Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Knjige

Komentar – Hygge: Je li netko opet spomenuo tu psovku, sreću?

04.02.2017. Filip DračaFoto: Facebook event Promocija knjige HYGGE

Glavni problem svake self-help literature je, rečeno najjezgrovitije moguće, to što počinje od nikada problematizirane pretpostavke da si je individua sama odgovorna za vlastitu sreću i nesreću. Da je nesretna jer nije u svojem svakodnevnom životu prakticirala ovu ili onu (često skupu, da napomenemo) pseudofilozofiju sreće koja je trenutno u modi: self-help uopće ne poima sreću kao usavršavanje svijeta, nego kao usavršavanje pojedine individue.

Postoji spekulativni identitet između depresije, beznađa i upravo tog self-help žanra koji to sve nastoji suzbiti, jer eksplozija depresije u posljednjim desetljećima i nije ništa drugo nego razočaranje u vlastitu percipiranu autonomiju koju self-help literatura pokušava restaurirati; ona je na neki način ponovno uvjeravanje razočaranog cinika u istu laž u koju se prvotno razočarao.

Zadnje što treba nesretnima je da si sami pomažu

Nije slučajno to da depresija galopira sinkrono s neoliberalnim individualizmom; depresivan je čovjek takav zato jer je shvatio da je njegova sreća posve izvan njegove osobne kontrole, što je sasvim trivijalna istina koja može postati užasno otkriće jedino u svijetu u kojem smo odgajani da vjerujemo upravo suprotno i da smatramo svakoga odgovornim za vlastito blagostanje ili nedostatak istog. Zbog toga količina depresivnih doseže rekordne visine baš danas, baš u zapadnom svijetu.

Ovih je mjeseci diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, postao popularan Hygge. Što je Hygge? Riječ je o danskom „receptu za sretan život“. On je u biti organizacija vlastitog života prema što većoj opuštenosti, kontroliranju vlastitih negativnih osjećaja, i tako dalje; uglavnom ništa što već nije viđeno u self-help žanru. Ne treba nas impresionirati njegova nagla popularnost, jer na kraju svaka literatura tog tipa bude neko vrijeme najnovija pseudointelektualna moda pa nakon toga padne u zaborav. No, ovog je četvrtka u prepunom Velvetu bilo predstavljeno i hrvatsko izdanje Hygge, autora Meika Wikinga. Razgovaralo se o tome što je Hygge, i rečeno je da je riječ o razlogu tome zašto su Danci najsretniji narod na svijetu. Konzekventno, mi ćemo biti sretniji ako budemo poput Danaca.

Odakle sreća dolazi?

Zašto su Danci toliko sretniji i zadovoljniji svojim životima od ostatka svijeta? Pa, nema jednostavnog odgovora na ovo pitanje, ali njihovo životno zadovoljstvo sigurno ima neke veze s činjenicom da Danci imaju neke od najsnažnijih i najorganiziranijih sindikata na svijetu koji već stoljećima učinkovito čuvaju interese danskog radnika. Danac je sretan, barem djelomično, zbog toga što ima relativno malen radni tjedan, za koji prima relativno visoku plaću; Danska je jedna od rijetkih razvijenijih zemalja koja nema minimalnu plaću naprosto zato jer nikad za njom nije bilo ni potrebe pored dobro organiziranih sindikata koji nikad ne dopuštaju da cijena radne snage padne ispod određenog minimuma. Danci su sretni ne zato što imaju mentalitet kojeg mi ostali nemamo, nego zato što su se višedesetljetnom političkom borbom izborili za sretnu svakodnevicu.

Ali ne, self-help opskuranti uopće ne shvaćaju da je svačija nesreća duboko politička i svode je na usvajanje određenog mentaliteta. Pa je tako na predstavljanju knjige, na direktno pitanje „Zašto su Danci toliko sretniji od nas?“ odgovor glasio – razlika u mentalitetu. U zaključku, Hygge ne nudi ništa što nije već ponuđeno u ostatku self-help žanra, što se može reći za cijeli žanr općenito. Danci nisu sretniji od nas zato jer imaju tajanstvenu nacionalnu filozofiju za koju mi nismo još čuli, već zato što se tamo rad više poštuje.

Komentari