Istaknuto
16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

06.09.2018.

Na jednom mjestu okupili smo najzanimljivije koncerte koji nas ove jeseni očekuju u Zagrebu i Rijeci. Pred nama je sjajna jesen koju će obilježiti Deafheaven, God Is An Astronaut, Editors, Jethro Tull, Mudhoney, ali i brojni domaći izvođači.

Glazba

Izvještaj – King Gizzard & The Lizard Wizard u Lilleu: Nenadmašno koncertno iskustvo

05.03.2018. Marta LučićFoto: Ziher.hr

Kada koncert planirate dva mjeseca izvjesno je da će očekivanja i uzbuđenje kako se približava zaokruženi datum na kalendaru rasti. Ovo je ujedno bio i moj prvi veliki koncert u Francuskoj otkad ovdje živim, tako da me izuzetno zanimao dio koncertnog iskustva vezan za atmosferu i publiku. Kakva je publika i koliko su daleko spremni ići, kakav je zvuk i prostor, hoćemo li naići na neke fanove iz Gizzard univerzuma koje smo virtualno sreli u Facebook fan grupi (ljudi iz Amerike i Australije koji zapravo doputuju ovdje kako bi odradili s njima europsku turneju) i mnoga druga pitanja, osim onih o cijenama. Bolje ne o tome. Na sve se obraća pozornost kada se posebno putuje zbog koncerta. Naravno, nema tih novaca koji su mogli platiti doživljeni spektakl.

Unatoč umoru nakon puta i vlaka koji je kasnio sat vremena, mini ekipa od dvije prijateljice koje su se spletom životnih okolnosti našle u Francuskoj podigla je atmosferu na razinu. Nakon kraće šetnje po Lilleu (čitaj: njegovim bircevima), već u pola devet stigle smo do velike dvorane Aeronefa koja je u središtu velikog kompleksa u kojem se nalazi i glavni kolodvor, ogromni šoping centar, studentski dom… Više manje – sve? Ali dosta zgodno za sve putnike koji nisu imali problema pronaći prostor do kojeg se moglo jednostavno doći pješke.

Foto: Marta Lučić/ Ziher.hr

Kako to europskom preciznošću biva, prvi izvođači zbilja zauzimaju pozornicu u 20 sati – izvrsni američki sastav koji je sjeo kao šlag na psihodeličnoj torti koncertnog doživljaja. Radi se o divnom bendu Mild High Club koji definitivno vrijedi pogledati i u solo koncertnom izdanju. Ipak, navedeno vrijeme jednostavno je prerano za subotu navečer. Iako smo sav trud uložile da što ranije uđemo, red za pregled na ulazu i za garderobu ipak nas je spriječio u namjeri da čujemo više od jedne pjesme u prolazu. Ipak, ugodno su zvučali dok sam se probijala od garderobe do šanka s namjerom da ni na sekundu ne smijem propustiti koncert Lizarda.

Kraljevi su zasjeli na tron točno u 21:10, a velika masa ljudi već se skupila dok sam se probijala kroz sredinu negdje blizu pozornice, ali i dalje je bilo dovoljno mjesta za kaos koji slijedi. Klub je izgledom (tim isključivo) čak podsjećao na zagrebačku Tvornicu. Što se ne može reći za zvuk, koji je u potpunosti zadovoljio očekivanja. Ipak, ovakav kompleksan sastav zahtjeva da se svaki instrument čuje savršeno i da vokal upotpuni cijelu priču. Upravo je tako i bilo.

Što mislite kako su odlučili započeti koncert? Hitom Rattlesnake. Osjetila su od prve sekunde sva otpustila (jednako kao i sve čaše piva koje su jednostavno nestale u masi i isparile u zraku) i našla sam se u vjerojatno najvećem pogu (ja to zovem šutka) svog života (ali i najudobnijem). Potpuno slobodna bacala sam se sigurno nekih prvih pet pjesama u ekstazi, dok se nisam odlučila ipak malo povući nazad. Nisam ni slutila koliko će te sve šutke prerasti u najveću ikad viđenu crowd-rowing masu publike.

Svakih par minuta netko je doletavao na krilima publike, a listi prvih koncertnih doživljaja dodajem i činjenicu da je ovo definitivno bio koncert s najviše muškaraca bez majice unutar prvih par minuta koncerta (uključujući čak i onog koji je istovremeno odlučio nositi šubaru za modni dodatak znoju). Treba naglasiti da je koncert startao jako energično pa su se na Rattlesnake (popraćen Lizard-like estetikom izvrsnog VJ-inga) nadovezale Greenhouse Death Heath, Nuclear Fusion i All is Known.

Foto: Marta Lučić/ Ziher.hr

Tako dobrom koncertu ne treba bis

Posebnosti koncerta uključivale su i zamjene članova benda na instrumentima pa je Stu malo odlepršao na klavijature na The Book. Zanimljivo je i da su na moju sreću svirali i Crumbling Castle koju ponekad izostavljaju sa set liste, a premijerno su izveli stvar sa zadnjeg albuma “Gumboot Soup”, divnu umirujuću Beginner’s Luck koja je izvrsno sjela. Osobni favoriti pred kraj koncerta bili su Big Fig Wasp na koju se izvrsno nadovezao Gamma Knife. Klasično zadnja stvar bila je God is the Rythm nakon čega se zaključio dugi koncert koji je sve prisutne vidno fizički umorio.

Bisa nije bilo čak niti u naznakama. Svi su dobili svoju dozu psihodelije i energije te zadovoljni nahrupili na merch štand. Fanovi su zbilja vjerni jer sam viđala masu ljudi s bar tri-četiri ploče, a dok smo se vratile ostala je samo pokoja platnena torba koju sam ipak zgrabila za sjećanje na najbolji koncert koji se i bez torbe ne zaboravlja.

Da mora biti primjedbe, idealno bi bilo čuti i People, Vultures. Neki drugi put možda (definitivno ih vrijedi ponovno doživjeti). Čista energija, besprijekoran zvuk, izvrsna publika od trenutka kada smo pozdravljeni s “Bonjour, this is cool!” (pa čak na trenutak kada mi se učinilo da su pozdravili Belgiju). Do samog kraja koncert je oduševljavao povezujući sve sretne fanove u jedan Gizzuniverzum koji nije bio tužan čak ni na kraju, iako je koncert proletio pored nas u svojoj snazi pravog spektakla.

(Visited 217 times, 1 visits today)

Komentari