Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Glazba

Komentar – INmusic festival: Zašto je tek po otkazivanju Florence + The Machine potrebno otići?

23.05.2015. Filip KušterFoto: facebook.com/INmusic.festival

Florence + The Machine otkazuje nastup na INmusic festivalu. Naime, manje-više svima vrckasta i simpatična Britanka, koja je ime dobila po prelijepom talijanskom gradu, odlučila je počastiti svoje hrvatske fanove (i ostale koji misle doći) svojim nastupom na festivalu u Zagrebu. Nažalost, za te ultrafanove nastup je odgođen za godinu dana, odnosno, za sljedeće izdanje festivala. „Jao, što ću sada, hoću pare nazad“ , „Glupi INmusic, što ću slušati na festivalu, jedino me Florence zanimala“, „Organizatori, jadni ste!!“ , „Di su pare??!?“ – samo su neki od komentara miroljubivih i staloženih fanova koji vole kvalitetnu muziku, ali više vole Florence i njezinu mašinu. Florence, Florence, Florence… jesam li nešto propustio? Zove li se najjači hrvatski festival s ovakvim žanrovskim opredjeljenjem INFlorence ili?

Vratimo se malo u razdoblje studenog/prosinca prošle godine. U to vrijeme u opticaj su otišle early bird ulaznice za sve one koji znaju da će u Zagrebu potkraj lipnja 2015. zasvirati dobra imena. Ustvari bez obzira na sve, na festival se ide zbog dobrog društva, atmosfere, otkrije se par dobrih bendova, dogodi se par prijateljstva po žanrovskoj osnovi, a dodatni plus je ako ti dođe Alt-J, Massive Attack ili Kings of Leon (ili našem slučaju Florence). Ulaznica je kupljena. Ej, ali vidi! Pa ovi organizatori su super! U ovom paketu za dvije stotine i devedeset i devet kuna dobio sam lijepu majicu, dvije nerazvodnjene Žuje, kartu za festival i još sto kuna na prepaid kartici za još pet piva na festivalu. Nedugo nakon tog božićnog paketa (ne)iznenađenja, počela su izlaziti prva jača imena koja će nastupiti na festivalu. Placebo, Eagles of the Death Metal, Future Islands i drugi upisali su u svoje kalendare da se u prvim danima ljeta slušamo na Jarunu. Ekipa je počela kupovati karte, više festivalske, manje jednodnevne – jer realno gledajući svaki pronalazi svoju sreću u pojedinom bendu, a tek onda univerzalno gleda što ga još može zanimati. Sreća je ta što sve posjetitelje INmusica spaja neograničena ljubav prema muzici. Ili sam se možda u tome prevario onog trenutka kada su organizatori objavili da trenutni vrh britanske indie-pop scene dolazi na festival?

Foto: facebook.com/florenceandthemachine

Foto: facebook.com/florenceandthemachine

U tom trenutku mi se činilo da su karte počeli kupovati svi. „Daj jednodnevnu! Ma što jednodnevnu, Florence vrijedi za tri dana festivala, idemo na sve!!“, govorilo se sve do onog trenutka koji se dogodio jučer kada nam je, sva tužna i sa slabašnim glasom kakvog u tom trenutku treba imati, Florence Welch javila kako neće biti u stanju održati koncert, ali kako će sigurno doći godinu nakon.

Izgleda da se u ovom slučaju ekipa koja je kupila karte samo zbog Florence + the Machine malo preračunala. Naime, nisu računali da ovo nije nikakav samostalni koncert i da pare neće dobiti natrag ako su kupili festivalsku kartu, ali ih svejedno zanima samo već toliko puta spomenuta Florence. Bilo je drugih načina da se osigura povrat novca u slučaju nesreće poput otkazivanja. Ali tko u tom trenutku o tome razmišlja? Površni slušatelji kojima je glazbeni događaj tek usputni faktor. Ne mogu reći da ljudi koji su kupili ulaznicu samo za „the koncert“ ne vole glazbu, ali trebam ih pitati: „Koliko vam pogled seže, a uši čuju?“

Da ste pričekali koji tjedan, imali bi jednodnevne ulaznice koje bi kasnije mogli vratiti i uzeti natrag svoje novce te čekati sljedeću godinu. Na karti su organizatori jasno istaknuli koji su uvjeti kupovine i s plaćanjem iste si pristao na te uvjete. Nitko vas nije silio da kupujete festivalske, ali opet, posve razumijem zašto ste to učinili. Opio vas trenutak euforije, bili ste neoprezni i željeli ste slušati superkul bendove koji vas u suštini ne zanimaju, „Ej vidi, dolazi Florence, a i gomila drugih dobrih bendova isto svira, idemo, bit će nam zakon!!!“

black keys

Foto: facebook.com/theblackkeys

Da se barem tako razmišlja i sada kada je poznato kako „zvijezda festivala“ neće doći. INmusic festival jedan je od najpristupačnijih u Hrvatskoj. Iz godine u godinu dovode bendove koji su poznati širem slušateljstvu, a još bolja stvar je što dovode glazbenike koji nisu toliko poznati pa ih imaš priliku čuti i ugodno se iznenaditi. Tu, pored tebe, u hrvatskoj metropoli, na otoku, sviraju bendovi koji se nisu uspjeli probiti do šire publike, zbog tolikog guranja jednih te istih glazbenih projekata, da bi trebali biti zahvalni što u toliko malo vremena (tri dana) možemo čuti toliko toga različitog. Možda ako pozornije slušate i gledate, otkrijete da su većinom „mali“ bendovi ti koji takve festivale čine tako velikima. Ne bi bilo iznenađenje da su headlineri često velike zvijezde kojima je svirka u nekoj Hrvatskoj pusto odrađivanje posla. Slično se dogodilo prošle godine. Toliko najavljivani i mega popularni The Black Keys imali su osrednji nastup nakon kojeg sam se pitao jesu li oni uopće znali gdje su? Emocije su bile negdje daleko iza njih, vjerojatno su jedva čekali da se vrate u rodni Ohio i tih deset ili dvadeset tisuća ljudi koji su ih srdačno pozdravljali nisu im predstavljali ništa osim zarađenih para i odrađenog koncerta. Ne želim misliti, niti sumnjam, da bi Florence bila poput njih jer jednostavno se ne radi o istom svijetu, ali želim pokazati da nije sve u imenu. Za steći reputaciju potrebno se dokazati, ali i nastaviti dokazivati, što je u većini slučajeva puno teže. U konceptu festivala kakav je INmusic, potrebno je otkrivati i možda u tome leži sva čar i ljepota onoga što muzika jest. Došao si radi jednoga, čuo si nešto drugo, vidio nešto treće, zalutao na četvrto i na kraju shvatio da si umjesto jednog dobrog koncerta, dobio još pet-šest odličnih.

Foto: facebook.com/INmusic.festival

Foto: facebook.com/INmusic.festival

Glazba je apstraktna umjetnost. Svi slušamo melodije, volimo ovog izvođača, ne volimo ovog, ne znamo za drugog. Problem je što ponekad ne želimo čuti što nam se nudi pa možda potencijalno dobar glazbenik ostane zakinut za širu publiku. Glazba je za sve slušatelje koji se nalaze na istom mjestu univerzalni jezik kroz kojeg je moguće izraziti osjećaje i stanja postojanja kroz beskrajne nizove zvukova. Ponekad nas melodije uvedu svjetove za koje nismo znali ni da postoje. Smatram da određene glazbene grupe izazivaju katarzu kod publike kada opletu po svojim gitarama, a vokali puste svoj glas u nepregledna prostranstva. Florence + The Machine jedna su od grupa koje mogu pružiti takav osjećaj, ali zasigurno nisu jedini. Za mjesec dana pred nama će biti poznati i nepoznati izvođači. Odustajati od zvučne čarolije kojom hvatamo poetsku i melodijsku esenciju života radi jednog prokletog otkazivanja nema smisla.

Zašto bi trebali znati sve o bendu koji se nalazi pred nama? Usudimo se slušati, zaklopiti oči i prepustiti se. Doživjet ćemo glazbu bez imena. Nemamo što izgubiti.

Komentari