Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

Književni pregled tjedna: Siromašan neki tjedan

01.05.2016. Filip DračaFoto: facebook.com/HDS-Hrvatsko-društvo-skladatelja-Croatian-Composers-Society

Smireno i lagano. Ili bolje rečeno, dosadno. Tako je protekao tjedan koji je danas iza nas, i jedino što se može sada jest nadati se da nadolazeći tjedni mjeseca svibnja neće biti ovako siromašni događajima iz sfere stihova, proze i knjiga općenito. Ovih se dana nije dogodilo gotovo ništa, ali na svu sreću, takvi se dani brzo zaborave čak i ako ih zapišemo.

Prevođenje je težak, nezahvalan i nevidljiv posao. Koliko ima ljudi koje je iskreno briga za to tko je preveo određenu knjigu i time otvorio vrata milijunima čitatelja koji to djelo u suprotnom ne bi mogli čitati?  Posao prevoditelja je tako ogroman i utjecajan, pa ipak, prevoditelje se slabo pamti ili zapazi jer je posao kojeg obavljaju istodobno samo tehnički. Pored toga – kvaliteta najboljeg prijevoda se po staroj predrasudi smatra inferiornom kvaliteti originala. No ipak, postoji najmanje jedno priznanje kojemu se prevoditelj na ovim prostorima može nadati: ovog je tjedna uručena nagrada Iso Velikanović za postignuća u području književnog prevođenja. Dobitnici nagrade su Nedeljka Paravić, za životno djelo prevođenja, te Stjepan Pavić za prijevod Zlatne legende Jacobusa de Voragine.

Kada smo već kod nagrada, valjalo bi spomenuti da je ovog tjedna bila dodjela tradicionalne godišnje nagrade Dana hrvatske knjige, koje dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika. Riječ je o tri nagrade; Judita, Davidias, i Slavić. Darko Novaković, profesor s FFZG-a, dobitnik je nagrade Judita za knjigu U krilu vile Latinke, studiju o hrvatskim piscima iz renesansnog razdoblja. Takvih je studija već mnogo, no za Novakovićevu se može reći da je pionirska studija u svojem području jer otkriva neke do sad nepoznate tekstove tog vremena. Davidias, nagradu koja se dodjeljuje stranim kroatistima za radove o hrvatskoj književnosti je ovog puta primila Renata Lachmann za knjigu Od ljubavi do nostalgije. Ogledi o hrvatskoj književnosti, u kojoj je napravila povijesni pregled hrvatske pisane umjetnosti od njenih početaka do današnjih dana.  Konačno, nagrada Slavić za najbolji prvijenac 2015. godine pripala je Tanji Belobrajdić za knjigu Crni Kaput; djelo o Vukovaru i njegovoj nevolji 90-ih godina, za koje se priča da odoljeva romantičarsko-viteškim glorifikacijama rata i poziva na mir.

Ovog utorka, na takozvani Svjetski dan intelektualnog vlasništva, mogli smo posvjedočiti novom izdanju TUP-a, odnosno Tekstopisaca u poeziji. Ova kulturno-glatbena tribina, koja se po prvi put održala krajem ožujka, je ovaj put ugostila nezaobilaznog Darka Rundeka, koji se profilirao kao pjesnik, glazbenik i glumac. Rundek je u razgovoru s Mirelom Priselac Remi govorio o tome iz čega vuče inspiraciju za svoja djela, u kolikoj se mjeri njegov stil promijenio kroz godine i kako uspijeva ne zastarjeti. Dan nakon događaja, najavljen je Gibonni kao idući gost ove tribine, pa neka ljubitelji njegovog djela razmisle o prisustvovanju iduće tribine 31. svibnja.

Konačno, iz šire, europske književne scene, stižu dobre vijesti za sve čitatelje Andrzeja Stasiuka, po mnogima najvažnijeg živućeg poljskog pisca. Stasiuk je primio Austrijsku državnu nagradu za europsku književnost, relativno staru nagradu koja se dodijeljuje još od 1965. godine europskim piscima prevedenima na njemački jezik. Andrzej Stasiuk je primanjem ove nagrade bio svrstan u niz velikih pisaca današnjice i nedavne prošlosti, među kojima su Umberto Eco, Miroslav Krleža, Cees Noteboom, Julian Barthes i Ljudmila Ulicka. Stasiukovo djelo je jačeg političkog naboja i najčešće portretira postkomunističku istočnu Europu, s naglaskom na Poljsku, zemlju stisnutu između Nijemaca i Rusa. Stasiuk je nekoliko puta rekao da prema oba naroda doživljava kombinaciju divljenja i prijezira, i preporučljiv je svakom tko želi prozor u istok Europe sa prstohvatom auto-orijentalizma.

Komentari