Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Izvedbene umjetnosti

“Koga smo to voljeli, kad smo voljeli?!”

09.02.2013. Maja Brlek
Foto: zekaem.hr

Foto: zekaem.hr

“Ljudsko tijelo i ljudski glas, jednostavnost je ključ svega”, izjavio je francuski redatelj Pascal Rambert u intervjuu za Jutarnji list. Mrzi kada je kazalište lažno i zato se on pokušava koristiti najednostavnijim metodama za opis onoga što želi postići. U Zagrebačkom kazalištu mladih na programu je njegovo autorsko djelo “Zatvaranje ljubavi”. Vođen ovim idejama, režirao je hrvatsku verziju, inače izvorno francuske drame te na hrvatsko dramsko tržište donio posve drugačije kazališno ostvarenje koje se po monogo čemu izdvaja iz mora već viđenog.

 Na prvi pogled prejednostavna i preogoljela scenografija, samo bijeli zidovi i neonska svjetla, u prvi plan stavlja ono najbitnije, glumce te im pruža svaku mogućnost dramskog izričaja. Tome doprinosi i jednostavna kostimografija koja dočarava realističnu atmosferu u kojoj su likovi smješteni u neku sasvim običnu, svakodnevnu varijantu. Glavni i jedini glumci, Goran Bogdan i Nina Violić, utjelovljuju Gorana i Ninu, par koji prekida svoju vezu nakon četrnaest zajedničkih godina. Zatvaranje jedne ljubavi, kraj jedne iluzije, novi početak?! “Koga smo to voljeli, kad smo voljeli?!”

Foto: zekaem.hr

Foto: zekaem.hr

Prvih pola sata predstave Goran drži monolog, a Nina nepomično stoji. Suptilnom igrom ispraznih riječi, on čini od ove žene tužno biće podređeno strašću prema muškarcu kojeg voli najviše na svijetu i bez kojeg ne može. No, to je samo privid jer iznenada,u trenutku, njena početna scenska diskrecija pretvara se u izuzetno naglašenu, burnu ekspresiju. Glumačkom igrom i energijom koja doslovno pršti iz svake pore njezine pojave, zasjenjuje i pokorava svog partnera. Goran koji na početku predstave uprizoruje figuru snažnog muškarca koji čvrsto vjeruje u svoje stavove, da bi ga Nina potom emocionalno slomila i iz dubine njegovih osjećaja izvukla one njemu najranjivije. Odlična glumica Nina Violić i u ovoj ulozi briljira, njezin snažan karakter i iznimno osobit i uvjerljiv način glume publiku izvodi iz okvira zamišljene iluzije scenskog prostora. Gledatelja u potpunosti saživljava sa svojim likom i njegovim emocionalnim lomovima.

Foto: zekaem.hr

Foto: zekaem.hr

Kroz cijelu predstavu proteže se izuzetno naglašena verbalna ekspresija, a izvrsna glumačka improvizacija otvara kazališni svijet prostoru nepredvidljivosti. Sve je prštalo od žestine, psovki, vulgarnosti, ponižavajućih uvreda. Nikad prevladane frustracije, opterećenja, patnje iznenada se pretvaraju u bujicu optužbi, nabacivanje krivnje, prozivanja, mržnju. Do sada sakrivene frustracije, poput opasnog vira, sve ih više povlače i guše i iako su ih oni zarobili u najdublje zakutke svoje nutrine, one se oslobađaju i dolazi vrijeme mučnih razočaranja. Utopijski svijet koji su pokušavali izgraditi vlastitim iluzijama, sada se urušava. Visok ritam drame gradira i razvija dramsku nit koja vodi do konačnog metaforičnog finala. U zadnoj sceni Nina i Goran skidaju sa sebe odjeću i na glavu stavljaju perjanicu. Možda su izgubili sve, ali ostaje im ponos. Moglo bi se reći da je ova predstava svojevrsna analiza društva koje se guši u vlastitim potisnutim strahovima i nikad suočenim problemima, prikazana kroz uvijek privlačnu tematiku muško- ženskih odnosa.

Komentari