Istaknuto
14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

10.06.2018.

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, a nekoliko dana nakon presude Zdravku Mamiću, pjesma "Nogomet" Pips, Chips & Videoclipsa ponovno postaje iznimno aktualan društveni komentar. Kako je Ripper 1998. u žar zbivanja smjestio u suštini antinogometnu pjesmu, to se ne susreće često.

Vizart

Kolekcija Vugrinec u Umjetničkom paviljonu

27.02.2015. Jelena Kovačev
Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

U sklopu novog ciklusa izložbi Umjetničkog paviljona u Zagrebu, pod nazivom “Privatne kolekcije u javnoj instituciji”, otvorena je prva i najatraktivnija izložba iz privatne kolekcije poznatog hrvatskog nogometaša Davora Vugrineca. Djela su primjerci hrvatskog slikarstva i kiparstva 19. i 20. stoljeća, najreprezentativnija djela hrvatskih umjetnika moderne, koja su prije posuđivana i izlagana na velikim retrospektivnim izložbama Umjetničkog paviljona, Moderne galerije ili Galerije Klovićevi dvori.

U kolekciji su samo najbolji, od Nikole Mašića, preko najznačajnijih predstavnika tzv. zagrebačke šarene škole: Mate Celesta Medovića, Bela Čikoša Sesije, Ivana Tišova, Ferde Kovačića ili Otona Ivekovića, nastavljajući s munchenskim đacima Miroslavom Kraljevićem, Vladimirom Becićem, Oskarom Hermanom, uključujući i predstavnike praške četvorice: Milivoja Uzelca, Marijana Trepšea i Vilka Gecana.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Idejna autorica projekta je Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona, koja je o ideji privatnih kolekcija u privatnom prostoru već dulje razmišljala, no stvar je bila jasna prošle godine, kada je za retrospektivu Naste Rojc iz privatnih zbirki posuđeno preko sedamdeset posto građe. Igor Zidić, autor izložbe i likovnoga postava, osvrće se na negativne konotacije o nogometašima koji skupljaju vrijedne umjetnine: “Ima ljudi koji znaju, a ne mogu, ima ljudi koji mogu, a ne znaju. Vugrinec i zna i može!”

Gomila ljudi skupljena je u prostoru koji se u ovom trenutku čini premalen za tako velik broj. Situacija koja se uvijek i iznova ponavlja na ovakvim događajima nikad me ne prestaje začuđivati. Navodno se svi na otvorenjima okupljaju kako bi veličali i slavili umjetnost. No, ona se pretvaraju u pomahnitale mase željne sjaja, ljudi i senzacija. Prazna mjesta ostaju uz same umjetnine, uz časne iznimke zainteresiranih ljudi za umjetnost koji si inače ne mogu priuštiti ulaznicu. Istina je da se možda ovime prvo odaje priznanje, ne umjetnosti, već organizatorima i donatorima izložbe. Poslije će, nakon odlaska svjetine, zavladati tišina primjerena za uživanje u blagodatima umjetnosti. Tomu će pridonijeti i predivan prostor Umjetničkog paviljona koji sam priča svoju priču ljepote i sklada.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Pohvalno je i poželjno da privatni kolekcionar predstavi svoju kolekciju široj javnosti. To iskazuje vlasnikovu želju da i drugi uživaju u ljepoti koju je sam uočio i na neki način zatočio. Strast u Davoru Vugrincu probudila se kada je kupio svoju prvu sliku, Stančićeve Kartaše, 1997. godine. Nakon toga počinje se educirati i više interesirati za umjetnost, a kupnja Magdalene Milivoja Uzelca obilježava početak sakupljanja remek-djela hrvatskih autora. Ističe da ne sakuplja autore, nego isključivo birana djela. Ipak, za zaokruženje cjeline, složio se sa Zidićem, treba mu jedan poseban Bukovac.

Na izložbi je ukupno 46 slika i devet skulptura. Osjeća se težina velikana hrvatske umjetnosti. Medovićev Pelješki pejzaž, Babićev akt, Becićev krajolik s mostom, Maškerata Frana Šimunovića, i divne Tri gracije Miroslava Kraljevica stvaraju idiličnu atmosferu nekog drugog svijeta, svijeta prošlosti, ili jednostavno njihove, posebne, slikarske utopije? Vjerojatno oboje. Ljepota koju ponekad zapostavljamo i ne vidimo, ovdje je u svojem najčišćem obliku. Želi li se pobjeći od svakodnevice, ova izložba najbolji je mogući vremenski stroj. Prekrasan pejzaž, brodica okupana u plavičastoj sumaglici, skulptura brižne majke s djetetom čini gledatelja nostalgičnim za jednostavnim, slatkim trenucima života.

Kolekcija se ne može se sumirati u nekoliko riječi ili pod iste značajke. Sva djela nisu toliko povezana sličnošću boja, tema ili tretiranja površine. Izložba je pregled, dokaz i postojanje širine i bogatstva hrvatskih autora koji traže našu pozornost i divljenje.

(Visited 318 times, 1 visits today)

Komentari