Komentar: Zašto 11-godišnjak zna tko je Christian Grey?

Ako ste mislili da je halabuka oko 50 nijansi sive konačno prestala, ako ništa drugo, a ono barem do izlaska drugog filma, čestitamo, prevarili ste se. No ovoga se puta ne radi o samom filmu niti o njegovim glumcima, već o dječaku koji se maskirao u kontroverznog lika Christiana Greyja.

Učenici i profesori srednje škole Sale u Velikoj Britaniji su Svjetski dan knjige trebali obilježiti maskiranjem u likove različitih knjiga. Tako se u društvu Zle vještice Istoka, Darth Vadera i Dextera našao i Christian Grey.

Potonjeg je utjelovio 11-godišnji Liam Scholes obukavši sivo odijelo, sa zalizanom kosom, te maskom za spavanje i vezicama kao rekvizitima. Liamov je kostim zgrozio nastavničko osoblje te je morao ostaviti rekvizite kako bi kostim prepravili u onaj Jamesa Bonda.

Liam je u intervjuu za The Guardian izjavio kako je to bila njegova ideja, budući da je posljednjih godina sve vrvjelo vijestima i plakatima o knjizi i/ili filmu pa je smatrao da će se ovako svi dobro nasmijati. Njegova majka, Nicola Scholes, optužila je školu za dvostruke standarde – negativci poput Dextera, masovnog ubojice, su dopušteni, a njezinom je sinu zabranjeno fotografiranje ukoliko ne prepravi kostim. Nadodala je kako je njezin sin svjestan eksplicitnog sadržaja knjige, te kako su ga ironično prepravili u Jamesa Bonda, ubojicu i ženskaroša.

Argument koji majka i sin najviše ističu u korist dječakova kostima jest da je Christian Gray lik iz knjige o kojemu se najviše priča. To bi značilo da je on tada prihvatljiv da ga glumi dijete od 11 godina? I onda će se netko pitati kamo ovaj svijet ide. K vragu, eto kamo. Upravo zbog ovakvih događaja i zato što za sve imamo opravdanje. Zato što je najčitanije ili najreklamiranije isto što i najkvalitetnije. Ili najpodobnije, u ovom slučaju.

Nadalje, usporedba s negativcima poput Vještice Istoka ili Darth Vadera je infantilno glupa. Kostim Christiana Greyja nije označen kao naprihvatljiv samo zato što je to Christian Grey ili zato što je to 50 nijansi sive. Njegov kostim je neprihvatljiv zbog poruka koje on nosi. Razmotrimo samo na kratko negativce u književnosti. Bili oni kompleksni ili jako jednostavno ocrtani zlikovci, oni nikada nisu u neko djelo stavljeni, jer, eto tako. Knjige nikada nisu pisane iz hira. Pisane su da nas nešto pouče. A antagonisti su tu kako bi nam ukazali na ono loše u čovjeku i pokazali nam da se to isto zlo može pobijediti.

Christian Grey možda nije zao poput Lexa Luthora, ali nije ni Superman. Prije da je nešto poput perverznog Batmana – bogat, zgodan, ali koristi se seksualnim igračkama, ne tehnološkim. Nicola Scholes je izjavila kako ‘ne zna zašto je seks uvredljiviji od ubojstva’, osvrćući se na kostim Dextera. Ne znam je li itko od njih čitao knjige ili pogledao film (a iskreno se nadam da Liam nije prismrdio niti jednom od navedenog), ali tu se ne radi o jednoj seks-sceni na kojoj ćeš djetetu staviti ruku preko očiju dok ne završi. Cijela trilogija utemeljena je na emotivno osakaćenoj osobi (to bi bio Christian Grey) koja seksualno podređuje ženu svim svojim zamislima. A spomenuti rekvizit vezica ne služi za cipele, ako ste to slučajno pomislili, već za vezivanje žene za krevet. Da se ne može otimati, što li. I to je, u umanjenoj veličini doduše, sa sobom ponio Liam Scholes u školu. ‘Premale su da bi se njima moglo išta učiniti’, rekla je majka o vezicama. Je li to dopuštenje da se nosi švicarski nožić u školskom ruksaku?

Da se vratimo na početnu Liamovu izjavu o poznavanju lika Christiana Greyja: je li 11-godišnjak zbilja bio svjestan tko je i što je sve Christian Grey, i ako jest, zašto pobogu?

Svima je savršeno jasno da su mediji postali dio svakodnevne rutine kao što je ispijanje jutarnje kave, ili potreba kao što je odlazak na wc. Ali mora postojati filtar, zdrav razum da znamo što je najbolje niz taj wc i pustiti. A kada je riječ o djeci, taj filtar mora biti odgoj. Što znači da ćemo i mi, i naši susjedi, i naši roditelji, i naša djeca biti bombardirani istim informacijama koje možda nisu namijenjene baš nama. Na roditelju je da odabere koje su informacije za njegovo dijete i na koji način će mu ih protumačiti. A kada dođe do događaja kao što je ovaj, ne mogu doći do nikakvog drugog zaključka nego da je odgoj ovdje podbacio.