Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Knjige

Kulturom protiv ksenofobije: Riječi jače od oružja

24.09.2015. Hrvoje KorbarFoto: wikimedia commons/Flickr/Raphael Labbe

Da izbjeglice koje su u posljednjih nekoliko mjeseci ušle u Europu, pa tako i u Hrvatsku, nisu samo “pokretna masa ljudi”, a još manje nepismenih i neobrazovanih barbara, dokazuje i bogata književna tradicija Sirije, Afganistana i Iraka, koju ćemo ukratko predstaviti ovim tekstom. Bitno je napomenuti da se prvenstveno bavimo književnosti 20. i 21. stoljeća, budući da su granice ovih zemalja ucrtane 20-ih godina prošlog stoljeća, a podjela književnosti prema državama isto tako nije najzahvalnija s obzirom na iznimno komplicirane etničke odnose u tim zemljama u koje je malo tko upućen.

Najpoznatiji sirijski pisac je pjesnik Adonis, kojeg nazivaju i T.S.Eliotom arapskog pjesništva. Čovjek zaslužan za mnogobrojne prijevode klasične književnosti na arapski jezik, uključujući i prvi prijevod Ovidijevih Metamorfoza, jedno je od onih imena koja se svake godine spominju u užoj konkurenciji nominiranih za Nobelovu nagradu. Adonis je Siriju napustio još 1965., a od 1975. godine živi i radi u Parizu, gdje je i predavao na sveučilištu Sorbonne. Njegovo pjesništvo spoj je tradicionalnog arapskog pjesništva, s kojim se susreo još kao dječak, i modernističkih tendencija europskog pjesništva dvadesetog stoljeća, s kojim se upoznao tijekom školovanja na francuskom jeziku. Kao dugogodišnji urednik časopisa Shi’r, najutjecajnijeg književnog časopisa u arapskom svijetu, Adonis je zastupao poeziju koja će biti bliža govornom arapskom jeziku i koja će se konačno udaljiti od klasičnih obrazaca arapske poezije. Godine 2011. u otvorenom pismu Bašaru Al-Assadu Adonis traži njegovu ostavku i kritizira režim koji se bazira na jednoumlju. Kao i Salman Rushdie (čiji je slučaj mnogo poznatiji), i Adonis je nedavno doživio poziv na paljenje njegovih knjiga u arapskom svijetu.

Foto: wikimedia commons/Harald Krichel

Foto: wikimedia commons/Harald Krichel

Poput Adonisa, egzil su morali potražiti i drugi sirijski pjesnici čiji rad nije podržavao vladajuću stranku, već je bio prepoznat kao subverzivan – Nizar Qabanni, autor poezije nabijene erotikom koja je bila potpuno revolucionarna u arapskom svijetu 60-ih i 70-ih godina i Salim Barakat, autor koji se u arapskoj književnosti najviše približio trendu magijskog realizma koji je vladao u latinoameričkoj književnosti. Za razliku od spomenutog trojca, Hanna Mina, književnik koji je odbacio larpurlartističke ideje i stvarao u okviru arapskog socijalističkog realizma nije se susreo s problemom cenzure. Mina je tvrdio da će roman zamijeniti poeziju u svijesti Arapa u 20. stoljeću i svojevrsni je pionir te književne vrste u arapskom svijetu. Njegova djela u prvi plan stavljaju radnike, poljoprivrednike, stočare, a inspiriran je uglavnom svojim teškim djetinjstvom.

Najčitaniji afganistanski pisac zasigurno je Khaled Hosseini, autor bestsellera Gonič zmajeva prema kojem je snimljen i film, i koji je proveo 101 tjedan na listi bestsellera New York Timesa. Hosseini se u Sjedinjene Američke Države doselio 1980. nakon sovjetske intervencije, koja će se naći u središtu njegovog romana Gonič zmajeva. Iako je završio medicinu, nakon velikog uspjeha svog književnog prvijenca, Hosseini se odlučio posvetiti pisanju, a sudbinom Afganistana bave se i njegovi romani Tisuću žarkih sunaca i kod nas neprevedeni roman And the Mountains Echoed. Kao i Hosseini, većina danas čitanih afganistanskih autora stasala je u inozemstvu, poput Atiqa Rahimija, afganistanskog književnika i filmaša koji živi u Francuskoj, a čiji je hvaljeni roman The Patience Stone osvojio najugledniju francusku književnu nagradu, Prix Goncourt. Afganistan ima i bogatu pjesničku tradiciju koja seže do 10. stoljeća naše ere, a posebno je zaživjela u 16. i 17. stoljeću, ali je, kao i veći dio književnosti s tog područja, u Hrvatskoj potpuno nepoznata.

Foto: facebook.com/Khaled Hosseini

Foto: facebook.com/Khaled Hosseini

Iračka književnost, kao i sve ostale književnosti na arapskom jeziku, ima dugu tradiciju pjesništva, koju su u 20. stoljeću nastavili pjesnici Džemil Sidki ZahaviRusafi, koji se osobito zauzimao za društvene promjene i emancipaciju žena. Kao i u ostalim arapskim književnostima, i u iračkoj književnosti nešto se kasnije javljaju prozne forme kratke priče i romana. Među živućim piscima istaknut ćemo Hassana Blasima, kojeg je britanski Guardian nazvao najvećim arapskim piscem današnjice. Svoju karijeru započeo je kao filmski umjetnik, a proslavio se nakon zbirke priča The Madmen of Freedom Square koja je bila u užem krugu Independentove nagrade. Uslijed rata između Iraka i Irana 1980. godine,  u Njemačku je emigrirao i Najem Wali, pisac i novinar, čiji putopis Put u Tel Al-Lahm kritika uspoređuje s Kerouacovim klasikom On the Road.  

(Visited 104 times, 1 visits today)

Komentari