Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Knjige

Knjiški jubilej – ‘Doktor Faustus’ (Mann, T.): Kulturna prošlost kao povijest iracionalizma

15.05.2017. Bonislav KamenjaševićFoto: Press

Sedamdeset je godina prošlo otkad je Thomas Mann objavio jedan od svojih književnih vrhunaca, veliki roman Doktor Faustus (1947). Solar će reći da je to „roman o sudbini umjetnika u građanskom svijetu i roman o ratu koji se samo uzgred izravno spominje“ (1997: 200). Uzgred je spominjan i Drugi svjetski rat čija je mračna podloga samo jedan horizont na kojemu se ocrtava složena pripovjedna faktura teksta.

Pripovjedač Serenus Zeitblom kroničar je života fiktivnoga njemačkog skladatelja Adriana Leverkühna, a ujedno i skriptor „glazbene povijesti od srednjeg vijeka do danas“ te „njemačke društvene i političke povijesti“ (Žmegač 2003: 209). Leverkühn kao „senzibilna, umjetnički darovita ličnost“ suprotstavljen je „prosječnim ljudima“, što je zapravo i inače Mannova dominantna tematska preokupacija (Žmegač 2000: 658).

Faust i nacizam

Mnogo se uspoređivalo rasap glavnoga lika s usponom nacionalsocijalizma, primjerice Solar govori o „individualnom ludilu Leverkhüna i kolektivnom ludilu nacizma“ (1997: 203), međutim Viktor Žmegač (2000: 667) tvrdi da nema uporišta takvim paralelama u Doktoru Faustusu osim u tragici – njegove bolesti i kolektivne nacističke bolesti Njemačke.

Na tom tragu naš vodeći germanist Žmegač ističe romanesknu „kulturnu prošlost kao povijest iracionalizma“ (2000: 661). Koja je to nit koja se provlači do suvremenosti (tada kraj Drugoga svjetskog rata), a iz koje je emanirao njemački nacizam? Naslov romana daje jedan od okvira za tumačenje. Autor se pritom nije oslonio na Goetheova Fausta, već na „pučku knjigu o čarobnjaku doktoru Faustu“ iz 1587. (Žmegač 2003: 225; Žmegač 2000: 662).

Skica modernističke proze

Kronikalnošću je faustovski fabularni rukavac u tradiciji bildungsromana, dok su prikazi društvenoga ambijenta u kojemu pretežu disputacijske polifone arene natopljeni manovskim ironijskim ludizmom i grotesknim elementima te, paletom pomaknutih i bolesnih likova, sliče Čarobnoj gori. (usp. Solar 1997: 202; Žmegač 2000: 664-665)

U duhu modernističke proze esejistika kudikamo nadjačava naraciju. Mann svojim trademarkom intertekstualne montaže kroji fikciju i fakciju slažući u jedan, ponešto rasuti, mozaik metafizička (i)racionalna misaona snatrenja o kulturi, glazbi, društvu, povijesti. (usp. Solar 1997: 201; Žmegač 2000: 661-665)

Mann, Adorno, Schönberg i Stravinski

O glazbi u Mannovu opusu nadahnuto je pisao Viktor Žmegač u knjizi Književnost i glazba (2003). Posebno se Thomas Mann temeljito glazbeno pripremio za Doktora Faustusa. Njegov je glazbeni učitelj i djelomični „pisac iz sjene“ bio frankfurtovac Theodor Adorno, filozof i muzikolog, učenik Albana Berga, koji se također obreo u Kaliforniji prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata (Žmegač 2003: 212).

Razni esejizirani dijelovi teksta reflektiraju upravo Adornove tvrdnje o krizi u dvadesetostoljetnoj umjetnosti, koja donosi raskid s građanskim konvencijama i osjećajem vlastita komfora u trenucima velikih (ratnih) povijesnih gibanja (Žmegač 2003: 212-214). Duboki jaz rađa osamu umjetnika (Žmegač 2000: 668).

Osim njega, nastanku, od fragmenata raznih stilova i opusa namontirana, lika glazbenika plodonosnim razgovorima ključno su pridonijeli i skladatelji Schönberg i Stravinski, „dva antipoda u glazbi 20. stoljeća“ (Žmegač 2000: 666-667).

Nastanak Doktora Faustusa

Kao zanimljivost može se, na kraju, spomenuti i da je Mann za razumijevanje (procesa) nastanka romana, dvije godine nakon njegove objave, napisao knjigu imena Die Entstehung des Doktor Faustus. Roman eines Romans (1949) koja služi kao neki paratekstualni pledoaje Doktoru Faustusu (usp. Žmegač 2003: 211; Žmegač 2000: 660).

Solar, M. 1997. Suvremena svjetska književnost. Zagreb: Školska knjiga.

Žmegač, V. 2003. Književnost i glazba. Zagreb: MH.

Žmegač, V. „Magija i demonizam glazbene umjetnosti ‘Doktor Faustus’ Thomasa Manna“. U: Thomas Mann. Doktor Faustus. Zagreb: Naklada Ljevak. 2000: 657-670.

Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari