Komentar: Deset godina Mean Girlsa i začarani krug Regine George
Glad za moći, okrutnost, izdajništvo pa čak i nasilje. Opijen mišlju o moći, glavni lik čini sve da bi je se dočepao, ne birajući pritom sredstva. Sprijateljuje se s kraljem, koji ga uvodi u toliko željene društvene krugove te ga postupno pokušava svrgnuti. Kad ga vlastoljublje u potpunosti prožme i zavlada njegovim razumom, ono probudi sve najgore u njemu i odvlači ga u sve veća sagrješenja.
Bio bi ovo šturi sažetak Macbetha, no ako bi riječ ,,kralj” zamijenili s ,,Regina”, a ,,glavni lik” (Macbeth) s ,,Cady”, dobili bi sažetak filma Mean Girls. Naši su ga preveli kao Opasne djevojke, što više vuče na jedan drugi žanr, no mačji je kašalj spram nekih drugih prijevoda (Mućke ?!?).
Ovaj veliki uspjeh Tine Fey i Marka Watersa, temeljen na romanu Rosalind Wiseman ,,Queen Bees and Wannabees” 30. travnja ove godine proslavit će svoj deseti rođendan. Pomalo je strašno pomisliti da je već toliko prošlo i da je, recimo, Rachel McAdams blizu četrdesete. Rachel, koja tumači lik Regine, u proteklih je 10 godina izmijenila poljupce s Ryanom Goslingom (Notebook), što velik dio ženske populacije smatra priličnim uspjehom. Amanda Seyfried (Karen) isto je skoro imala priliku učiniti u doba kada se šuškalo da bi Gosling i ona mogli zablistati u ekranizaciji pošasti zvane 50 nijansi sive. Obje su pobrale hrpu nagrada i glumile u filmovima koji su Oscarom nagrađeni ili nominirani. U međuvremenu, Lindsay Lohan (Cady) odlučila je mnogobrojnim zabranjenim supstancama postati ona ,,kesa od Keruma” koju ,,vitar” raznosi po Splitu u pjesmi TBF-a.
U tih 10 godina, napravljen je i nastavak– Mean Girls 2, u režiji Allison Schroeder, čija se katastrofičnost može mjeriti jedino s onom Coca-Colinom, kad je 1985. godine lansirala novu Colu s promijenjenom formulom. Možemo se jedino nadati da će sljedeće recikliranje filma, koje je Fey najavila, biti uspješno. Naime, Fey je bacila kost fanovima otkrivši da sa svojim mužem, skladateljem Jeffom Richmondom, radi na adaptaciji filma u mjuzikl.
Usprkos godinama, ova satira na današnje poremećene društvene vrijednosti još je uvijek fetch. Citiranje dijaloga iz filma postalo je pravo umijeće, a slike .gif formata s isječcima iz filma preplavile su tumblr i slične stranice. Postao je klasik te može stati uz rame s klasikom slične tematike – Clueless. Popularnost Mean Girls seže do te razine da je Mariah Carey, koja je nekoliko puta izrazila da je velik fan filma, čak koristila citat iz filma na jednom svom singlu. Pjesmu započinje riječima ,,and I was like: why are yo so obsessed with me?”
U jednom od intervjua o filmu Tina Fey izjavila je: ,,Odrasli ga smatraju smiješnim. Oni su ti koji se smiju. Mlađi ljudi gledaju ga kao reality show. Preblizu je njihovim zbiljskim iskustvima pa ga ne mogu realno sagledati i nasmijati se u toj mjeri.”
Isječak ovog intervjua ostavlja nam mjesta da se zapitamo – osim zabavnog, ima li ovaj film i poučan karakter?
On Wednesdays we wear pink
Čovjek samotnjak ili je zvijer ili je bog, zaključio je Aristotel davno, a starim Grcima treba vjerovati bez obzira što su stari i što su voljeli spolno općiti s dječacima. Tko u srednjoj školi nije dio neke ekipe, ima nekoliko životnih scenarija: otići u sjemenište, baciti se pod neki od ,,brzih” HŽ-ovih vlakova, raznijeti učionicu bombom, živjeti povučeno kao most peculiar man u pjesmi Simona i onog drugog –Gargamela ili doktorirati eksperimentalnu fiziku. Svi znamo koji je od ovih scenarija manje izgledan.
Grupiranje je normalno, jer daje osjećaj pripadanja i sigurnosti, no svaka grupa ima svoja neformalna pravila koja se moraju poštivati. Ako si pripadnik subkulture opasnih metalaca, bez obzira na spol, moraš raditi crne kolutove oko očiju zbog kojih izgledaš kao rakun, nositi cipele engleskih lučkih radnika cijene prosječne hrvatske plaće, gristi šišmišima glave, biti vječno mrk poput Zakka Wyldea, dok zapravo u sobi potajno plačeš na Erosa Ramazzottija. Kao hipster, moraš imati novu odjeću starog izgleda, birati glazbu kriterijem pregleda na Youtube-u, ne više od 30.000. Poželjno je koristiti i razne, za većinu ljudi nekonvencionalne metode, recimo alkoholizirati se rektalno.
Sve je to u redu, jer i ona metalka s vremenom uvidi da na razgovoru za posao neće ostaviti dobar dojam izgledajući kao križanac papige i Ozzya Osbournea, bez obzira što to ne znači da je manje sposobna, ali svijet jednostavno tako funkcionira. Sve te grupe, tj. subkulture jednostavno se prerastu.
No što je s onom trećom skupinom? Onom koja srijedom nosi ružičasto, onom gdje vladaju zbiljske Regine i propusnicu za ulazak u društvo rezerviraju samo za one obdarene novcem, izgledom ili popularnošću. Prerastaju li se one? Ne, jer male seljačine i seljandure postaju velike seljačine i seljandure. Kao što je u filmu ,,Variola Vera” Šerbedžija napravio distinkciju između pičke i pizde, tako je potrebno naglasiti da ,,seljačina” i ,,seljandura” ne označavaju geografsko stanište, već karakterne osobine.
Raise your hand if you have ever been personally victimized by Regina George
Pripadnice ove treće skupine, koje nose ružičasto srijedom, prerano ulaze u surovi svijet odraslih. Za razliku od dječaka, koji u ranijoj srednjoškolskoj dobi još uvijek jedu gliste i otkrivaju kakve sve gadosti Japanci izvode u pornićima, djevojčice su nešto razvijenije, ali i povodljivije. U Mean Girls, primjerice, Reginina mlađa sestra u jednom dijelu pleše kao Sandra Afrika, gledajući Girls gone wild na televiziji, što pokazuje onaj štetan utjecaj medija i kako se prave mediokriteti.
Osim medija, utjecaj na ,,normalne” djevojke imaju i susreti s pravim Reginama. Regine su u nas obično kćeri očeva podrijetlom iz ruralnih krajeva, koji u urbanoj sredini društveni status sebi i svojim mezimicama pokušavaju kupiti skupocjenim stvarima i stvarčicama, ne shvaćajući da na taj način impresioniraju samo svoju vrstu. Neke su iz obitelji bogatih i kulturnim kapitalom, no roditelji u nemogućnosti da kćerima ikada kažu ,,ne” napravili su od njih kuje, ali ne one dobre kao iz Jesenjinove pjesme.
Takve Regine onda teroriziraju djevojke koje imaju bezimene cipele. Ne znači da svatko s potpisanom odjećom čini takvo nešto, no ovdje je riječ o baš takvima. Djevojke, tj. djevojčice, tada prelaze preko toga priklanjajući se nekoj drugoj skupini, uzdižući se kulturno i emocionalno ili postajući jednom od Plastics. Problem se javi kod one skupine djevojaka koje žele članstvo u Plastics, no nisu dovoljno atraktivne i/li nemaju dovoljno imućne roditelje. Takve djevojke, nazovimo ih za primjer Ines Fahrenheit ili Slatka Kokos, posežu tada za najmanjim komadima odjeće i kreću u potragu za ćelavcima s kamatarkama (tip sunčanih naočala svojstven za kamatarske tipove), usamljenim poduzetnicima sijedih glava, nogometašima i ostalim tipovima koji im mogu priuštiti članstvo u Plastičarkama. Plastičarke zatim odgajaju male seljačine i seljandure (spomenute par odlomaka ranije) uz priljev svježe krvi, tj. ,,normalnih djevojaka” pokleknutih pred mašinom mediokriteta, koje prihvaćaju plastičarske vrijednosti. Na taj način javlja se začarani krug Regine George.
Can I get you guys anything? Some snacks? A condom? Let me know!
Još jedan društveni fenomen obrađen u filmu. Za majke koje poput Reginine žele ispasti cool Amerikanci imaju izraz: ,,You can’t make a silk purse out of a sow’s ear.” Ilitiga ,,Ne možeš napraviti svilenu torbicu od svinjskog uha.” I kod nas sve vrvi majkama koje su već odavno stale pred rajske dveri, a još su bezobzirno mlađe od svojih kćeri. Takvo ponašanje javlja se kad majka poželi biti svojoj kćeri najbolja prijateljica. Razlog je vjerojatno da bi joj bila bliža. Takav odnos može biti kvalitetan do neke granice, no najčešće je ona prijeđena. U takvom odnosu majka se lišava svog autoriteta ne bi li se približila kćeri, što rezultira zamjenom uloga i nastankom Regine.
Neprirodno je da majka i kćer, a i općenito roditelji i djeca budu najbolji prijatelji. Nije li najblaže rečeno čudno da majka i kćer razmjenjuju seksualna iskustva i izlaze subotom zajedno. Također, nije li ružno vidjeti ženu u pedesetima u ružičastoj baršunastoj trenirci i Uggsicama, lica poput bebinog, a šaka poput Tutankamona, koja komentira na Facebooku kćerine fotografije sa sinoćnjeg izlaska ili još gore – na njima se nalaze. Dakle, starci i stare – nemojte se blamirati. Takav odnos funkcionira možda samo u Gilmore Girls, a mladenački svjetonazor starijoj ženi dopustiv je jedino Žuži Jelinek.
Ovo su samo neki od primjera današnjih iskrivljenih vrijednosti i nakaznih društvenih fenomena koje su Waters i Fey vješto zamaskirali u laganu komediju. Možda bi se ovaj film, osim za zabavu, iz edukacijskih razloga mogao početi puštati u školama, umjesto onih jugoslavenskih edukacionih, koje su nastavnici još uvijek skloni puštati.
