Kako je kič ukrao Božić
Zajedno s prvom božićnom reklamom Coca-Cole došla je i sva pompa adventskog razdoblja. Svake godine uzbuđenje oko zimskih blagdana sve je veće. Tako smo već u prvim danima prosinca mogli svjedočiti paljenju svjećica, otvaranju božićnih parkova i svoj sili štandova na kojima možemo pronaći od kuhanog vina do krema protiv bora. Najviše ćete ipak naći prigodnih čestitki i ukrasa. Pogledate li iste zamijetit ćete da je svaki od njih savršen prikaz onoga što nazivamo kičem. Silni svjetlucavi plastični borovi nagnat će vas na razmišljanje da ipak na večernji izlazak ponesete sunčane naočale. U carstvu crvenih mašnica, zlata i šljokica, lažnog snijega, najiritantnije smatram rustikalne ukrase. Za sve vas koji su blagoslovljeni neznanjem o postojanju navedenih, to su oni koji imitiraju izgled božićnih ukrasa koje možete pronaći na jelkama vaših baka ako ste generacija rođena prije 2000-ih. Klopka ovih ukrasa je da njihova cijena koja iznosi tjednu količinu prehrambenih potrepština prosječnog Hrvata i da, naravno, njih nije radila vaša baka nego potplaćeni kineski radnik. Osim njih apsolutnu pobjedu u natjecanju kiča odnose svakako jelke u neprirodnim bojama, pa tako možemo naći bijelu, plavu, roza, pa čak i zlatnu jelku koja će se, po mišljenju prodavača, savršeno uklopiti u izgled interijera vašeg doma, jer sama plastična jelka nije dovoljno kičasta za vaš ukus. Kako ste preuredili svoj dnevni boravak, on sada sadrži različite mirisne svijeće u teglama, školsku ploču s „dubokom“ porukom i okvir iz kojeg ste izbacili sliku svoje obitelji i stavili isprintani naziv neke modne marke uz kojeg pepeljasto nebesko šljivasta plava jelka savršeno pristaje.
Ove zime posjetila sam Ledeni park u Zagrebu. Iz daljine izgleda lijepo, no ako se približite, pripremite se na božićni kaos. Božićni štandovi su doslovno poslagani jedan na drugi, a s tolikom količinom božićnih svjećica zaboravite da je noć. Ni ostatak Zagreba nimalo ne kaska za ovim. Na svakom koraku su nekakvi lažni snjegovi, djedovi božićnjaci, pahuljice, jaslice i natpisi s božićnim čestitkama. Iz svakog izloga iskače po jedan snjegović, sob i ostala ekipa iz Disneyjevih crtića. Naravno, ni jednom kada uđete u prodavaonicu nećete biti pošteđeni, prigodna pakiranja su svuda, tako da sve zajedno već pomalo izgleda kao cirkus, da iskoristim najblažu usporedbu.
Nemoguće je ne zapitati se nije li to sve ipak previše. Kada je Božić postao ovo što je on danas? Još u mom djetinjstvu jelka se kitila isključivo na Badnjak, darovi su bili skromni, a za doživljaj božićnog duha bila je potrebna skromna večera i obitelj na okupu. To je bilo i vrijeme kada nisi trebao staviti 500 fotografija sebe kako „uživaš“ na Facebook da bi se osjećao dobro i vrijeme kad se kritička misao nije komentirala time da „svatko ima svoj ukus“. Jesmo li zbog obilja u kojem živimo izgubili svu skromnosti, a samim time i mjerilo dobrog ukusa? Je li moderni čovjek uopće spreman prepoznati lijepo u svom blještavilu loše izvedenih umjetničkih zamisli koje svojim privlačnim bojama i oblicima zadovoljavaju površne osjećaje bez misaonog ili duhovnog napora. U vrijeme blagdana, kada je nažalost sve važnije od samog blagdana Isusova rođenja ostaje samo nada da je sve ovo još jedan ružni trend koji će proći.
