Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Knjige

Knjige za djecu koje razumijemo tek kada to više nismo

16.01.2015. Inga Đudik
Foto: facebook.com/bookster.cro

Foto: facebook.com/bookster.cro

Knjige postoje iz više razloga: da bi nekoga razonodile, da bismo pobjegli u drugi svijet, da bismo živjeli više od jednog života, ali i da bismo nešto iz njih naučili. Pri tome ne mislim striktno na stručnu literaturu. Ne mislim na stručnu literaturu uopće, zapravo. Odgovor na pitanjeŠto je pisac htio reći?’ možete izvući iz gotovo svakog književnog djela, ili uopće umjetničkog, od slikovnice do klasične ruske beletristike. Upravo su slikovnice, odnosno dječja literatura, djela koja bi trebala imati najjasniju i najizraženiju poruku, baš zbog publike kojoj su namijenjene – djece. No, ponekad se dogodi da djeci promakne poruka djela, bilo zbog toga što je presubliminarno predstavljena, bilo zbog toga što im je neko djelo nametnuto da pročitaju, te je njihov mozak iz bunta redove prelazio samo površno. Upravo zato donosimo popis knjiga koje su namijenjene djeci i mladima, a željet ćete ih pročitati iznova upravo kako biste upili poruke koje su vam možda promakle tijekom prvog čitanja.

Antoine de-Saint Exupéry – Mali princ

Mali princ je novela koja se nalazi na popisu lektire za osmi razred osnovne škole. Priča je to o jedinom stanovniku planeta B612 koji se putovanjem kroz svemir i konačnim dolaskom na Zemlju upoznaje s manje lijepim navikama i porocima odraslih ljudi. Pretpostavljam da je knjiga od mlađih generacija uvijek neshvaćena, jer je bogata simbolikama i slikovitim opisima, to baš to je razlog zašto bismo je trebali pročitati, ne još jednom, nego još jednom svaki put kada se osjećamo kao da gubimo dijete u sebi. Prijateljstvo, ljubav, sreća, tuga i smrt – što je više život? A upravo o svemu tome nam pripovijeda Exupéry. I zato se ova novela treba naći u nekoliko navrata na svačijem repertoaru. Ne postoji prikladnija knjiga uz koju možete pratiti vlastito odrastanje i vlastito sazrijevanje. A do mlađe će publike vjerojatno doprijeti filmska inačica koju svi jedva čekamo.

Felix Salten – Bambi

Naizgled jednostavna priča o prekrasnom lanetu i ostatku šumskog svijeta koje živi svoj harmoničan život, zapravo je priča puna životnih lekcija. Iako Bambijevu priču najčešće čitamo petogodišnjacima iz slikovnica gdje se više pažnje posvećuje crtežima nego samoj priči, ili im pustimo isto tako koloristički živahan animirani film, zadivljujuće je koliko se toga (više ili manje) subliminarno može iščitati iz knjige. Dok pratimo Bambijevo odrastanje, pratimo i njegovo suočavanje s osobnim strahovima, od banalnih poput straha od oluje, do straha od Njega koji odnosi život svemu što se kreće šumom, pratimo njegove prve ljubavi i žudnje, kao i životne gubitke. Da je On zapravo lovokradica, grešan čovjek, i da nije ništa viši od životinje u šumi, da nije On taj koji vlada već priroda; da život teče ciklički, koliko dobiješ toliko i daš; da na koncu svatko umire sam; sve su to poruke ove bezazlene dječje priče za prije spavanja, a zaboravljaju ih ljudi koji se nazivaju odraslima i obrazovanima.

Rudyard Kipling – Knjiga o džungli

Knjigu o džungli zapravo čini sedam priča o dječaku Mowgliju i njegovom životu u džungli i selu. Od svih sedam, najpoznatije su priče Mowglijeva braća, Kaaov lov i Tigar! Ako mislite da je vaše djetinjstvo bilo loše, budite zahvalni što niste odrasli u društvu čopora vukova, pantere i tigra koji vas želi pošto-poto ubiti. Kao Mowgli, na primjer. Iako ne bi trebao pripadati džungli, u njoj je odrastao i učio je njihov Zakon, bio je primoran poštivati ga, kao i trpiti kazne kada ga prekrši. Sasvim je jasno da nije mogao čitav život provesti u džungli, te je iz nje na koncu i protjeran. No ni sa svojom vrstom Mowgliju se nije posrećilo. U selu možda nije vladao Zakon džungle, ali vladali su ljudi, što ti dođe skoro na isto, ako ne i gore. Život prožet lažima i smicalicama Mowgliju se nije svidio, a bogme nije ni on njima. Neprilagođen, biva protjeran po drugi put, a vječni neprijatelj, tigar Shere-Khan, prati ga u stopu. No, na ljudima nije da bježe od svojih strahova, već da se s njima bore. Mowgli je svome strahu oderao kožu, a ljudi prevrtljivi i pohlepni, kakvi jesu, spremni su za malo sjaja zaboraviti sve što su nekome nekada zamjerali. I time su, sada već odraslog, Mowglija zauvijek otjerali od sebe.

Foto: facebook.com/DisneyJungeBook

Foto: facebook.com/DisneyJungeBook

Hans Christian Andersen – Djevojčica sa šibicama

Najiskrenije govoreći, niti jedan dio mene ne razumije kako se ova bajka uklapa u popis lektire za niže razrede osnovne škole. Ili kako se uopće uklapa u bajke, kada smo već kod toga. Na samo Silvestrovo pronalazimo dijete, djevojčicu, koja ulicom šeće, pa ako ne gola, za to doba zasigurno nedovoljno odjevena. Pregača u kojoj su šibice koje mora prodati i cipele bez kojih će ostati jedino su što ima kod sebe. Iako je ciča zima, ovaj se djevojčurak ne smije vratiti kući. Bez ijedne prodane šibice, kuća koja nije dom postaje pravi pakao u kojem, osim boce s pićem, rogove i rep ima njezin otac. Knjiga koja nam donosi siromaštvo, nasilje u obitelji i završne scene djevojčice koja se na ulici, zgurena između dvije kuće, pokušava zagrijati samo šibicama, koja umire sa smješkom jer od života kakav je imala, mora ići na bolje mjesto, jednostavno je preteška za mlade umove. Zato svi imaju prilike pročitati je još jednom kada su malo stariji.

Lewis Carrol – Alisa u Zemlji čudesa

I za kraj, još jedna bajka. Priča o djevojčici Alisi koja usnula prolazi Zemljom čudesa, a ta je zbilja čudesna, prepuna je nelogičnih događaja i odiše fatazmagoričnim ugođajem. Klince i klinceze privlače životinje koje pričaju, napitak od kojega se smanjiš, keks od kojeg narasteš, hodajuće karte, sat koji uvijek kazuje da je vrijeme za čaj… Nadasve šarenilo, pompa i nerazumno brbljanje koje naizgled ne vodi nikamo. A zapravo nas Alisa vodi za ruku dok kroči kroz zečju rupu i skupa se upuštamo u avanturu zvanu ‘odrastanje’. Promjene iz fizički velike Alise u malu i nazad nam prikazuju emotivno stanje adolescenata. Zbilja ne znam tko se tokom tog famoznog doba nije našao u raskolu između očekivanja da se ponašamo kao odrasli ljudi dok nas ostatak ovog nerazumnog svijeta tretira kao djecu, do te mjere da ni sami više ne znamo tko smo i što smo. Spoznaja da treba biti uljudan prema svima, pogotovo ako od njih očekuješ pomoć, da igra nema smisla ako nema pravila, ali i oštra kritika pravosuđa, samo su neka od doživljenih prosvjetljenja. Kladim se da ovo niste očekivali od malene Alise. Nisam ni ja, zato je i planiram još jednom pročitati.

Foto: facebook.com/AliceInWonderland

Foto: facebook.com/AliceInWonderland

Iako je Stephen King rekao da je život prekratak za duplo čitanje knjiga, za poneke bi zbilja bilo šteta da sve ostane na onom površnom shvaćanju koje ste imali kao mali. Osim ako zbilja niste bili pronicljivi osmogodišnjak, a znam da ja nisam. Možda bismo ubuduće djecu trebali učiti ne samo čitati, već i kako čitati.

Komentari