Književnost prije bioloških potreba – tko je napisao knjigu u manje od mjesec dana, i koliko tko nije spavao

Mitska savjetodavna funkcija Googleove tražilice jednom mi je na pitanje “Koja je razlika između pisaca i ne-pisaca.” dala šećerasti, klišejevski odgovor kao prava virtualna gatara – “Pisci nekako nađu vremena pisati”. Bio Google u pravu ili ne, pisanje romana je herkuleanski pothvat koji često traje mjesecima, godinama ili čak više od desetljeća, kao što je bio slučaj s Tolkeinom kojem je trebalo 12 godina da napiše Gospodara Prstenova, uvelike zbog manjka vremena i njegovog osobnog perfekcionizma. Mislim da bi svatko tko voli knjige jednom u životu trebao pokušati napisati barem jednu knjigu. Nakon toga, makar i ne uspjeli završiti svoju knjigu, romani dobiju jednu sasvim novu dimenziju vrednovanja – shvatite koliko je truda uistinu uloženo u pisanje knjiga. Pa čak i onih loših ili prosječnih. Pa čak i Twilighta i 50 Shades of Gray… Tko zna, možda u procesu shvatite da ste pisac. Donosimo vam neke od poznatijih književnih djela nastalih u rekordnijem roku od “McDonald’sa”.

Kockarski dugovi i knjiga u 26 dana

Pisanje pod zadanim rokom nešto je što većina pisaca i ne voli baš pretjerano. Douglas Adams govorio je kako “voli šuštavi zvuk rokova dok prolijeću pored”. Ipak, strogi rokovi potiču ljude na čudne stvari. Tako je Dostojevski uspio napisati svoju novelu Kockar u 26 dana kako bi otplatio kockarske dugove i izvukao se iz više nego okrutnog ugovora s izdavačem Stellovskym koji bi dobio prava na sva autorova djela nastala u sljedećih 9 godina, bez da autoru plaća išta, ako knjiga ne bude dostavljena na vrijeme. Fjodor je Kockara diktirao stenografkinji Ani Grigorevnoj, koja mu je kasnije postala i žena. “I’ll get by with a little help from my friends”, ustvrdio je Dostojevski očito davno prije nego li su Beatlesi uopće izašli iz pelena…

Sherlock Holmes Ekspress

Prvi roman o fascinatnto ekscentričnom fascinantnom detektivu Sherlocku Holmesu i njegovu sidekicku Dr.Johnu Watsonu (srednje ime “Hamish”), Arthur Conan Doyle napisao je za manje od tri tjedna. Roman je objavljen godinu dana kasnije, 1887., a mase Viktorijanskog Londona dobile su književnog heroja prisutnog u skoro svim slojevima tadašnjeg društva. Kasnije pripovjetke o Holmesu izlazile su u magazinu Strand, a nakon što je Conan Doyle “ubio” svog junaka u priči The Final Problem, ljudi su po Londonu hodali s crnim vrpcama oko ruku zbog Sherlockove “smrti”. Pritisak publike na autora zbog oduzimanja omiljenog im heroja bio je toliki da je Conan Doyle 10 godina kasnije Holmesa uskrsnuo.

Mehanizam opijuma iza Užasne djece Jeana Cocteaua

Jean Cocteau radio bavio se svačime, od treniranja boksa do filma, drame,proze i poezije. No bio je i ovisnik o opijumu, koji u “lijepim dvadesetima” art-deco Pariza nije bio smatran ničim neobičnim. Svoje najpoznatije djelo Les Enfants Terrible, koje tematizira izoliranost i odrastanje brata i sestre Paula i Elisabeth, napisao je u u toku tjedan dana težeg intoksiciranja opijumom…

Jack Kerouac zvan “3 dana”

Bitnička legenda Kerouac navodno je svoju novelu Podzemnici napisao u samo 3 dana. Nije spavao, jeo je sporadično, vjerojatno se nakrcao opijatima i na 72 sata u potpunosti uronio u vlastitu svijest iz koje je proizašao polufikcionalni memoar o jazzu, kratkoj romansi s afroameričkom famme fatale Mardou Fox i svakodnevnom životu tadašnjih umjetnika. Većina likova u Podzemnicima zapravo su drugi bitnici poput Ginsberga, Burroughsa, Luciena Carra ili Neala Cassadyja, kojima su samo imena promijenjena. To nije niti tako čudno budući da je bitnički književni pokret nastao iz uske družine pisaca koji su samo htjeli biti objavljeni.

Kerouac je međuostalim i pjevao…

2 i pol dana pisanja za Dječaka u Prugastoj Pidžami

Irac John Boyne napisao je svoj roman Dječak u Prugastoj Pidžami u dva i pol dana, bjesomučno pišući o devetogodišnjem dječaku koji odrasta u Berlinu za vrijeme Drugog Svjetskog rata, jedva spavajući sve dok nije završio prvi draft knjige koja će kasnije postati međunarodni bestseller prema kojem je snimljen istoimeni film redatelja Marka Hermana.

Iako su mnoge od “brzinski” napisanih knjiga bile uvelike upogonjene raznolikim opijatima, vjerujem kako to i nije najbolja opcija ako se slučajno odlučite za ovako ekstremnu metodu istipkavanja književnog djela u svega nekoliko dana ili tjedana. Opskrbite se radije kavom, kolačima, šećerom, diktafonom ili kakvim softverom koji automatski transkribira glasovni input u pisani tekst. Spavati vjerojatno nećete. Ali možda možete napisati knjigu u tri dana. No, ako je razlika između pisaca i onih koji bi htjeli biti pisci tek manjak vremena…pišite u svakom slobodnom trenutku. Nosite olokvu i papir sa sobom čak i na zahod. Čak i u Konzum. Čak i na plac. Pišite dok čekate tramvaj. Red u referadi. Izdavanje nove osobne iskaznice u nadležnoj policijskoj upravi. Budite onaj “čudak” sa samostalno iniciranim graničnim slučajem skribomanije koji neprestano nešto piše po svemu i svačemu. Tekst će se već sam od sebe nakupiti.