Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Izvedbene umjetnosti

Komentar – HNK Varaždin: Još jedna sezona bez jasne programske koncepcije

19.09.2014. Tim Hrvaćanin
Foto: facebook.com/HNK-Varazdin

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin

HNK Varaždin prije nekoliko je dana najavio izuzetno ambicioznu novu sezonu u kojoj planira čak 11 premijera, od čega pet koprodukcija.  Uz to, na repertoaru je zadržano čak 17 repriznih naslova, što znači da bi naše najmlađe nacionalno kazalište u sljedećih nekoliko mjeseci trebalo odigrati čak 28 različitih predstava. Prije no što se pozabavim novom sezonom, osvrnut ću se na prošlu i tadašnja postignuća varaždinskog kazališta.

HNK Varaždin je u sezonu 2013/14 ušao kao novopečeno nacionalno kazalište, pa su i tada najavili ambiciozan program s 10 premijernih naslova, od čega tri u sklopu Dječje i lutkarske scene. No, sa završetkom sezone u lipnju realizirano je samo šest najavljenih premijernih naslova. Nekoliko je predstava bilo najavljeno u kalendaru na web stranicama kazališta, ali ti su naslovi nestali tek koji dan prije zakazane premijere i nikada se nisu održali. Nameće se zaključak da su postojali zbog birokracije, bili su brojka koja se podvalila kako bi prošao neki projekt ili se otvorio dodatan financijski izvor.

Umjesto tih četiri naslova naknadno je dodan i realiziran autorski projekt Sanje Tropp Frühwald, Mirjam Schmuck i Fabiana Lettowa No logo opera(cija), nastao u koprodukciji HNK i izvedbenog kolektiva VRUM. Opera(cija) je igrala dva puta pred polupraznim gledalištem, nakon čega se uputila na nekoliko gostovanja. Projekt je sam po sebi bio zanimljiv, ambiciozni performans koji spaja vizualne umjetnosti, suvremeni ples, operno pjevanje i gudački kvartet, a progovarao je priču o traženju identiteta društva kroz metaforu o industriji tekstila – Varaždin i tvornica Varteks. No, na kraju, predstava nije ni najavljena za novu sezonu, pa i ona ostavlja puno otvorenih pitanja.

No, vratimo se na početak sezone 2013/14, odnosno do prvih dviju premijera, komedije Filumena Marturano Eduardo De Filippoa u režiji Same M. Streleca te predstave Vittorija Franceschija Šah brat, u režiji Jerneja Kobala. Je li slučajnost što su prve premijere obje talijanskih autora u režiji Slovenaca? Kako god, Marturano je igrala osam puta, uz dva gostovanja, a predstavom Jagoda Kralj Novak obilježava 40 godina umjetničke karijere. Što se tiče same predstave, riječ je o bezidejnom i prosječnom komadu koja nezahtjevnu publiku šarmira erotikom nabijenim humorom i dirljivom pričom o majci-bivšoj prostitutki (Kralj Novak), koja nakon mnogo godina upoznaje svoja tri sina te se uda za svog dugogodišnjeg ljubavnika. Ništa vrijedno mozganja ili pamćenja, sljedeća predstava.

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin / Filumena Marturano

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin / Filumena Marturano

Šah brat komorna je predstava s troje glumaca o teškom odnosu između dvoje braće, koji dodatno zakomplicira zaručnica jednog od braće. Solidne glumačke izvedbe i korektna redateljska rješenja spasile su predstavu, koja je tipični primjer komorne obiteljske drame, kakvih se svake godine nađe nekoliko na repertoaru varaždinskog HNK, odnosno podrumskoj sceni Zvonimir Rogoz. Predstava je igrala deset puta, uz jedno gostovanje, u Celju u Sloveniji.

Sljedeća je premijera bila dječja predstava I ti ljubav nekom daj, nastala po tekstu Vesne Parun, u režiji Ladislava Vindakijevića. Ovu predstavu nisam uspio pogledati, ali igrala je čak 19 puta, uz dva gostovanja.

Jesenski dio sezone završen je uz Bogi Ivač znova, prošlosezonske zlatne ovce varaždinskog HNK. Predstava Ljubomira Kerekeša, miljenika Varaždinaca, igrala je čak 23 puta, uz devet gostovanja, uključujući Gumbekove dane i Festival glumaca, no to su jedine „impresivne“ značajke predstave. Riječ je o običnoj vulgarnoj komediji, bez imalo redateljske inventivnosti. Scenografiju čine dvije plahte i velika bačva, dok se glumački dio svodi na izazivanje salva smijeha uz prostački kajkavski seljački rječnik. Nakon što sam pogledao predstavu, uistinu sam se trudio samome sebi predstaviti ju kao simpatičnu komediju, no zapravo je riječ o jeftinom skeču. Na županijskoj smotri amaterskih kazališnih skupina vidio sam bolje predstave, a one nisu imale produkcijsku podršku varaždinskog HNK.

Zadnje dvije premijere bile su održane još u veljači i ožujku (izuzev spomenute No logo opera(cije), u kojoj ionako nije sudjelovao nitko iz ansambla HNK Varaždin). Riječ je o Čehovljevom Višnjiku u režiji još jednog Slovenca, Borisa Kobala, te Mark Twainov Kraljević i prosjak, u režiji Dubravka Torjanca. Te dvije predstave također nisam uspio pogledati, no prema dostupnim informacijama obje su predstave igrale sedam puta u Varaždinu i jednom u gostima.

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin / Kraljević i prosjak

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin / Kraljević i prosjak

Nažalost, pobjegao mi je broj repriznih naslova koji su bili planirani i najavljeni za prošlu sezonu, no ukupno je HNK Varaždin izveo čak 25 različitih predstava, što bi značilo da je igralo 18 repriznih naslova. Rezultat je manje impresivan ako se uzme u obzir da je čak deset od tih 18 predstava u HNK Varaždin igralo samo jednom prošle sezone. Dvije su predstave igrale dva puta, a jedna (Komedija o loncu) uopće nije igrala u Varaždinu, već samo na jednom gostovanju. Nadalje, pet od onih prvih deset predstava produkt su Ljubomira Kerekeša, uključujući i legendarnog Dimnjačara, a svih pet je ove godine skinuto s repertoara. Pretpostavljam da su prešle u okvire Kerekeš Teatra (čija je posljednja predstava, Ljubaf, prošle sezone čak četiri puta igrala u varaždinskom HNK). Naslovi poput Arapska noć Rolanda Schimmelpfenniga i Za samo jedan dan Trajče Kacarova bili su najavljeni među reprizama, no nisu uopće zaigrali.

Od preostalih pet repriznih naslova, najizvođeniji su bili Ruke po Ranku Vesne Kosec-Torjanac i dramatizacija Krležina romana Tri kavaljera frajle Melanije u režiji Georgija Para, s 16, odnosno 11 izvedbi na svojoj pozornici. Kavaljeri su gostovali i u HNK Osijek, Čakovcu i Karlovcu, te su sudjelovali na 28. Gavellinim večerima. Još je jedna predstava dospjela u festivalske okvire – Ružni Mariusa von Mayenburga, u režiji Jerneja Kobala, sudjelovala je na 38. Danima satire Fadila Hadžića.

Što se tiče onih deset repriznih naslova, možda bi situaciju najbolje ilustrirala Glorija Ranka Marinkovića u režiji Damira Zlatara Freya i u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem iz Pule. Dok je u Varaždinu igrala samo jednom, i to na samom kraju sezonu, u lipnju, u Puli je igrala čak pet puta. Uz to je gostovala u HNK Zagreb, u HNK Split (u službenoj konkurenciji Marulićevih dana) te u Slovenskom narodnom gledališću u Mariboru, čime je, zapravo, jedna od najuspješnijih predstava varaždinskog HNK. Naime, u inozemstvu se prošle sezone HNK Varaždin predstavio samo četiri puta – već spomenutim predstavama Šah brat i Glorija u Sloveniji, te predstavama Volim Njofru u Bosni i Hercegovini i Dimnjačar u Madžarskoj.

Što se tiče ostalih gostovanja, HNK Varaždin je prvenstveno orijentiran na sjeverozapadnu Hrvatsku, koju bi trebao predstavljati svojim nacionalnim statusom.  Velik je broj predstava gostovao u okolnim mjestima kao što su Ludbreg, Čakovec, Krapina ili manje općine. U ostatku Hrvatske, HNK Varaždin je uglavnom gostovao u sredinama s kojima već duže njeguje suradnju – npr. INK u Puli ili GK Zorin dom u Karlovcu. Pohvalno je što HNK dovodi kazališne predstave u manje sredine, i tu praksu valja nastaviti, ali to je priča kao s nasilnicima u osnovnoj školi – ako tučeš slabije od sebe, onda si kukavica, a najhrabriji se bore s jačima od sebe. Drugim riječima, HNK gostuje po sredinama koje nemaju institucionalizirano kazalište, ali malo toga se probija na glavne pozornice ili festivale u državi (a o inozemstvu da ne pričamo).

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin / Tri kavaljera frajle Melanije

Foto: facebook.com/HNK-Varazdin / Tri kavaljera frajle Melanije

Zanimljivo je primijetiti da su sve predstave koje su sudjelovale na značajnijim smotrama (Marulićevi dani, Gavelline večeri, Dani satire) ili gostovale u drugim nacionalnim kazalištima, zapravo premijere iz sezone 2012/13. Za zaključiti je da su predstave iz sezone 13/14 slabe, gotovo pa nevrijedne pamćenja.

Stoga, što nudi nova sezona, 2014/15? Dvije su predstave već realizirane, lutkarski Romeo i Giulietta u režiji Dubravka Torjanca i koprodukciji s Dječjim kazalištem Branimir Mihaljević iz Osijeka te Ocean more, projekt Mani Gotovac po romanu Alessandra Baricca, u koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim igrama. Obje su predstave imale svoju osječku, odnosno dubrovačku premijeru. Prošlog je vikenda premijeru Romea i Giuliette dočekao i Varaždin, a Ocean more najavljen je za kraj rujna. S obzirom na to da se Ocean more u Dubrovniku igrao na kupalištu Šulić, doista me zanima kako će predstavu preseliti na veliku scenu HNK (iako je donedavno bilo najavljeno da će igrati u klubu Europa media). Romeo i Giulietta jedna je od onih nerealiziranih predstava iz prošle sezone, a od tih četiri za novu su sezonu najavljene i Ibsenova drama Hedda Gabler u režiji Ksenije Krčar te autorski projekt Olje Lozice. Prvu bismo trebali vidjeti krajem siječnja, drugu u listopadu.

Očito je i uprava HNK svjesna koje su im trenutno najkvalitetnije i najuspješnije predstave, pa se u ulozi redatelja u sljedećoj sezoni vraćaju Georgij Paro, za Svoga tela gospodar Slavka Kolara, te Damir Zlatar Frey, za Jazavca pred sudom Petra Kočića, što će biti koprodukcija s Dječjim kazalištem Dubrava iz Zagreba. Dječja i lutkarska scena izbacit će i Ježevu kućicu u režiji Tamare Kučinović i koprodukciji s Kazališnom družinom Pinklec iz Čakovca, te interaktivnu predstavu Vesne Kosec-Torjanac i Dubravka Torjanca, BONTON ili Kak se kaj šika.

Kraj sezone bi trebao obilježiti još jedan konceptualni-plesno-scenski projekt u koprodukciji s kolektivom VRUM (a pridružuju im se Centar za kulturu Čakovec i Centar za izvedbene umjetnosti Varaždin), naslovljen The killer in me is the killer in you, my love. Kako je najavljeno, riječ je o autorskom projektu bračnog para Sanje i Tilla Frühwalda, namijenjen mladima.

Tu je još Hipokondrijakuš ili mislibolesnik anonimnog kajkavskog autora u režiji Ozrena Prohića. Iako detaljnije najave nema, za očekivati je kajkavsku preradu Molierova Umišljenog bolesnika. Histrioni su nedavno postavili predstavu Gospon doktor vinski opatovinski koja plovi u tim vodama, pa možemo samo očekivati što će Prohić učiniti s ovakvom temom. Za kraj sezone najavljen je Horor-diptih Ksenije Krčar, prema tekstovima Pad kuće Usher i William Wilson Edgar Allan Poea, a predstava bi trebala biti smještena u atrij tvrđave Stari grad, što se čini uistinu zanimljivim. Što se tiče repriznih naslova, najavljeno je svih šest premijera iz sezone 2013/14, kao i najuspješnije predstave iz prijašnjih sezona (većinu sam ih spomenuo u prvom dijelu članka).

Foto: facebook.com/dubrovnik.festival / Ocean more

Foto: facebook.com/dubrovnik.festival / Ocean more

Na kraju ovog pregleda najavljene sezone, što se može zaključiti? HNK Varaždin ulazi u još jednu sezonu bez prave koncepcije repertoara. Program nije tematski zaokružen – kao što se npr. drama zagrebačkog HNK bavi godinama oko Prvog svjetskog rata. Iako ponosno ističe svoj status „kajkavskog“ kazališta, u novoj sezoni, prema najavljenim premijerama, taj bi segment zastupali samo Hipokondrijakuš i Bonton ili Kak se kaj šika,  no i to bez neke smislene programske uloge. Ali tako je to već godinama u varaždinskom HNK – glavni su oslonac komedije, da privuku publiku, pokoji lektirni naslov, kako bi školarci imali razloga posjetili kazalište, te pokoji dramski klasik ili suvremeni dramski tekst, s kojim bi se pretendiralo na smotre poput Gavellinih večeri. Red je tu dječjih predstava, pokoja lutkarska, eventualno nešto suvremeno ili kakav autorski projekt, a sve rađeno po principu po nešto za svakoga. Problem je u tome što u svim tim segmentima HNK Varaždin ostaje – prosječan.

Zanimljivo je vidjeti da su u novoj sezoni među redateljima čak dva bračna para, koji su, zasebno, i prijašnjih godina režirali u Varaždinu. Hvaljena mlada redateljica Ksenija Krčar ima dvije najavljene premijere, ali imala je dvije najavljene i prošle sezone, pa ni jedna nije bila realizirana (op.a. kritika je prvenstveno upućena upravi HNK, ne redateljici). Jednu je dobila priliku ponoviti (Hedda Gabler), dok s drugom ima priliku učiniti nešto drugačije u Varaždinu. Tome se nadam i od Olje Lozice, čiji su me autorski projekti Sada je, zapravo, sve dobro u ZKM-u i njen dio kolaž-predstave U znaku vage zagrebačkog HNK istinski oduševili. Vidjet ćemo kako će sve na kraju ispasti. Kad uzmemo u obzir (ne)realizirani dio prošle sezone, najava nove čini se izuzetno ambicioznom, posebice stoga jer nemamo nikakve informacije o premijerama, osim izbora teksta i redatelja. No, upravo zbog redateljskih imena i koprodukcijskih partnera čini se da bi nova sezona HNK Varaždin ipak mogla biti pomak na bolje. Naravno, ukoliko se realiziraju sve predstave (ili barem veći broj njih no prošle sezone).

Komentari