Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Izvedbene umjetnosti

Osvrt – ‘What The Body Does Not Remember’: Plesna predstava na razmeđi tradicionalnog i suvremenog

05.06.2014. Katharina Obraz
Foto: facebook.com

Foto: facebook.com/ultimavez

Na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, izvedena je predstava „What the body does not remember“, koreografa, režisera i scenografa Wima Wandekeybusa.

Djelo „What the body does not remember“ prvi je put izvedeno 1987. godine u Belgiji te je oduševilo cijeli plesni svijet. Kritičari su ocijenili djelo kao hrabro i revolucionarno te su koreograf Wim Wandekeybus i skladatelji Thierry de Mey i Peter Vermeersch dobili prestižnu nagradu Bessie Awards. Nakon duge stanke, predstava je 2013. igrala u Australiji s novom postavom, a sada je gostovala na našem Tjednu suvremenog plesa.

Na samom početku predstave na pozornicu stupa muškarac koji sjeda za drveni stol i počinje se igrati ritmom lupajući po stolu, a plesači, koji kao da su projekcija njegovih ruku u prostoru, reagiraju na zvuk i postepeno dinamiziraju i variraju motive svoje sekvence. Kako se koreografija dalje razvija, jasno se vidi gradiranje kompozicije – od motiva do strukturirane sekvence. Na samom početku koriste se svojim vlastitim tijelom kao objektom, a kako predstava odmiče uključuju i stolice, ploče i ručnike, što cijelu predstavu čini vrlo upečatljivom te jednostavno odiše „svježinom“, pa je teško povjerovati da je koreografija napravljena prije 27 godina.

Foto: facebook.com

Foto: facebook.com/ultimavez

Plesače plesnog projekta „Ultima Vez“ (Ricardo Ambrozio, Tanja Marín Friðjónsdóttir, Zebastián Méndez Marín, Aymara Parola, Maria Kolegova, Livia Balazova, Eddie Oroyan, Pavel Mašek, Jorge Jauregui Allue) treba posebno pohvaliti – gotovo životinjski prožimaju dvoranu svojom nevjerojatnom plesnom tehnikom i izražajnošću. S neprestanim kontaktima, solima i duetima oni ne ostavljaju prostor praznim te nam njihov subjektivni doživljaj vremena stavlja veliki upitnik iznad glave – kvragu, odakle oni crpe svu tu energiju?

„What the body does not remember“ spoj je plesača iznimnih sposobnosti, muzike koja se uklapa u karakter predstave i koja prati njen tijek (a ne obrnuto, da se koreografija prilagođava muzici) te koreografije koja je imala velik utjecaj na suvremeni ples i smatra se važnim povijesnim komadom.

Komentari