Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Knjige

Kratke priče do sto riječi – 'Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče'

09.01.2015. Pisci i književnost
Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost

Foto: Kruno Šafranić/Pisci i književnost

Prije nekog vremena Ziher je započeo suradnju s Facebook grupom Pisci i književnost u koju su skupljeni pisci raznih profila. Donosili smo intervjue koje međusobno rade, a sada vam donosimo i kratke priče do sto riječi pisaca koji su u toj grupi. Čak 42 kratke priče bit će objavljivane u serijama po šest.

Gdje prijateljstvo niče, rastu i priče knjiga je nastala krajem 2013. godine povodom Međunarodnog dana riječi koji je ustanovio Museo de palabra iz Španjolske pod pokroviteljstvom španjolske kraljevske obitelji. Glavna misao vodilja svih koji su priložili priče bila je: ‘Riječ kao veza među svim ljudima na svijetu, protiv svih oblika nasilja

Pisane su na različitim dijalektima, a autori priča pisci su s više ili manje iskustva.

Ponos je gadna stvar
Maja Grgac

Da ne treba nikog, stalno je govorila. Da može sve sama, uvjerila se. Da ne treba ičiju pomoć, vjerovala je. No, na kraju dana, jedino što je željela bio je netko. Netko da kaže: Ti to možeš! Jer, koliko god da je bila jaka, prestajala je vjerovati u sebe. Na kraju krajeva i najtvrđe stijene kapi vode polako troše.

Njena samouvjerenost i hrabrost polako su erodirale. Da se prevarila, da ne može i ne želi dalje sama bilo je teško reći. Stoga je šutjela. Ponos je gadna stvar, shvatila je prekasno. Sama.

Knjiga
Kruno Šafranić

Kraj trgovine me zaustavio dječak. Tražio me cigaretu a ja sam ga odmjerio pogledom. Premlad je da puši. Nisam mu je dao. Tada je izvadio dvadeset kuna i zamolio me da mu kupim jednu kutiju jer njemu prodavačica ne da. Uzeo sam novac i otišao u trgovinu. Dječak me sa nestrpljenjem čekao i kada sam se vratio dao sam mu u ruke novu kupljenu knjigu. Ljutito me pogledao jer za svoje novce nije dobio ono što je tražio. Otišao sam. Dječak je otvorio knjigu i ugledao svojih dvadeset kuna. Shvatio je da je knjiga poklon. Više ga nisam viđao da puši.

Rođenje
Lejla Fetić

Prenosile se riječi od vuka do vuka i kroz krošnje poput šuštanja vjetra: „Rodilo se…“ Potrčala lija, kitnjastoga repa, da vijesti prenese sve do Donjeg Luga gdje se skriva tata zec. Zeko odmah odskakuta sve do potoka hladnog da i njemu vijest prenese a potok požuri kroz planinske vijence. Sve prati sova iz omorike, raširi krila i preleti šumom pozivajući sve da se skupe kod trošnoga žbuna. Sakupile se životinje pa u čudu gledaju krhko i sitno, tek rođeno Prijateljstvo. Dogovoriše se da će ga hraniti ljubavlju i pažnjom, sve dok ne naraste u veliko i snažno.

Foto: Facebook.com/prijateljstvo

Foto: facebook.com/prijateljstvo

Što nekome znači komad kruha
Vlasta Šafranić

Jednog svibanjskoga predvečerja pred našom ogradom pojavio se mlad čovjek. Izgledao je iscrpljeno i jedva nečujno pozdravio.

– Ostao sam bez posla, imate li komad kruha?
– Naravno! – Odgovorim.

Odem u kuhinju, napravim sendvič, uzmem nešto voća, vratim se k mladiću te mu podam u ruke. On mi od srca zahvali. Shvatila sam da je mladić stvarno u potrebi jer je tražio komad kruha a ne novac. Znam da je on samo jedan od toliko tisuća ljudi koji su ostali bez posla i nemaju za osnovne životne potrebe. Žao mi je tih ljudi i rado im pomognem.

Ulaštene cipele
Sonja Smolec

Jednom, davno, u mom je gradu postojao čistač cipela. Čovjek je imao drvenu kutiju ispunjenu četkama, kremama i voskom, a gospoda prolaznici mogli su stati i njihova obuća bila bi ubrzo temeljito ulaštena.

I dok su čekali na red mogli su razmjenjivati vijesti, ogovaranja i lijepe priče.

Uvijek sam se pitala zašto se samo gospoda zaustavljaju, zašto ne i žene. Kao da se njihove cipele nikad ne mogu zaprljati. Ipak, uživala sam stajati u blizini i čuti tople pozdrave.

Dvadeset pet godina kasnije došla sam na isto mjesto. Nije bilo ljudi koji su čavrljali. Samo stroj za čišćenje cipela. Pokvaren.

Zmaj i nestašne tratinčice
Vedrana Harak

Ponekad, posebno u tmurnih, dosadnih dana, prijateljica i ja dopustimo mašti da se razigra. U idućem trenutku se već nalazimo u sasvim drugačijem svijetu gdje sjedimo oko starog panja i kartamo čudnovatu igru, ulažući dukate koje smo ubrali sa drveta. Nažalost našu igru zna poremetiti srebrni zmaj koji navrati na kavu, i onda ga se nikako otarasiti. Svi znaju da su zmajevi najveće tračare u Slavošumi. No, bolje pričati s njim nego s tulipanima, to umišljeno cvijeće uvijek te ignorira. Usput, ako se ikad nađete u Slavošumi, nemojte slušati tratinčice, one uvijek rade najveće spačke. Pošalju vas na krivi put.

Komentari