Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Intervju

Koala Voice: “I ljubav, ljubav protiv svakog straha”

31.05.2016. Nika IlićFoto: Press

Energični kvartet iz Kisovca Koala Voice svojim prvim albumom “Kangaroo’s a Neighbour” na kojem kombiniraju pop, indie rock i punk zvukove osvojili su europsku publiku i u 2015. godini održali preko pedeset koncerata. Ususret njihovom nastupu na prvom danu Reflektor festivala 3. lipnja, što je ujedno i njihov premijerni nastup u Hrvatskoj, donosimo vam mali uvid u svijet Koala Voicea.

Kako je Koala Voice nastao, otkud je došla inspiracija za ime benda?

Ime dolazi od knjige “Najmanji zoološki vrt na svijetu” autora Thomasa Gunziga, iz jedne od kratkih priča. Ime je bila jedna od posljednjih stvari koje smo odabrali nakon što smo osnovali bend još u 2010. godini, kada su Tilen i Domen odlučili da žele svirati zajedno. Tilen je naučio svirati bas, zatim se Miha pridružio na bubnjevima, a godinu dana kasnije bendu se pridružila i Manca kao druga gitara i ostatak je povijest.

Mislite li da su mjesto iz kojeg dolazite, kao i generalno raspoloženje i atmosfera koji tamo vladaju većinom ljudi, imali ikakvog utjecaja na glazbu koju stvarate ili pokušavate vašu glazbu zaštiti od takvih vanjskih utjecaja?

Domensovi roditelji su oboje glazbenici i otud neki utjecaj možda dolazi, ali u osnovi to je okolina koju zapravo počneš shvaćati tak kada se iz nje makneš, to je malen grad koji na tebe može ostaviti negativan utjecaj, ako nisi dovoljno oprezan ili ako si inspiriran i radiš neke stvari koje ljudi prije tebe nisu. Pokušavamo glazbu odvojiti od toga, ali mislim da se to ipak malo osjeti.

Tko piše pjesme i kako općenito izgleda vaš kreativni proces?

Stvaramo glazbu zajedno, svatko ulaže svoj dio vlastitih osjećaja i emocija. Mnogo glazbe potječe samo od opuštene svirke, a neke pjesme dolaze od poezije koju pišu Domen i Manca. U osnovi mi smo četvero ljudi i ako nas staviš zajedno u prostoriju sa instrumentima prije ili kasnije će nešto nastati. Pokušavamo se zabavljati dok istražujemo sami sebe.

Od svih pjesama koje ste do sada stvorili imate li najdražu pjesmu, neku u vezi koje se jednostavno osjećate najbolje?

Teško je reći i odabrati samo jednu, pjesme su nam poput dnevnika, teško je reći koji ti je dan bio najdraži iako sjećanje na njega u tebi budi sreću. Ovisi. Trenutno je to vjerojatno nešto s nadolazećeg albuma, ali ja još uvijek počnem šetati puno samouvjerenije dok slušam “Dirty Koala” i oči mi zasuze kad čujem “Slovenske Železnice”.

Kako bi opisali glazbu koju stvarate, što mislite koji žanrovi je najbolje opisuju?

Nedavno su nas nazvali pop punk bendom i prilično smo zadovoljni s tim kako to zvuči, ali gdje god dođemo ljudi našu glazbu opisuju drugačije pa su nas također nazivali i disco punk bendom, modernim pop bendom i  rockom sedamdesetih.

Smeta li vas kada bend uspoređuju sa drugim glazbenicima i sastavima, ili je to nešto na što ste navikli i prihvaćate to?

To nas ne smeta puno. Ako ljudi čuju neke naše utjecaje, ili ako kažu da zvučimo kao bend koji oni vole ili kao bend za koji mi još nismo niti čuli to sve nije tako loše. Ljudi trebaju uspoređivati stvari zato što je to njihov način da ih negdje smjeste.

Imate li neke glazbene uzore, nekoga tko vas inspirira i u čiju se glazbu ugledate?

Ima nas četvero i svatko od nas ima neke svoje uzore, postoji glazba koju slušamo odvojeno, ali ima i nekoliko bendova, nekoliko cd-ova koje uvijek imamo u automobilu, još otkad smo se zajedno odvezli na naš prvi koncert. Neki od njih su The Strokes, The Pixies, Moveknowledgement…

Kako se osjećate tijekom nastupa uživo, u čemu uživate najviše?

To ovisi o cjelokupnoj atmosferi, osjećaj je drugačiji od onog kad pišemo ili snimamo glazbu. Mislimo da je povezanost sa ljudima koji slušaju ono što čini nastupe uživo vrijednima. Ako se bend dobro zabavlja i ljudi se dobro zabavljaju i svima nam je dobro zajedno, ali trebalo nam je malo vremena dok se na to nismo navikli.

Ono što je uhvatilo moju pozornost je da su na albumu “Kangaroo’s a Neighbour” naslovi svih pjesama na engleskom osim pjesme “Slovenske Železnice” čiji ste naslov ostavili na slovenskom. Postoji li iza toga neki razlog ili priča?

Pjesma je napisana na željezničkoj stanici dok smo bili na vlaku za Ljubljanu, glavni grad, dakle na Slovenskim Željeznicama. Mislili smo da bi bilo zabavno kad bi uz stihove na engleskom ostavili naslov na slovenskom. Zvuči skoro kao ime marke, mislili smo da je to smiješno.

Foto: Press

Foto: Press

U zadnje vrijeme jako puno putujete zbog brojnih koncerata koje održavate. Koliko se dobro u tome snalazite i kako se svi slažete, funkcionira li bend dobro kao tim? Da li to doživljavate više kao zabavu ili kao posao ili odličnu kombinaciju toga?

Da puno putujemo, zapravo na ova pitanja odgovaramo na terminalu zračne luke Stansted u Londonu, upravo se vraćamo kući. Mi smo svi prijatelji i zato je velik dio putovanja puno lakši, kao na primjer biti u kombijima, sumnjivim hotelskim sobama i tako dalje. Kada nam je to potrebno damo jedni drugima prostora, jedni ispred drugih prdimo, pričamo jadne šale i smijemo im se iz srca, ovo je najdulja veza u kojoj je itko od nas bio. Imali smo priliku vidjeti neke jako zanimljive stvari i mjesta. Zajedno odrastamo.

Sve vaše pjesme odišu veoma pozitivnom, svježom energijom. Slušanjem vaše glazbe svi se osjećaju življe,  da li se i vi tako osjećate kad uspijevate te osjećaje prenijeti na ostale tako dobro? Ako je tako možete li nas savjetovati kako da zadržimo pozitivan pogled?

U životu je važan kontrast, osjećaš se sretnim onoliko koliko je to moguće. Ako si tužan trebaš si dopustiti biti tužan, ali onda kad dobiješ priliku za osjećati se bolje uzmi je i osjećaj se bolje. U svakoj situaciji trebaš ne mariti točno onoliko koliko je potrebno da bi se osjećao opušteno. I ljubav, ljubav protiv svakog straha. Hakuna matata.

Komentari