Komentar: O prvim epizodama mini-serije Patrola na cesti
Ove nedjelje emitirana je druga epizoda HRT-ove mini-serije Patrola na cesti, a na popularnoj platformi HRTi, omogućeno je gledanje i treće epizode. Tako možemo reći da je ova mini-serija od pet nastavaka došla do svoje sredine. Prerano je davati bilo kakve ocjene, predviđanja i podatke o gledanosti i popularnosti, ali neke generalne zaključke i osvrt moguće je izvući. Prva epizoda predstavila je golem broj likova i predočila kompleksnost njihovih međusobnih odnosa u čijem je središtu onaj između dva brata, policajca Josipa (Krešimir Mikić) i švercera Frane (Slavko Sobin). Smrt njihove majke pokrenula je niz događaja koji mijenjaju njihove živote, ali i živote drugih u njihovom mjestu, neodređenom selu Dalmatinske zagore pored granice s Bosnom i Hercegovinom.
Redatelj Zvonimir Jurić okupio je impresivnu glumačku ekipu i predstavio gledateljima zanimljive likove koji su izišli iz pera Jurice Pavičića. Dominira prigušena, minimalistička gluma kako bi se postigla autentičnost. Glavni likovi su mahom zbunjeni, šutljivi, pa više doznajemo iz onog što prešute, nego iz onog što kažu. Više govore pogledima i kretnjama, nego s ono malo riječi koje s teškoćom izgovaraju. Osim glavnih likova, ističe se sjajna Nataša Janjić, koja zatvaranjem u sebe, pogledima i suptilnim reakcijama manifestira nesretnu sudbinu koja je zadesila mnoge djevojke poput nje, koje ne sudjeluju aktivno u životu svojih obitelji, već su svedene na domaćinstvo i održavanje privida mirnog života. U surovom kraju Dalmatinske zagore već su davnih dana snimljeni neki od najboljih hrvatskih filmova poput filma Lisice ili Djevojka i hrast. Ni tada, kao ni sada, sudbina nije bila naklonjena likovima, ali iako je čovjek u međuvremenu tehnologijom nadvladao prirodni okoliš, doveo vodu, struju i internet, još uvijek je njegova animalna i tvrdoglava priroda razlog patnje onih koje najviše voli.
Nakon uvodne epizode, koja je mahom obiteljska drama, serija odlazi u smjeru kriminalističke priče, uzburkavajući dodatno nemirne obiteljske duhove. Prva epizoda predstavljala je svojevrsni uvod, dok se u drugoj stvari zahuktavaju, iako se ne koriste cliffhangeri, već se samo nagovještava nešto što će kulminirati u sljedećoj epizodi. Pavičić i Jurić se ne zadržavaju na ocrtavanju obiteljske tragedije, već prateći literarni predložak proširuju priču u kojoj se isprepliću prošlost i sadašnjost, te ono obiteljsko i kriminalno, koje najčešće idu ruku pod ruku. Sve se vrti oko društvenih pravila, dogovorenih odnosa, veza, vezica i moralnih dvojbi oko njih. Ulazak u podmazani sustav korupcije Josipa čini izopćenikom koji mora naučiti jezik sredine koju je napustio, prilagoditi se pravilima igre ili plivati uzvodno, obitelji usprkos, u skladu sa savjesti.
Ovo je zanimljiva točka koja je dugo bila u dnevnopolitičkom kontekstu jedna od glavnih tema na državnoj razini i koja sugerira onu davno poznatu istinu, koju ljudi često zaboravljaju, da oni na vlasti, nisu puno različitiji od onih koji ih biraju, a samo situacija čini lopova. Korupcija uvijek počinje spremnošću da se primi prva boca viskija, a onda joj nema kraja, jer konformizmom metastazira. Sve one velike ličnosti koje su pljačkale domovinu, prvo treba tražiti dok su bili „mali i nevažni“. Pavičić to dobro zna i uporno na to upozorava svojim novinarskim angažmanom, te suptilno prezentira podtekstom ove obiteljsko-kriminalne priče.
Kroz prve epizode upoznali smo velik broj likova i specifičnih situacija, od lokalnih švercera, do svećenika koji ima problem s alkoholom, ugovorenih vjenčanja s Ukrajinkama, podmitljivih policajaca, starijih mještana, a svi ti likovi vjerno dijagnosticiraju stanje jednog kraja. U Patroli na cesti intrigantna je uloga policajca Darija kojeg tumači mladi splitski glumac Stipe Radoja, kojeg pamtimo iz filma Zvizdan. Dario je jedan od najslojevitijih likova koji u sebi sadrži stoicizam potreban da se opstane u krškom kraju, ali i duboku senzibilnost prema sumještanima, uzoru Josipu i bolesnoj majci. Upravo ovaj lik metafora je kraja koji ga je iznjedrio, kraja koji je snažan i stasit izvana, ali topao i osjetljiv iznutra. Mladi Stipe Radoja dobio je zalogaj veći od mnogo iskusnijih kolega s kojima dijeli scenu, ali njegova interpretacija je autentična, snažna i emotivna. Stariji likovi dobro se uklapaju, u prvom redu otac, kojeg tumači Mate Gulin. Vjerodostojni su i Franini partneri u ilegalnom poslu, a svakako treba istaknuti i mladu debitanticu, izuzetno nadarenu Anđelu Šmit, koja u seriji glumi Franinu kćer. Daria Lorenci utjelovila je ulogu konobarice koja pojavom podsjeća na ulogu koju je uspješno igrala u Metastazama, no ovdje je ipak njen lik nešto suptilniji, prilagođen ritmu serije.
Seriji se može prigovoriti da je spora, da ne koristi uhodane mehanizme i prokušane recepte kojima će privući gledatelja i natjerati ga da s nestrpljenjem čeka iduću epizodu. Odabrani pristup zahtijeva strpljenje i aktivnog gledatelja koji će u radnji ove serije iščitati događaje vidljive u bilo kojem drugom dijelu Lijepe naše. Na pola puta, u trećoj epizodi, serija je uhvatila likove u klopku iz koje se neće tako lako izvući neokrznuti. Isto tako je uhvatila i gledatelje. Vjerujem da će s interesom gledatelji popratiti zadnje epizode HRT-ove mini-serije Patrola na cesti, iščekujući kako će se razriješiti složeni obiteljski, društveni i kriminalni odnosi među akterima.
