novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Kratke priče do 100 riječi – 'Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče'

Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost
Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost

Prije nekog vremena Ziher je započeo suradnju s Facebook grupom Pisci i književnost u koju su skupljeni pisci raznih profila. Donosili smo intervjue koje međusobno rade, a sada vam donosimo i kratke priče do sto riječi pisaca koji su u toj grupi. Čak 42 kratke priče bit će objavljivane u serijama po šest.

Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče knjiga je nastala krajem 2013. godine povodom Međunarodnog dana riječi koji je ustanovio Museo de palabra iz Španjolske pod pokroviteljstvom španjolske kraljevske obitelji. Glavna misao vodilja svih koji su priložili priče bila je: ‘Riječ kao veza među svim ljudima na svijetu, protiv svih oblika nasilja

Pisane su na različitim dijalektima, a autori priča pisci su s više ili manje iskustva.

Mače
Lidija Harak

Snijeg je nemilice padao. Ulicom se čula škripa koraka. Stela je još dublje uvukla glavu u kaput. Hladnoća je prodirala do kosti. Stala je pred izlog trgovine. U odrazu se vidjelo mlado lice, crvene oči i tragovi suza. Kako joj je nedostajala Mirna i njen glasni smijeh. U ovom se gradu osjećala kao potpuni stranac. Osjetila je kako joj se nešto očešalo uz nogu. Trgla se i spustila pogled. Malo mače žalosno je gledalo krupnim očima. Podigla ga je na rame. Šapicom joj je dodirnulo obraz. Osjetila je toplinu oko srca i shvatila da u novom gradu ima prvog prijatelja.

Prijateljstvo
Kruno Šafranić

Pogodio sam prijateljicu grudom snijega a ona me začuđeno pogledala svojim plavim očima. Uzvratila je s dvije grude, a pogodila me samo jednom. Napravio sam malo veću grudu i kada sam je htio pogoditi, promašio sam. Napravila je na brzinu malu grudu i pogodila me u glavu. Prenemažući se pao sam na leđa i pogledao u nebo. Mahao sam rukama i napravio anđela. Pridružila mi se i napravili smo ih još nekoliko. Požalila se da su joj ruke promrzle. Skinuo sam svoje rukavice i pružio joj ih. Lice mi je bilo ledeno, dala mi je svoj šal da se utoplim.

Srce koje svijetli
Mirjana Pejak

Naviklo na hladnoću i glad, sirotom djetetu ulica je bila jedini dom. Svaka noć je ista, pahulje bijele, lampioni i miris toplog peciva. Konak je pronašlo ispod drvenog štanda tržnice. Čula se glazba, sitost je ludovala baš u noći kada se kazaljka s kazaljkom dodirnula. Dijete je usnulo san: Probudilo se jutrom s toplim pecivom u promrzlim dlanovima, a na vrh peciva spustila se sitna pahuljica. Nestalo je hladnoće i gladi, a srce je svjetlilo u hladnoj zimskoj noći. Na prvi dan proljeća, kazaljke na staroj uri nisu se doticale, ispod štanda na tržnici ostalo je samo srce koje svijetli.

Pahulje
Vedrana Harak

Jedne večeri, kada su tamni oblaci prekrili blistav mjesec, na putu kojeg je samo obasjavala svijetlost uličnih svjetiljki, pratila sam tragove u snijegu. Dobro sam znala čiji su, ti utisnuti koraci koji su pokazivali smjer, samo sam se nadala da prhke pahulje koje su polako padale ne prekriju taj putokaz načinjen za mene. Ne želim zaglaviti u tami, izgubljena. Zato pahulje, pričekajte dok me tragovi ne odvedu do nje. Znam da ona me čeka, sada joj prijateljska utjeha treba.

Foto: facebook.com
Foto: facebook.com

Pao je prvi snijeg
Vlasta Šafranić

Iz svog ranog djetinjstva sjećam se prvog snijega. Koje li sreće vidjevši prve pahulje snijega koje su kao čarobne zvjezdice lepršale po zraku. Sve se zabijelilo: krovovi, brijegovi, livade i vrtovi. Djeca su brže bolje izletjela iz svojih toplih kuća na sanjkanje i skijanje. Danas, kada vidim da vani pada snijeg, obuze me djetinja radost i uzbuđenje. A mali unuk me povede van da se sa njim igram u snijegu. Tada radimo velikog snješka, grudamo se i valjamo na snijegu kao mala djeca. Još i danas se sjećam svog prvog snijega iz mladosti.

Bijeli bor
Ljerka Varga

Vani je sniježilo. Opet je otac radio božićnu jelku. Napravio bi osovinu i ugradio u izbušene rupe grančice bora, a onda ga je poprskao vapnom. Bio je bijel.

Ostali su sami. Majka je umrla prošle godine baš između Božića i Nove godine. Za malu Mariju je ovo bilo tužno vrijeme. A biti će i za cijeli život.

Božićno jutro, bilo je kao i prethodna. Otac je patio, ali se trudio da sve ostane isto.

Nikada više nije bila sretna tih dana. Mislima se vračala u dane Božića kad je majka bila tu. Mirisu božićnih kolača, bijele kave i bijelom boru.

Be social

Komentari