Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Knjige

Komentar: Što nam donosi Nacionalna strategija za poticanje čitanja?

08.04.2015. Lucija Lakoš
Foto: facebook.com/Art&Literature

Foto: facebook.com/Art&Literature

Sada već bivša ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u ožujku je najavila kako će dugoočekivana Nacionalna strategija za poticanje čitanja uskoro biti dovršena i predstavljena javnosti. To se još nije dogodilo, no o čemu zapravo pričamo kad govorimo o Nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja?

Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja donosi Povjerenstvo sastavljeno od 30 članova koje je u ožujku prošle godine imenovala bivša ministrica kulture. Formirano je šest skupina: Odgoj i obrazovanje – škola i čitanje, Odgoj i obrazovanje – predškola i čitanje, Institucije (knjižnice i čitanje), izdavači i čitatelji, Hrvatski autori i čitanje te E-knjiga. Koordinatorica Nacionalne strategije za poticanje čitanja je Maja Zrnčić, a po skupinama sjede i neka od poznatijih imena primjerice Zoran Ferić u skupini za područje odgoja i obrazovanja, Seid Serdarević iz Frakture u skupini izdavača ili Roman Simić-Bodrožić u skupini za hrvatske autore i čitanje. Važno je napomenuti i da su na ovoj strategiji surađivala dva ministarstva – Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta što je svakako pohvalno jer se jedan ozbiljan plan na ovom području ne može donijeti bez suradnje oba nadležna ministarstva.

Osim donošenja ove strategije, ciljeva i zadaća Povjerenstva bilo je nekoliko: od poticanja na čitanje od najranije dobi do osposobljavanja za kritičko čitanje književnih i neknjiževnih razlika, a tu je i posebna briga za hrvatsku književnost i autore.

ŠTO OČEKIVATI?

Hrvatska (ne)čitalačka kultura već je svima poznata: rezultati Agencije za istraživanje tržišta GFK iz 2014. godine donose podatke da samo 50 posto odraslih čita knjige, s tim da taj postotak postupno opada od 2011. godine. Ovo nije samo slučaj u Hrvatskoj, trend je i u svijetu. Kako Nacionalna strategija za poticanje čitanja može poboljšati situaciju?

Strategija je pozitivan pomak prema ujedinjavanju svih čimbenika u lancu čitanja, od autora i izdavača do čitatelja, a ona je i određen pomak s pojedinačnih programa poticanja čitanja, kojih je u Hrvatskoj prijavljeno 478, ka ujedinjavanju istih u jedan dokument. Također će ova Strategija, Vladinim prihvaćanjem, postati obvezujuća za sve nositelje na provedbu mjera koje su predviđene unutar same Strategije. Potonje je uvjetno rečeno pozitivno jer se može dogoditi da Nacionalna strategija za poticanje čitanja postane samo još jedan u nizu dokumenata u hrvatskoj praksi koji su imali dobru ideju, ali lošu razradu.

Ono gdje se ova Strategija prvenstveno treba dokazati područje je predškolskog odgoja. Neka istraživanja pokazala su da se ljubitelj čitanja postaje do šeste godine života stoga je od velike važnosti u sve ovo uključiti roditelje, a predškolski odgoj trebao bi obilovati pričama, slikovnicama i programima kojima se djecu može uključiti u svijet čitanja. Nadalje, veliko pitanje o kojem se stalno raspravlja pitanje je lektire. Da bi se onu djecu koja su stekla ljubav prema čitanju zadržalo u tom sustavu potrebno ih je privući zanimljivim i izazovnim programom školskih lektira. Za ovo će, osim uvrštavanja novih naslova u lektirni popis, biti potrebno i opskrbiti knjižnice jer koje svrhe ima propisivati zanimljive naslove, ako te knjige nije moguće nigdje pronaći?

Foto: screenshot

Foto: screenshot

Pitanje problema izdavača i nakladnika posebna je priča, iako je svima jasno da glavni problem leži u financijama, što je opet povezano s nedovoljnom zainteresiranosti Hrvata prema čitanju i krivom percepcijom kupovanja knjiga. Dio problema nalazi se i u nedovoljnoj zainteresiranosti (većine!) medija za književna predstavljanja i događanja. Dakle, nije da takvih događaja nema, dapače, gotovo svaki dan se nešto događa, ali potrebno je dobro pretražiti internet i novine da bi se pronašlo gdje, što i kada. Projekti s e-knjigama gotovo su nepostojeći i osviještenost o postojanju e-knjiga u Hrvatskoj nije prevelika. U svijetu se sve više čita upravo preko raznih uređaja za e-knjige, stoga bi dostupnost e-knjiga na hrvatskom jeziku svakako trebalo povećati.

Naposljetku, najbitnije je zadržati one koji već vole čitanje i koji shvaćaju kakvo nam bogatstvo čitanje može donijeti. Potom treba razmišljati o tome kako privući nove čitače. Ako uzmemo u obzir da se ljubav prema čitanju ‘uzgaja’ od najmlađe dobi, veliku ulogu u ovom teškom zadatku imaju roditelji i odrasli koji okružuju djecu. No oni kao da svoju krucijalnu ulogu u tome ne shvaćaju. Od velike je važnosti tu osviještenost podići.

Čitanje nas vodi u svjetove koje sami možda nikad ne bi zamislili, čitanjem upoznajemo različite osobnosti, ali i bolje spoznajemo sami sebe, rušimo vlastite predrasude te iskušavamo vlastite granice. U svijetu financijske krize te sveopće depresije, svima nam je potrebno nakratko sagledati širu sliku, zar ne?

Komentari