Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Kako smo ostarili: Filmski hitovi s početka tisućljeća

15.05.2015. Lucija KlarićFoto: facebook.com/memento

Da vrijeme brzo leti, floskula je koja se provlači kroz gotovo svačija usta – od bake do unuka. Sa svojih 80 i više godina, baka će reći kako su joj sve te godine proletile, a unuk će se upisujući prvi razred srednje škole ili možda čak, prvu godinu fakulteta osvrnuti iza sebe i pomisliti kako je njegovo djetinjstvo brzo prohujalo. Koliko god nam se vlastiti život činio trenutačnim, neuhvatljivim, još nas više, na vrijeme koje kosi sve pred sobom, podsjeća naša okolina. Prvenstvo tu ima neupitno „podivljavala tehnologija“  (o kojoj se neizbježno povede svaki usputni razgovor u tramvaju ili sličnim lokacijama podložnim chit-chatu). Gledano činjenično: prije samo 30 godina Motorola je izdala prvi komercijalni mobilni telefon DynaTAC 8000x koji se ni približno ne može mjeriti s današnjim svemogućim smartphoneovima; manje od 20 godina prošlo je otkako su USB-ovi zamijenili diskete, CD-eve i ostale „primitivnije“ oblike zapisivanja računalnih podataka; kompjuterska tehnologija je općenito svoj veliki „boom“ doživjela tek nakon 80ih godina. Tradicija nekih proizvoda koji nas okružuju poput Kraševih slastica nadmašila je čak sto godina postojanja – time se više naše danas čini blijedim, hujajućim.

Umjetnost i kultura najveći su uzdanici u povijest – oni je možda vjernije ocrtavaju nego što to čine bilo kakvi povijesni zapisi. Film, po tom pitanju, ne zaostaje; nerijetko će u onim starijim građanima nostalgiju izazvati upravo holivudski, epski klasici kakvi su Moje pjesme, moji snovi (1965.) i drugi mu suvremenici. Ali, zanemarimo li one filmove oko kojih se već razvio mistificirani sloj vremena, što ostaje u našoj recenentnoj povijesti, a da toga nismo ni svjesni?

2000.godine, prije 15 godina, ušli smo u novo tisućljeće i preživjeli još jedan najavljivani smak-svijeta. Nova TV je započela s emitiranjem, HDZ je po prvi puta izgubio na parlamentarnim izborima, Vladimir Putin postao je predsjednik Rusije, Samuel L. Jackson dobio je svoju zvijezdu na „Hollywood Walk of Fame“, Tiger Woods postao je čudo golfa… Ali što se događalo u filmskom svijetu?

Ako se dosad niste osjećali staro, danas je dan kada hoćete – saznajte što se snimalo u Hollywoodu i drugdje prije 15 godina.

Foto: facebook.com/x-men movies

Foto: facebook.com/x-men movies

X-men, Bryan Singer

Da!, postojala su i ta vremena kada superheroji, sami ili udruženi u timove nisu ispunjavali sav kinoprogram i bili jedina sigurna investicija američkih, produkcijskih kuća. Zahvaljujući upravo uspjehu serije filmova X-men (čiji je prvi nastavak snimljen na samom početku tisućljeća) njihova je popularnost porasla i prije nego što se itko snašao, postali su dominatna vrsta žanrovskih kino-hitova. Iako su akcijski filmovi s superherojskim ličnostima bili na repertoaru i godinama prije, dotada nisu zaživljavali u blockbuster, epopejskim formama kakve danas poznajemo. Što reći o samom X-menu? Mutanti s epohalnim moćima, borba protiv zla i dobra te audio-vizualni efekti od kojih cure sline – ukratko.

Foto: facebook.com/requiem for a dream

Foto: facebook.com/requiem for a dream

Requiem for a Dream, Darren Aronofsky

Četiri godine nakon Trainspottinga, Aronofsky snima svoju verziju pogleda na ovisnost. Ispreplećući četiri priče različitih ovisnika, Aronofsky prikazuje granice koje probija neutaživa psiho-fizička želja za novom dozom. Dovodeći vlastite protagoniste u poziciju gdje je svaki kontakt s razumom izbrisan, Aronofsky još snažnije ocrtava svoju poetiku i želju da se bavi s likovima koji kroz svoju strast, na granici/u srodstvu s adikcijom odlaze u neku vrstu osobne propasti (Pi, 1998., a dalje Black Swan, 2010.). Pričamo li u floskulama – ovo je film koji nije za svačiji želudac, no ono što se krije iza toga, redateljska su rješenja temeljena na detaljima/krupnim kadrovima koja sačinjavaju tu grozomornu atmosferu Requiema što ledi žile.

Foto: facebook.com/gladiator

Foto: facebook.com/gladiator

Gladiator, Ridley Scott

Kako bi osvetio smrt svoje žene i sina, Russell Crowe, oops!, Maximus – general rimskog carstva, dolazi u Rim ne bi li postao gladijatorski borac. Kao što Mel Gibsona pamtimo kao hrabro srce, Russell Crowe će ostati zauvijek zapamćen u našim glavama kao gladijator. Ono što možda niste znali da je i Gladiator svojevremeno bio i dobitnik Oscara za najbolji film kao i Russell za ulogu Maximusa. Činjenica je da smo već i više nego dovoljno puta odgledali ovu epopeju u njezinim televizijskim reprizama pa nema smisla duljiti. Jedna Maximus-mudrost dana za kraj: „What we do in life echoes in eternity.“

Foto: facebook.com/american psycho

Foto: facebook.com/american psycho

American Psycho, Mary Harron

Prije nego što je postao „crni vitez“, Christian Bale bio je bogati njujorški broker koji je koristio najbolje maske za lice (autorica je još uvijek ljubomorna na funkcionalnost njegovih preparata) te ispod svega sakrivao psihopatsku ličnost koja je uživala u svojoj vrsti pravde i njezinom provođenju. Izvana poželjni potencijalni muž, iznutra… Ukratko, ono što se odvijalo u mračnim, zakrivenim ulicama, odvratilo bi i najgoru vrstu sponzoruše. Glumivši Patricka Batemana (oh, ironije!), mizantropa novoga vijeka, Bale je pokazao da je dobar glumac čak i kada se ne sakriva iza šišmišjih ušiju.

Foto: facebook.com/erin brokovich

Foto: facebook.com/erin brokovich

Erin Brokovich, Steven Soderbergh

Tko ne voli Juliju Roberts još? Jednu od najboljih uloga svoje karijere, ova je glumica opijajućeg osmijeha (složili se da je takav ili nije) ostvarila upravo 2000.godine. Glumeći, vidi čuda!, Erin Brokovich – nezaposlenu samohranu majku koja postaje pravna asistentica u borbi za prava obitelji stradalih od posljedica rada kalifornijske tvornice, osvojila je srca lokalne zajednice i gledateljstva. Pomalo hilbilijevskog izgleda, Brokovich (Roberts) razbila je svaku vrstu stereotipa i patetično rečeno, (kakvi su neizbježno takvi filmovi), pokazala pravu moć žene na filmu.

Foto: facebook.com/charlie's angels

Foto: facebook.com/charlie’s angels

Charlie’s Angels, McG

U redu, možda nisu na istoj razini kvalitete kao ostatak filmova-prethodnika na ovoj listi, ali sigurno spadaju u onu kategoriju filmova koje ste, htjeli-ne htjeli pogledali i opet ćete pogledati jer ih volite mrziti. Činjenice: Cameron Diaz stvorila je urnebesan meme kultnim miješanjem guzice, Lucy Liu obučena je u kožu i bitchy je više nego u Ally McBeal, Bill Murray je Bill Murray, a Drew Barrymore je u klasičnom slatkasto-glupavom modusu, a sve je zajedno začinjeno mnogobrojnim akcijskim scenama i lošim humorom.  Ima li boljeg trasha na svijetu? Sva sreća pa je 2000. godina bila tek početak za ovaj ženski trio fantastico.

Foto: facebook.com/scary movie

Foto: facebook.com/scary movie

Scary Movie, Keenen Ivory Wayans

Ostajemo još kratko u domeni kultnih trash filmova. Vjerovali ili ne, prije nego što su snimili –nti nastavak ovog filma, ova parodija horor žanra (ali i svega ostalog) započela je svoje ime tkati u pop kulturu prije točno 15 godina. Da plavuše imaju najmanje šanse za preživjeti, konačno je potvrđeno u ovom serijalu, kao i to da u šumi nikad nije spas, ali i da je rasna diskriminacija sasvim u redu (naravno, ako dolazi u ironiziranom obliku, bez dizanja tužbi!). Trava, maloljetni seks i maskirani, serijski ubojica koji povlači iz bonga – kakav guilty pleasure.

Foto: facebook.com/memento

Foto: facebook.com/memento

Memento, Christopher Nolan

Za kraj, jedan film za koji su svi nakon što su ga odgledali se pitali – kako? Ne bi li razotkrio ubojicu svoju žene, Guy Pearce stvara sistem prisjećanja kojim će zaobići prepreku gubitka svog kratkoročnog pamćenja. Razigrana Nolanova igra s filmskim vremenom tj. naracijom bila je (logično) nominirana za najbolji orginalni scenarij i montažu. Ujedno se Memento pokazao i kao Nolanovom ulaznicom u filmski svijet u kojem je danas, nezaobilazno ime u stvaranju epskih blockbustera.

Vrijeme brzo leti, zar ne?

Komentari