novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Istaknuto

Kolumna: U ime cock – blockera!

Foto: Facebook.com/UImeSvakeObitelji
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: Facebook.com/UImeSvakeObitelji
Foto: Facebook.com/UImeSvakeObitelji

Budimo realni, Hrvatska je “cock blocker”. Lijepa naša ne da nije lijepa, već je niskog rasta, visokog čela i nema sisa. Ima laponski nos, mišje oči i vječno je kenjkava. Lijepa naša toliko je ružna da joj ne možete ni platiti pivo, a kamoli pojebati. Ona se, doduše, u nekoliko navrata i pokušala skockati, no netalentirani kromosomi ubili su i dobru volju. U više navrata bojala se u hadezeovski plavu, no kao i plavuša plašila je katarske investitore i nema tog emira koji bi za nju dao i jednu jebenu, pišljivu devu.

Evo, za manje od mjesec dana Hrvatska će napuniti 22. godine pa umjesto da nađe nekakvu kintu pod studentske dane, ona je zadužena do grla, kad je gladna jede palentu, ne plaća račune, a opća joj je naobrazba usporediva jedino s deficitom na bankomatu. Ona nije polihistorik, ne priča engleski, ne podržava scenu, mrzi Srbe, al’ voli Đibu. Nisam ju vidio već neko vrijeme, ponajviše jer izbjegavam njeno kompleksaško Sunce koje je spalilo Ikara i oslijepilo ambiciju. A onda sam ju, prošli četvrtak, vidio kako pod grubim platnom nekog štanda, U ime obitelji, recidivistički, i ispočetka, temeljito, radi ono što “cock blocker” radi najbolje – priječi pošten narod da nešto i umoči.

To je Hrvatskoj vrlo bitno. Sačuvajbože, da se netko oženi ili kresne, a da Hrvatska ne zna!

Gledaj – priča mi frend, inače, PTSP-ovac u ratu spolova bez doprinosa – ona je toliko patološki upila svoju zadaću “cock blockera” da joj danas više nije dovoljno trknuti prelijepu prijateljicu pod rebra i rušit’ teorije o mitu princeze dok se ti trsiš da dobiješ malo sise ili bar broj mobitela.

Nasmijem se i pripalim cigaretu. Valjda da mu dam vremena da elaborira tvrdnju.

“Nema u njoj ni trunke ljubavi. Empatije još manje”, priča mi.

“Ponekad mislim da nije krvava ispod kože, a da joj oči služe samo za dalekozor. Njime onda voajerski upada u domove, checkira plahte UV lampom, buši kondome, oskvrnjuje “jebodrome” i maltretira ljubavnike. Ona ne shvaća da voljeti nekog znači pristati da ostariš s njim. Niskog je rasta, tek 56 hiljada kvadratnih kilometara, a nos joj je ogroman. Laponski, kako kažeš. Kako da onda vidi horizont? Kako bi, jebote, ona trebala vidjet da “ispravna” ljubav nije održiva kad ne vidi ni fiskalnu neodrživost svojih općina? Kažem ti, mačko, običan wertherovski jad i analnu penetraciju digla je na visine državnog pitanja. Luda kuja!”

“Ma daj me nemoj jebat”, odgovorim mu onako, retorički, za koji decibel tiše.

“E, vidiš, sve i da ‘oću, Hrvatska bi cock-blockala.”

Uistinu, ne znam kako u Hrvatskoj netko i stigne poševiti pod monitoringom egocentrične cockblockerice koja gleda samo svoju guzicu jer je fobična od one druge. Shodno tome, dok sam jučer “kod sata” čekao svoju maličku kako bi dobio nešto slatke ljubavi, upravo preko puta militantnih pobornika obiteljskog planiranja, strpio sam neevanđelsku požudu i pohvatao se tek u Radićevoj, iza ugla. Nisam htio da Hrvatska vidi.

Jer, Ona je gruba i hladna. S obzirom u kakvim nas je sve pozama ševila, ne znam zašto joj je čudno malo analnog i mrva cunilingusa. Ne znam zašto joj je čudan brak iz ljubavi, kad u Kaptolu pred svake lokalne i parlamentarne izbore pristaje na brak iz koristoljublja. Ona misli da je u redu mrziti ono što ne razumiješ. A ovo potezanje za referendum? Samo povijest koja se ponavlja, jer što se njezine historije referenduma tiče i tu postoje stanovite seksualne konotacije – tako se ona glasa i stenje jedino kad iz konfederacije izlazi i kad u nju ulazi. Pardon, penetrira.

Dok sam odrastao, znali su mi govoriti da dijete odgajano u ljubavi ima više šanse da kasnije, u životu, bude ispunjeno i sretno. Govorili bi da je ljubav jedini kriterij. Čini se da to više ne govore.

Be social

Komentari