Istaknuto
23.10.2017.

Oliver Frljić režirao je u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru klasičnu Euripidovu tragediju kao predstavu o društvu u kojem je žena građanin drugoga reda. "Medeja" je na ovogodišnjim Gavellinim večerima osvojila nagradu za najbolju predstavu i za najbolju žensku ulogu.

19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

Knjige

Književni kutak: Oda biciklu

25.04.2015. Ziher.hrFoto: facebook.com/Creative ideas

Autor priče: Marijana Kralj
Žanr priče: Poetska priča

Jurišam na biciklu bijelom vrpcom poljskog puta u ljetna predvečerja. Jurišam na biciklu zelenom mašnom poljskog puta u proljeće. Jurišam na biciklu šuškavom stazom šumskog puta u jesen. Ni zime studene snijegom ovite nisu uvijek biciklu sakrite.

Nema radosnijeg osmijeha koji cvjeta na mojim obrazima, nema rasplesanijeg vjetra koji vijori u mojoj kosi nego na biciklu čiji kotači brzonožno jure dravskim i prekodravskim biciklističkim stazama. Koje li počasti za mene živjeti u podravskom zavičaju gdje je bicikl na počasnom tronu od svih kotača najviši, najcjenjeniji, najdragocjeniji…Oblači tako moj bicikl svečane kapute svakog godišnjeg doba i šeće na visokim gumama s mekanom potpeticom svim podravskim raskrižjima.

Veselo srce mojeg bicikla nikad ne miruje, radosno tijelo mojeg bickla nikad ne ostaruje. Ne može njega nitko zaustaviti, ni rijetki njegov bicikloritam uhvatiti. Tek poneki listić zavuče se u njegove bijele rukavice ili poneka travka zapleše ritmom njegovog kotača okretača.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Okrene moj bicikl tako kilometarske pruge, pozdravi mnoge ceste duge i ponese njihov prah u sobičak uspomena za neka biciklu tužna vremena. Samo snijeg bijeli njega ne razveseli. Poznaju ga već svi vrapci, vesele mu se i crni mravci jer im otvara vidike nove za još ljepše zemljovidne snove. Nikako moj bicikl ne posustaje. Svi mu na putu maramama vjetra mašu, svi ga po veselom kotaču prepoznaju. Šumske gljivice kape mu skidaju jer brzinomjer njegovih kotača one nikako da pročitaju. Prepuštam se tako svaki dan svojem biciklu jer u njemu i u toj beskrajnoj slobodi koju mi daruje pazim na staze svoje da ne zalutam predaleko, makar moje nebo na biciklu po zemlji putuje. Skučenost ne stanuje na mojim stazama. Možda baš netko istim putem za mnom ide, mome oku skriven. Na kraju svih mojih putova čeka me ljubav. Moj bicikl me voli bezuvjetno, cijeni me bezgranično, nosi me najdalje…Ne posjedujem ja svoj bicikl, on posjeduje mene. To su trenuci kada ostajem bez daha osupnuta ljepotom prirode koja mi se daruje na dlanu i okreće moj kotač sreće. Moj bicikl je ptica lakih krila. Uvijek može poletjeti prema Suncu, tako malo mu treba do plavog neba. Sve što mi moj bicikl daruje je čudo, darovi čuda života samoga.

Komentari