima kao kakav kapetan. Kao jedan od ljudi koji su sudjelovali u osnivanju HDZ-a, Kutle je njihovom pobjedom na izborima dobio propusnicu kroz sva vrata koja su ga možda mogla spriječiti u rastu. Upravo je nevjerojatan broj tvrtki i prostora koje je Kutle, koji je bio vlasnik Globus grupe, otkupio i zapravo uništio – od zagrebačkog Gradskog podruma, preko Tiska do Slobodne Dalmacije, čime je zapravo polako, ali sigurno išao u pohod na Hrvatsku pod okriljem poduzetništva bez ikakvih prepreka i stvorio pravu malu diktaturu u samo nekoliko godina.

Svega tu ima, mnogo uključenih imena, još više nezadovoljnih bezimenih i sitnih radnika koje su preveslali i iz njih iscijedili i posljednju kap zarade, prijetili smrću članova obitelji ili nekim drugim ultimatumima, a sve je to zapravo pokazatelj onoga čega smo svi zapravo svjesni, da u Hrvatskoj postoji samo jedan kotač koji sve pokreće – politika. Juričan neprestano podsjeća gledatelja da od desetak sudskih postupaka pokrenutih protiv Miroslava Kutle samo je za jedan pravomoćno osuđen; oni koji su podigli optužnice već dvadesetak godina čekaju da se stvari pokrenu s mrtve točke, ali veći bi šok bio da se nešto zapravo razriješi i ne ode u zastaru. Za to vrijeme Kutle boravi izvan Hrvatske.

gazda
Foto: trailer screenshot
Privatizacija demokracije

Gazda: Početak kao i njegov prethodnik pod okriljem duhovitosti i ironije strpljivo i pomno sastavlja sliku o našoj realnosti, čineći je utoliko probavljivom. Međutim, još tijekom smijanja na Juričanove domišljate riječi, osjeti se gorak okus u ustima jer ih je popratio stvarnim snimkama intervjua, kako onih iz devedesetih, tako i njegovih svježih, cijelu hrpu novinskih naslova, isječaka iz vijesti i dao nam uvid u svoj istraživački pothvat, gdje hoda po arhivima i knjižnicama natrpan dokumentima koje se nitko drugi nije sjetio ili uopće usudio otići otvoriti. Vidljiva je pomalo traljava organizacija svih tih elemenata, koja zasljepljuje i zaglušuje gledatelja, ne dajući mu vremena da apsorbira upravo iznesene informacije prije nego se krene na nove, a autor ne zauzima jasan stav prema temi.

Kada ne kopa po zaboravljenim papirima, Juričan postavlja svoju kameru i pitanja pred ključne igrače u ovim opasnim igrama privatizacije. Neki od glavnih glumaca su Stipe Mesić, Vladimir Šeks i Tomislav Karamarko, a upravo je teško gledati u kolike se očite laži upliću neki intervjuirani pojedinci. Tragikomičnost tih situacija radi sama za sebe – očito laganje u oči, zbunjenost, navodna zaboravljivost i često pokeraško namještanje lica svjedoče da su devedesete bile mutne godine.

S jedne se strane to moglo i očekivati u situaciji u kojoj se pokušavala oformiti samostalna država i samo su podzemni putevi mogli dovesti do pomaka, ali Hrvatska se previše upetljala u podzemne puteve, dajući podzemnim ljudima previše svjetla. Možda su ljudi bili previše naviknuti na prijašnji sistem da se potpuno okrenu demokraciji, ali vrh je sve svoje postupke obojao domoljubnim bojama, što čine i danas, usput svima pokazujući da su dobro upoznati s aforizmima poput „Sve je legalno.“.

gazda
Foto: trailer screenshot
Ovo (ni)je film u edukativne svrhe

Iako Gazda: Početak djeluje kao gangsterski film s previše obrata i loše razrađenim likovima, zapravo je nesumnjiva njegova važnost. Mnogi su više nego jednom postavili pitanje zašto Juričan radi dokumentarni film o nečemu što se već zna, naročito ovaj o Miroslavu Kutli, čija je priča već duže vrijeme poznata javnosti. Da, Todorić još nije pao kad su izbacili prvog Gazdu, ali Kutle već dugo nije u vrhu, toliko dugo da mladi žitelji Hrvatske možda ni ne znaju tko je on. Juričan upravo taj dio publike, mlade izdanke hrvatskog naroda, ističe kao one koji najviše uživaju u ovom serijalu, jer imaju određen odmak od svega što se događalo kad su oni još bili djeca ili uopće nisu postojali.

Uostalom, kad bi se išlo tom analogijom, onda ne bismo trebali imati više od možda pet filmova o nacistima, Hitleru, JFK-u, princezi Dijani, a znamo koliko ih u ima. Međutim, možda zbog svoje predanosti i želje da se čim više pokaže film postane zagušen i prenatrpan informacijama. Ovaj pothvat svejedno je hvalevrijedan i treba ga podržati te pratiti u koga će se idućeg uperiti prstom.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari