Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Vizart

Komentar: Things go better in…Mozambique

14.06.2015. Pavle BončaFoto: Ziher/Facebook

Život u prostoru kroz koji žurimo na posao, trčimo na predavanja ili sjedamo u tramvaj ponekad naliči nerazgovjetnoj smjesi signala čije poticaje najrađe isključujemo sigurnim zabijanjem slušalica u uši ili odsutnim zurenjem u nepoznatom pravcu. Međutim, jesmo li mi u tom trenutku u potpunosti imuni na komunikacijske kodove okoline koji kroz orkanske nalete informacija neumorno nastoje preoteti našu oslabljenu pažnju i upregnuti je u vlastiti pogon razumijevanja stvarnosti?

koka kola

Foto: Ziher/Facebook

Tipizirani dekor gradskih ulica određen natprirodno velikim reklamnim konstrukcijama, hladnim staklom poslovnih zgrada i utopističkim koloritom konzumerističke kulture nije ništa drugo do jednog tipa scenografije na čijem se prosceniju odvija zbiljski teatar svakodnevice u kojem prostor postaje stereotipizirana arena rodnih, klasnih i političkih odnosa. Poboljšanje izgleda, sigurnost obitelji ili sklapanje prijateljstava univerzalne su kategorije koje prisvaja virtualni jezik reklame, praveći od njih vlastite fikcionalizirane taoce.

Nedavno se spominjala kulturocidnost rušenja poznatog zida u Branimirovoj ulici u Zagrebu i navodnog postavljanja reklamnih panoa na isto mjesto. Učinilo mi se pomalo smiješnim da javnost tek u takvim trenucima „dolazi k svijesti“ i počinje upozoravati na vrijednosne i estetske distorzije koje kontaminiraju potrebu za raznolikošću prostora u kojem živimo. Ipak, nije li tipično za naše hrvatsko pleme s jugoistoka Europe da gotovo uvijek kasni u odlukama vezanima za „vlastitu stvar“, da bi potom s namčorastim izrazom lica uperila prst krivice u svakoga osim same sebe i još jednom dokazala koliko je zapravo nevješta i nevična u bilo kakvom organiziranom obliku suvisle rasprave za koju, čini se, treba doći do omanje katastrofe da bi zaživjela unutar medijskih kanala?

Inercija javnog govora o takvim temama zapravo je običan proizvod jedne okoštale i okamenjene navike da se o pitanjima uređenja svakodnevnog prostora života ne razgovara do trenutka kada je za razgovor prekasno i kada samo nepoznata piskarala poput mene mogu napisati o tome koju karticu teksta na internetskom portalu koji im to dopušta. Rekao bih da je interes za probleme takvih i sličnih tema unutar okvira „lijepog našeg“ kolektiva otprilike istovjetan onom za prvenstvo druge nogometne lige Mozambika, ili čak možda i manji jer kvartovski kladioničari ponekad ostavljaju dojam pravih kozmopolita pa za razliku od dobre većine domaćeg, na brzinu aristokratiziranog plemstva, barem preko crno otisnutih koeficijenata na listiću iz kladuše održavaju dodir s dalekim zemljama svijeta.

Foto: Ziher/Facebook

Foto: Ziher/Facebook

Rekao bi Krleža da narod nije ništa drugo do „slijepe nemani“, međutim, možda je narodu potrebno samo malo odgoja da se trgne iz svog pasivnog drijemeža i napokon jasno kaže kako Zagreb ne može imati nove mramorne fontane dok meni na Savici svakih mjesec dana nestaje vode za piće. Znam da moje egzistencijalne potrebe nisu na prvom, pa možda čak ni na drugom mjestu gradskih prioriteta, ali što da učinim, da se preselim na Mozambik? Sada je otprilike vrijeme da tekst privedem kraju, ispucao sam svoje dvije kartice, a da ponovno izbacim malo žuči trebat ću pričekati neki novi zid da se sruši ili uruši i da nikne koja nova fontana u gradu podno Sljemena. Do tada planiram cuclati hladnu koka kolu iz Konzuma za koju na televiziji kažu da će mi pružiti „nevjerojatan užitak“, mogao bih piti i hladnu vodu iz slavine, ali tko zna, možda je svakog časa nestane, pa čemu onda uopće riskirati?

Komentari