Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Intervju

Kandžija: “Nećemo stat’ dok ne zasviramo na Mjesecu”

26.04.2015. Helena KezerićFoto: Facebook.com/rimokatolik/Marko Prpić

Teško je opisati karizmatičnog duhovnog vođu koji opasnim rimama i iskrenim stihovima već dulji niz godina propovijeda svoje bogohulje širem pučanstvu. On predstavlja Sveto Trojstvo sabrano u jedno – Rimokatolika, Andriju Osjekanovića i Kandžiju na čelu. Doduše ne zna pretvoriti vodu u vino, još uvijek nije nikoga uskrsnuo i pri svojim obredima umjesto misnog vina radije koristi rakiju ili pivo. Prati događanja s blata i asfalta, a svoja svjedočanstva bilježi u obliku glazbe. Prvo su bili „Narodnjaci“, pa „Koktel Od Rakije“, zatim su uslijedile „Zlatne Žbice“ s Toxarom, a nakon toga smo dobili „Folder s Golim Ženama“.

Osim što u studiju radi na snimanju petog albuma, Kandžija nam sprema veliki samostalni koncert pojačan Golim Ženama i Toxarom, uz predgrupu Straight Outta Fridge iz zagrebačkog House Of Pablo kolektiva. Mjesto radnje je Vintage Industrial Bar 29. travnja, a ova velebna manifestacija odvija se u sklopu warm up partija nadolazećeg osmog izdanja Feragosto JAM festivala na predivnom Orahovičkom jezeru. Povukla sam vrijednog rimokatolika za rukav i ugnjavila sa šakom nemaštovitih pitanja. Komadić oskudnog slobodnog vremena Kandžija je izdvojio da, na sebi svojstven način kaže dvije – tri o svojem jučer, danas i sutra.

Foto: Facebook.com/rimokatolik

Foto: Facebook.com/rimokatolik

S obzirom na tvoje prve gaže, pretpostavljam da prilikom raznoraznih nastupa više ne nailaziš na organizatore koji očekuju da obavljaš humanitarni rad – kao što si opisao u svojoj istomenoj pjesmi. Kada su se stvari po tom pitanju počele mijenjati kod tebe? Da li je to bilo nakon izlaska prvog albuma ili nešto kasnije?

Zovu me na humanitarne sad više nego ikad, znaju da sam tvrda pogleda no meka srca i prije svega katoličkog duha te da sam voljan pomoći svima. Naravno od hip hopa sam zaradio milijune tako da mi to nije problem.

Misliš li da je prije deset godina bilo teže probiti se kao reper nego što bi to bilo danas?

Nije bilo toliko lagano snimati stvari, a ni objavit’ tad, sad je lakše – ali ima more svega. Svatko može stavit stvar na net čim ju snimi i ljudi je mogu čut’.

Koliko je rap podložan trendovima? Čini se kao da se trenutno nalazimo u dobu pogodnom za nove nade.

Isto koliko i bilo koji drugi žanr, ukoliko ima više žanrova. Isto je sve kao i uvijek, oduvijek se kopiralo što se radi vani, tako je i danas. Ako si dobar čut’ će te. Što se nas tiče, mi ‘oćemo napravit’ kategoriju i žanr za sebe, izrepali smo svakog đavola, upucali sve u getu, sad pucamo na vrh – samo ‘mejnstrim’. Idemo na ove debele, stare rokere, uhljebe što prde isto već 50 godina i na narodnjake. I lažne i prave. I naravno na Ivana Zaka i Lidiju Bačić. Iako njih volimo. Nećemo stat’ dok ne zasviramo na Mjesecu, u saboru i Vatikanu. Ok, možda hoćemo, ali ‘ko zna.

Hihg5 su na sceni oko godinu dana, a nedavno su napravili promociju prvog albuma pred malo više od tisuću ljudi na rasprodanom koncertu. Možeš li to malo prokomentirati? Pratiš li scenu i nove izvođače?

Ma samo nek’ se roka, u Zagrebu baš fali netko domaći, sad su oni recimo i Pendrek. Njih iskreno znam otkad su djeca bili i navodno sam im dao neku rakiju kad su bili jednom u Osijeku. To su mi rekli. Nadam se da nisu maloljetni bili. Repaju jako dugo i uvijek su bili dobri, ljudi su ih skontali tek kad je taj trep val krenuo, to je sad tako po cijelom svijetu. Što se tiče novih ljudi i svega, uvijek je autentičnost jedina bitna, svi nek’ rade i rokaju, samo budite svoji i nemojte svi zvučati isto, pliz.

Kakvu vrstu glazbe preferiraš privatno? Što trenutno slušaš?

Svašta slušam, sad sam krenuo novog Earla Sweatshirta i BadBadNotGood malo, od domaćih Shomya i Vukija samo. Shomy i Vuki su mi bolji od cijele scene, bar otvoreno ‘oće uzet’ pare. Alternativna estrada je isto kurva k’o i ova druga.

Koliko glazba sa strane zapravo utječe na tvoje stvaranje i kreativni izričaj?

Vjerojatno utječe, kakvu glazbu voliš takvu i radiš valjda. Osim ako si neka tezgica mlatimudan i želiš tu paru.

Iz nekog razloga „Narodnjake“ je kritika bolje prihvatila od „Koktela Od Rakije“, iako sam ja osobno „Koktel“ doživjela kao zreliju i ozbiljniju zbirku osobne poezije. Da li je to možda zato što ljudi teže podnose kritiku?

„Koktel“ nitko nije doživio, kao da nije ni izašao, iako je bilo pomicanja granica. Bilo je dosta ozbiljnijih stvari, pa zato valjda. Malo su teže probavljive. Ma sve je to ok, samo se nadam da mi neće za par godina počet’ govorit’ kako im je to moj najbolji album.

Foto: Facebook.com/rimokatolik

Foto: Facebook.com/rimokatolik

Na „Zlatnim Žbicama“ surađivao si s Toxarom. Koliko dugo se poznajete i čija je bila ideja ostvarenje vaše suradnje?

Toxaru kad sam prvi put čuo, na nekoj demo stvari s nekim, odma’ sam skontao da je vrhunski i isti tren sam razmišljao zvat’ ga da svira sa mnom. I bilo je tako. Peglamo od 2006. negdje, „Žbice“ su nastale tako da sam htio da snimimo dokaz naše kilometraže na binama i da ljudi čuju za njega kako treba.

Tko su Gole Žene?

Dlakavi muškarci. Moj bend, koji se sastoji od vrhunskih sabijača muzike.

U kojem trenutku je pukla ljubav između Kandžije i izdavača? U jednom od intervjua si izjavio da više ne želiš raditi za nikoga. Zašto si se na to odlučio?

Kad sam skontao da sve ionako sam radim. Danas imamo svoj label i radimo preko njega. Internet je sve promijenio i nikome ne treba posrednik više. Hvala Bogu.

Jučer je izašao prvi singl Crkva, koji samo potvrđuje nestrpljivo iščekivanje izlaska tvog petog albuma. Kako si ga konceptualno zamislio?

Sve je s bendom i svaka stvar, svaka riječ , svako slovo i svaki ton smo napravili da bude najbolje što možemo. Ne bi ništa pričao, čut’ će ljudi. Ne volim retardirane debile, koji su sami sebi hodajući PR bahati, pa onda pričaju da su najbolji, sjajni itd, to mi je očajno i otužno. Znam da im nije lako i da ih muči to što su dobili četiri iz likovnog u trećem srednje, i šamar od Miroslava iz razreda, ali bolje da se fokusiraju na muziku, a ne na promociju i pričanje o sebi radi nekakve emocionalne naknade. Čuti ćete sve kad bude vrijeme.

U Vintage Industrial Baru 29.04. prije tebe nastupaju dečki iz Straight Outta Fridge. Jesi li ih slušao do sada?

Moram priznati da nisam, organizator ih je predložio i stao iza njih i ja sam se složio. Uvijek smo birali samo jebene bendove s kojima ćemo nastupat. Valjda će i sada bit tako.

Prvih tjedan dana ekipa je na Facebooku masovno ‘attendala’ event. Sada već broji skoro 500 virtualnih ‘attendova’. Ljudi su jedva čekali Kandžiju ponovno u Zagrebu. Možemo li te očekivati i u jesen u sklopu promocije novog albuma?

Odlično, drago nam je vidjet potporu. Nismo jako dugo imali solo koncert u Zagrebu. Koji festival i to ali ovo je drukčije, mi isto jedva čekamo iskreno. Nećemo poslije svirat’ dok ne izađe album, ali kad izađe, bit će promocija i to je to što nas možete vidjeti u metropoli. Svaki koncert radimo k’o da nam je prvi i zadnji i posebno pristupamo. Zato i bude tako, i naravno idemo na Bjelolasicu prije. Napominjem da svi, koji me budu zvali za popis prije, neka mi se više ne jave nikad, ja vašu firmu nikad ne zovem da mi radi nešto za džabe, živimo od tih karata.

Kakvi su ti planovi za ljeto? Pred nama su brojni festivali. Hoćemo li na nekom od njih moći slušati Kandžiju?

Gletovanje, krečenje, instalacije klima uređaja, plina, servisiranje bojlera, duhovne obnove, popravak cilindra na automobilima i Backyard festival u Donjem Miholjcu.

Sve se mijenja a nama sve je isto već jako dugo. Hoće li neka konkretna promjena doći u naše blato?

Ništa nije preko noći, a nadam se da neće trajati sto godina. Problem je što volimo jest govna i bit’ jadni, čim odlučimo prestati bit’ žrtve i patnici, bit’ će.

Komentari