Koko 3: Ljubav ili smrt – Potpuni nedostatak Kušanovog glasa

Na 62. Pula film festivalu prošle je večeri u Areni prikazan film Koko 3: Ljubav ili smrt, treći nastavak iz serije filmova o Koku rađenih po popularnim Kušanovim knjigama o dječaku Koku i njegovim zgodama i nezgodama. Prije početka filma Ivi Gregureviću dodijeljena je nagrada “Fabijan Šovagović” koja se svake godine dodjeljuje dodjeljuje glumici ili glumcu čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma, a žiri Društva hrvatskih filmskih redatelja u kojemu su bili Danilo Šerbedžija, Igor Mirković i Nebojša Slijepčević jednoglasno je odlučio da ta nagrada ove godine pripada Gregureviću. Nakon kratkog govora u kojem se Gregurević obratio pokojnom Šovagoviću za kojeg je znao da je “negdje iza oblaka gore gleda u nas i smije se”, krenuo je spomenuti film koji je režirao Daniel Kušan, sin Ivana Kušana.

Ako se zanemari knjiga, film je sam po sebi u redu. Scenografski je poprilično dobro napravljen, odnosno očita je mješavina modnog utjecaja s kraja osamdesetih, ali su uz to ubačene i neke suvremene kombinacije te se time dobio jedinstven vizualan utisak. Unutar filma ima nekih nadrealnih trenutaka za koje se tek naknadno shvati da se nisu stvarno dogodili ili da odražavaju unutrašnji svijet likova te je to samo po sebi osvježavajuće i neuobičajeno za film koji cilja na mlađu publiku. Bilo je par duhovitih scena koje su izmamile smijeh publike u Areni, a suprotno tradiciji, iako je bila riječ o hrvatskom filmu, Arena je bila dosta popunjena što je odraz i popularnosti prva dva filma o Koku koji su se uspjeli probiti na hrvatskom filmskom tržištu.

Ako se uzme u obzir knjiga, očit je nedostatak Kušanovog glasa. Iako je knjiga bazirana na posrednom dijalogu Koka i Kušana, u filmu se taj odnos ni na koji način ne osjeća. Na početku knjige Koko kaže: “Kušan je jedan stari dripac, njemu je dosadno, pa je zato i sam dosadan.” Radnja se odvija preko Kušanovih zgroženih i ironičnih komentara na roman koji mu je Koko napisao uz bilješke sa strane koje dodaju posebnu notu humora u već kvalitetno duhovito djelo. Zato jer je iz filma izuzeta ta korespondencija između autora knjige i njegovog lika, izgubio se taj duhoviti aspekt i stvara se dojam da film samoga sebe shvaća preozbiljno. Romantičan svijet mlađih tinejdžera nije zanimljiv nikome osim njima samima i eventualno roditeljima takvih tinejdžera kojima je film bio simpatičan odraz njihove vlastite djece. Bez ciničnog humora koji prati radnju, film se radnjom približava serijama poput One Tree Hill ili O.C.Bilo je nekoliko pokušaja humora i korištenja šala iz knjige, ali jednostavno nisu dovoljno dobro provedene.

Sam je Kušan u intervjuu za yugopapir.com izjavio da je ta knjiga pokušaj ispravka svega što je prije radio, a kako to nije mogao sam napraviti prebacio je posao na Koka “pa neka se vidi što on kaže i što mu ja kao pisac mogu izbaciti” te je taj introspektivni element autora prema vlastitom djelu potpuno nepostojeći. Nije nužno da film u potpunosti prenese naratora iz knjige ili da se on uopće čuje, ali u ovom slučaju narator je doista neizostavni dio čitave priče. Likovi su u knjizi slojeviti i totalno otkačeni, ali likovi u filmu pomalo su plošni i ta “otkačenost” pretvorena je u civiliziranu i normiranu “posebnost” i “drugost”. Doduše, valja pohvaliti snimanje scena igranja nogometa koje se mogu mjeriti s bilo kojim drugim slow-motion scenama iz visokobudžetnih holivudskih filmova.

Sve u svemu, Koko 3: Ljubav ili smrt dobar je film za klince i neke nostalgične roditelje ili bake i djedove, ali sam po sebi nije nešto pretjerano zadovoljavajući. Scene koje su trebale biti malo dublje ili kompleksnije, loše su odrađene uglavnom izazivajući zbunjenost u gledatelja.