Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Eurofilm: Priča o francuskoj ptici pjevici ( “La Vie en Rose”, O. Dahan)

09.01.2017. Lucia Ursićfoto: Screenshot/Official trailer – YouTube

Ova biografska drama iz 2007. godine o životu poznate francuske pjevačice Edith Piaf osvojila je niz nagrada za glumu, scenarij, režiju i šminku, te je prema mišljenju mnogih kritičara jedan od boljih biografskih filmova ikad. Uz izvrsnost Marion Cotillard u ulozi Edit Piaf, najveće zasluge za uspješnost filma idu francuskom redatelju Olivieru Dahanu, koji je prikazao Piafin život ne prateći kronološku povezanost događaja, te tako predočio gledateljima koliko je uzbudljiv i kaotičan njen život zapravo bio. Tako cijeli film dinamično prati izmjene scena Edith kao djevojčice, mlade djevojke koja zarađuje za život, odrasle žene na vrhuncu karijere te nekoliko dana pred njezinu smrt.

Život nije ružičast

Piaf je uistinu imala život pun uspona i padova konstantno popraćen zdravstvenim problemima što ju je naposljetku i dovelo do prerane smrti u 47. godini života. Djetinjstvo je provela proseći na ulicama s majkom alkoholičarkom, živeći u bordelu s bakom koja je imala ulogu tzv. Madam, te putujući u cirkusu sa svojim ocem kada je i počela pjevati. Kao mlada djevojka radeći u noćnom klubu dobila je nadimak koji ju je pratio ostatak života, La Mome Piaf , čiji bi prijevod otprilike bio mala ptica, aludirajući na Piafinu visinu od samo 147 cm. Uz ovisnost o alkoholu, zbog nekoliko prometnih nesreća postala je ovisna i o morfiju, brizgajući si i do deset injekcija na dan.

Dvije velike tragedije koje su obilježile njen život gubitak su jedinog djeteta dok je bila u dvadesetima, te stradanje Marcela Cerdana u avionskoj nesreći. Marcel je bio Piafin prvi muž i velika ljubav koja je i razlog nastanka njene najpoznatije pjesme La Vie en Rose, po kojoj je film i dobio ime. Unatoč teškom životu, tragičnim gubitcima voljenih te raznim oboljenjima od konjunktivitisa do raka jetre, jedna od zadnjih izvedbi u životu bila joj je pjesma Non, je ne regrette rien, gdje ponosno slavi svoj život i ne žali za ničim.

foto: Screenshot/Official trailer – YouTube

Sjedi, pet

S obzirom na život kakav je Piaf vodila te poseban i zahtjevan karakter kakav je imala, možemo samo zamisliti izazov koji se našao pred Cotillard kada je prihvatila portretirati jednu od najvećih ikona Francuske 20. st. Kao dokaz da je i više nego uspjela može se pohvaliti kao prva i za sada jedina osoba koja je dobila nagradu Oscar za najbolju žensku ulogu na stranom jeziku. Čak i oni koji nisu oduševljeni ovim filmom te imaju mnoge zamjerke, Cotillard mogu samo čestitati na odličnoj izvedbi. Kao glavna glumica izabrana je i prije nego ju je redatelj upoznao, zbog toga što je on sam primijetio znatnu sličnosti u njenim i Piafinim očima.

Međutim, Cotillard je imala i više nego mnogo posla za pripremu ove uloge. Osim jakog emocionalnog i karakternog intenziteta kojim je Piaf u mnogim biografijama opisivana, potrebno je bilo predočiti i sve ostale posebnosti njena karaktera i izgleda poput mimike, dinamike, načina nastupanja, te osobina poput sramežljivosti i brižnosti, ali i srditosti i ljubomore. Piafin je karakter, kao i njen život bio poprilično kaotičan i promjenjiv, tako je Cotillard trebala predočiti ženu koja je unatoč snazi i izdržljivosti u nezahvalnim životnim situacijama, ipak bila slaba i ovisna o ljubavi drugih i povezanosti sa svojom publikom.

The little Sparrow

Originalni francuski naziv filma je La Mome koji referira na Piafin spomenuti nadimak koji ju je pratio cijeli život. Engleska inačica naziva je ime njene najupečatljivije pjesme La Vie en Rose, koji je preveden i na hrvatski jezik kao Život u ružičastom. Redatelj nam je ovim filmom dao prilike vidjeti kako je Piafin život bio mnogo stvari, ali ružičast zasigurno ne. Cijelo svoje stvaralaštvo usmjerila je na osobna iskustva, te je tako svaka pjesma povezana s nekim događajem ili emocijom iz njena života.

Unatoč depresivnoj atmosferi filma koja predočava životne situacije same Piaf, iskače Cotillardina izvedba i uz pomoć crnog humora i simpatične drskosti baca vas iz monotonije. Izvrsna kostimografija i scenografija uistinu pomažu kako bi vas što bolje uveli i upoznali s cijelom atmosferom koja je vlada kroz životne prilike ove pjevačice. Ipak jedna od većih zamjerki redatelju je što je propustio prikazati Piafin život za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je bila poznata kao tzv. kuma rata, odnosno imala je ulogu zabavljati i tješiti francuske vojnike.

Život u ružičastom apsolutni je must see film za svakog obožavatelja Edith Piaf i njene glazbe, ali i onih koji su u raspoloženju za inspirativnom pričom i dobrom glumom.

Komentari