Fantastoide: Kreativna kontrola (“Creative Control”, B. Dickinson, 2015)
Što je to yuccie? Wikipedia kao izvorište pojma ustanovljava članak Davida Infantea pod naslovom „Hipster je mrtav i možda vam se neće svidjeti tko će ga zamijeniti“ objavljen u lipnju 2015. na internetskoj stranici Mashable. Po Infanteovoj definiciji, riječ yuccie skraćenica je od engleskog young urban creatives (mladi urbani kreativci) i označava mladu generaciju kreativnih profesionalaca: „Yuccieji su kulturalni potomci yuppieja i hipstera. Odlučni smo u želji da budemo uspješni poput yuppieja i kreativni poput hipstera.“ Pa onda: „Yuccieji su, po mojoj definiciji, odlučni u tome da ih se ne određuje prema njihovom materijalnom bogatstvu (ili njegovom odbijanju), već prema načinu na koji spajaju kreativnost s materijalizmom. Drugim riječima, radije bi htjeli biti plaćeni za vlastite ideje nego da rade na izvršavanju tuđih.“
Znanstvenofantastični film Benjamina Dickinsona Kreativna kontrola (Creative Control, 2015) duboko je povezan s yuccie fenomenom. Glavni likovi ovoga filma smještenog u nedefiniranu blisku njujoršku budućnost mladi su kreativni profesionalci koji u stresnom i kompetitivnom urbanom okruženju nastoje pronaći svoje ljubavne, profesionalne i društvene optimume. Protagonist filma David (Benjamin Dickinson), duboko je nesretan lik, marketinški stručnjak koji dobije zadatak osmisliti strategiju oglašavanja Augmente – visoko tehnoloških naočala koje su u osnovi nešto razvijeniji model Google Glass naočala. David dobiva jedan primjerak naočala i kriomice se koristi njima da bi konstruirao osobni fantazijski svijet u kojem u masturbatorskim scenarijima despotski kontrolira virtualno ozbiljenje Sophie (Alexia Rasmussen), djevojke svojeg prijatelja Wima (Dan Gill). Odmicanjem radnje, David postupno gubi uzde nad izvanfikcionalnom stvarnošću (čije udarce otupljuje obilatom konzumacijom lijekova) i sve dublje ponire u virtualno. Ovo dovodi do njegovog postupnog profesionalnog, ljubavnog i društvenog kraha: izgubi posao, djevojka ga prevari i uđe u fizički sukob s najboljim prijateljem.
Iako je radnja Kreativne kontrole koncentrirana na interakciju protagonista sa ZF visokom tehnologijom, ne čini se da je tehnologija per se ključni problem ovoga filma. Drugim riječima, Davidovi problemi gubljenja kontrole nad vlastitim životom nisu isključivo vezani uz pojavu Augmente – naočale su tek okidač koji ga izbije iz izvanfikcionalnog i utjera duboko u njedra posve kontroliranog fikcionalnog okruženja. Visoka tehnologija u Dickinsonovom filmu predstavlja simptom avangardnoga – posve novog i neistraženog umjetničkog medija u koji tek treba zaći. Tu se valja vratiti na pojam yuccieja. Kreativna kontrola u svojoj se vremenskoj izmještenosti u blisku budućnost ipak ne čini filmom odveć odvojenim od svoje izvanfilmske aktualnosti – ukoliko bi se sjajne nove visokotehnološke spravice zamijenilo običnim pametnim mobilnim telefonima – ovaj bi film promijenio svoj žanr i postao napeta art drama o stresnom životu u američkoj metropoli. Zato visoka tehnologija Kreativne tehnologije predstavlja avangardnost prikazanih mladih profesionalaca – oni se nalaze usred globalnog trgovačkog, tehnološkog i informacijskog neksusa i u njegovom percepcijskom kaosu nastoje pronaći vlastito mjesto sreće.
Dickinson precizno ocrtava aporije ovog urbanog života, aporije koje se generalno ozbiljuju na razmeđi potrebe za materijalnom sigurnošću i potrebe za formiranjem životnog stila kojim će se ostvariti i kreativni aspekti ljudske ličnosti. Unatoč tome što Kreativna kontrola, međutim, neće ulaziti u širu analizu yuccie fenomena u cjelini, čak će i onaj uski psihološki dijagnostički napor koji ovaj film nudi – zahvaljujući svojoj nepatvorenoj iskrenosti – gledatelju omogućiti uvid u vrlo zanimljiva društvena kretanja u suvremenim avangardnim urbanim sredinama.
Filmska sredstva kojima se Dickinson koristi da bi formirao ovaj aktualno-budućnosni njujorški okoliš promišljena su i elegantno primijenjena. Crno bijela fotografija prošarana je sporadičnim korištenjem boje u virtualnostvarnosnim kadrovima, što omogućuje jasno vizualno razgraničavanje stvarnosti koja je Davidu umjetnička/umjetna od one koja mu je izvanumjetnička. Korištenjem osebujnih persona kao što je, primjerice, glazbeni umjetnik Reggie Watts koji glumi – sebe – stvaraju se zanimljivi i uvjerljivi likovi. Glavna uloga Davida koja je pripala redatelju filma izvedena je nenametljivo i iskreno – čime se u potpunosti osigurava efikasno psihološko istraživanje protagonista – bez kojega bi ovaj film posve izgubio na svojoj informativnosti i privlačnosti. Konačno, Kreativna kontrola znanstvenofantastični je film vrlo naglašenih umjetničkih inklinacija koji, iako smješten u blisku budućnost, daje neke vrlo zanimljive i detaljima bogate uvide u aktualne globalne društvene fenomene. Izostanak nekog sustavnijeg analitičkog napora nadoknađen je iskrenošću u ocrtavanju psiholoških stanja i vrlo uspjelom konstrukcijom zanimljivog i avangardnog filmskog svijeta.
