Komentar – Porin 2014: Iznenađujuće ili ne, sve po starom
Jučer su po 21. put dodijeljene diskografske nagrade Porin. Kategorija je previše, za pola nominiranih i dobitnika vjerojatno nikad niste čuli, no ionako su najzanimljivije kategorije album, pjesma i hit godine.
Već je uobičajeno u kategoriji album godine nominiranog vidjeti Olivera Dragojevića, pa je čak malo iznenađujuće kraj njega bilo vidjeti imena Elementala i Pips, Chips & Videoclipsa. Jest da je album Pipsa „Fred Astaire“ 1998. godine osvojio Porina za album godine, a zadnjih su godina kipiće iz te kategorije kući ponijeli TBF i Mayales, no strukovnjaci su ove godine odlučili poći provjerenim stazama i najboljim su albumom proglasili „Tišinu mora“ Olivera Dragojevića. Starom je splitskom trubaduru ovo čak četvrti Porin za album godine (uz „Oliver u Lisinskom“ 1997., „Dvi, tri riči“ 2001. i „Vridilo je“ 2006. g.), te se u toj kategoriji izjednačio po broju nagrada s Gibonnijem („Judi, zviri i beštimje“, „Mirakul“, „Unca fibre“, „Toleranca“). Morat će Gibo hitno u studio, snimiti novi album, pokupiti još nekoliko nagrada, pa opet povratiti tron.
„Tišina mora“ je također nagrađena za produkciju, najbolju snimku i najbolji pop album, što me zapravo najviše uznemirilo jer sam shvatio da Hrvatska zapravo nema pop glazbu. Ni pop scenu. Postoji samo estrada, a sve ostalo je alternativa – bio to sjetni poluakustični pop Olivera, poznatiji mainstream izvođači poput TBF-a, Jinxa ili Let 3 te tone manjih i malih izvođača koji traže svoje mjesto pod suncem.
Mnogi su mislili da je album „Walt“ praktički zicer u kategoriji jer stvarno jest riječ o jednom od najboljih albuma iz prošle godine, pa čak i iz cijele karijere Pipsa, no momci će se morati utješiti nagradom za rock album godine, što im je drugi u karijeri u toj kategoriji, nakon „Boga“ 2000. godine. Zanimljivo je usporediti da je „Fred Astaire“ dobio nagradu za album godine, ali rock album te godine bio je „S vremena na vrijeme“ Prljavog Kazališta, što je definitivno više rockersko izdanje (op.a. ironičan sam, naravno). Ali ima nešto sreće u cijeloj priči, barem Prljavci već godinama nisu dobili nikakve nagrade (nisam vidio niti nominacije). Znači, Porin se barem maknuo od svojih početaka, kada su bili nagrađivani budničarski albumi Kazališta i Parnog Valjka.
Elemental se također ne može požaliti da su gubitnici, osvojivši Porina za najbolji album klupske glazbe, kojim su već nagrađeni i za albume „Pod pritiskom“ 2009. te „Vertigo“ 2011. godine. Meni je u cijeloj toj priči najapsurdniji naziv te kategorije. Uvijek pretpostavljam da je, zbog manjka scene, nezgodno tu kategoriju bilo nazvati „hip-hop“ ili „r’n’b“, ali onda su u toj kategoriji nagrađeni i TBF i Elemental i Cubismo, ali i Postolar Tripper te Tamara Obrovac, što mi je ipak preveliki čušpajz.
Vatra se također svrstala među dobitnike, njihov EP „VT“ proglašen je najboljim albumom alternativne glazbe. Dok im je zadnji studijski album, „Ima li budnih“, najbolji koji su snimili u karijeri, ovaj je albumčić remixeva i obrada vlastitih pjesama nešto najlošije što su snimili (ako gledamo cjelinu). No, spomenuti album nije bio nagrađen, ali EP jest, što je samo još jedan u nizu apsurda Porina.
Massimo je četvrtu godinu zaredom osvojio nagradu za najbolju mušku vokalnu izvedbu, izjednačivši tako niz u istoj kategoriji od 2004. do 2007. Najbliži mu je Oliver Dragojević, koji ima šest nagrada u toj kategoriji, a doista je bilo za očekivati da će osvojiti i ove godine (s obzirom na to da je osvojio za album), čime bi se izjednačio s Massimom. No, izgleda da je potonji zauvijek osigurao mjesto najnagrađivanijeg muškog vokala. Inače, u posljednjih 14 godina u ovoj su kategoriji, osim spomenutog dvojca, pobjeđivali još samo Marko Tolja, Tony Cetinski i Jacques Houdek (svaki jednom).
Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu osvojila je drugu godinu zaredom Radojka Šverko, a dobitnica je i Porina za životno djelo. Uz nju su dobitnici Porina za životno djelo i Dubravko Majnarić, Valter Dešpalj i Željko Brkanović, pridruživši se tako legendarnim izvođačima i autorima kao što su Ivo Robić, Arsen Dedić, Boško Petrović, Dražen Vrdoljak, Darko Glavan, Gabi Novak, Božo i Anđela Potočnik, Emil Cossetto, Julije Njikoš i Ansambl LADO. Posljednji spomenuti LADO je također među ovogodišnjim osvajačima, za najbolju izvedbu folklorne pjesme te za najbolju folklornu pjesmu.
Uz muške i ženske vokalne izvedbe, Porin se dodjeljuje i izvedbi grupe s vokalom, te za najbolju vokalnu suradnu. U prvoj kategoriji pobijedio je Psihomodo Pop sa svojim hitom Donna, te su nastavili niz u kojem su prošlih godina tu nagradu osvajali Urban&4, Bare i Majke, TBF, Belan & Fiumens i drugi. Najviše nagrada u ovoj kategoriji inače ima Parni Valjak (5), a drugo mjesto s po tri nagrade dijele TBF, Divas i Cubismo. Najbolja vokalna suradnja je ona riječke grupe Quasarr i Josipe Lisac u pjesmi Ljubav, što je možda jedina ovogodišnja nagrada za koju mogu bez dvojbe reći da je zaslužena.
Pjesmom godine proglašena je Suze nam stale na put, istovremeno simpatičan i iritantan prošlogodišnji hit Massima (točnije, iritantan je postao nakon višemjesečnog silovanja pjesme iz etera skoro svih radijskih postaja). Ovo je jedna od rijetkih kategorija koju nemam potrebe posebno prokomentirati, jer su uvijek nagrađene korektne pjesme koje su se istaknule posljednjih godinu dana, a među njima su i Teške boje, Iznad oblaka, Treblebass, Nostalgična, Apokalipso i druge.
No, zato se može dugo diskutirati o kategoriji hit godine, koja se prvotno dodjeljivala od 1994. do 2003. da bi ponovno bila pokrenuta 2010. godine. Pobjednika u ovoj kategoriji bira publika. Nekako je razumljiva bila pobjeda Bižuterije Jelene Rozge 2011. godine, pomalo iznenađujuća je bila pobjeda Teških boja Bareta i Majka godinu poslije, no to je davalo nadu da u Hrvatskoj i dalje ima dovoljan broj publike zainteresirane za kvalitetnu domaću rock glazbu. Naglašavam kvalitetnu, jer su prošle i ove godine pobijedile pjesme Opće opasnosti i Thompsona. Iako je zanimljivo da su oba izvođača pobijedila s ljubavnim baladama (pa ću se i ja ograditi od političke strane), njihova je glazba jednostavno loša. Sviraju nekakav kvazi-heavy-rock koji svoje korijene vuče iz hard rock/heavy metal bendova sedamdesetih, i to sviraju već nekoliko desetljeća, i uvijek zvuče isto, i uvijek loše. Još uz to glume žestoke dečke, ali u zadnje vrijeme im u javnosti najbolje prolaze balade, pa su odlučili unovčiti slabašna djevojačka srca i tinejdžere bez muda i mozga te im servirati pjesmuljke temeljene na nekoliko akorda odsviranih na akustičnoj gitari, catchy refrenu i nevjerojatno srcedrapajućim i patetičnim stihovima.
Porin dodjeljuje nagradu i za inozemni album („The Next Day“ od Bowiea) i pjesmu godine (Get lucky), ali čak me malo i čudi što potonju nisu uvrstili u kategoriju hit godine (Antena i Enter, iduće godine morate jače lobirati, barem dvostruko više takve pjesme puštati u eteru).
Za kraj mogu samo prognozirati da će „struka“ koja stoji iza Porina otprilike 2019. otkriti Punčke, Žen, Lovely Quinces, The Marshmallov Notebooks, The Orange Strips, My Buddy Moose i druge aktualne kvalitetne izvođače. Toliko godina trebalo im je da primijete npr. Filipa Dizdara, koji je aktivan još od Hrvatskog idola ili kojeg li već talent showa, da bi tek ove godine bio nominiran za najboljeg mladog izvođača. U toj kategoriji pobijedili su dubrovački soft pop bend Silente, koji stvaraju nezahtjevne i nezamorne pop pjesmuljke i kao takvi su očito pogodni „struci“. Svjetlu točku ovogodišnjih Porina u toj kategoriji predstavlja nominacija hvaljene mlade kantautorice Sare Renar.
Naravno, otkrila bi „struka“ puno više mladih izvođača da izađe iz svojih udobnih naslonjača i za promjenu posluša neki koncert mladih bendova. Ali zašto izlaziti iz stana ako ne moraš raditi ništa, a lova od ZAMP-a stalno puni bankovne račune.
Sve su to teme o kojima se već dugo raspravlja, a za koje mnogi smatraju da su postale suvišne u hrvatskom medijskom prostoru. No, mislim da baš iz tog razloga treba neprestano upozoravati na te probleme jer samo tako postoji mogućnost da se nešto promijeni, da struka i publika (ova većina, koji sudjeluju u dodjeli Porina) napokon prepoznaju mlade izvođače i da oni zasluženo dobiju više medijskog prostora. Tko zna, možda će se i Porinu jednoga dana dogoditi prijelomnica kao što se dogodila 1994. u Velikoj Britanij s BRIT Awards, koje su do tada osvajali izvođači poput Phil Collinsa, Stinga i Annie Lennox, da bi od ’94. te nagrade prešle u ruke tada mladim bendovima poput Blur,Oasis, Manic Street Preachers i The Verve.
