Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Film

Lica koja biste sigurno prozvali oskarovskim, a nisu: 1.dio

16.11.2014. Lucija Klarić

oscar

“Osvojili su Oscara/dobio je Oscara”, opće je prihvaćena dobra argumentacija ako nekome pokušavate preporučiti film ili dokazati da drugi nije u pravu kad tvrdi da je film loš ili možda uvjeriti nekoga u kvalitetu određenog glumca. No, iako je riječ Oscar toliko zvučna, svjedočili smo mnogim slučajevima gdje je Akademija napravila propust. Tako su određene zvijezde velikih platna i nakon nekoliko nominacija i dalje praznih ruku te usprkos dugogodišnjoj uspješnoj karijeri nisu dobili tu zlatnu potvrdu da su među najboljima. Nešto od toga su i puki slučajevi, a nešto već urbane legende…

Leonardo di Caprio i mit o Oscaru već je daleko prepričana legenda zahvaljujući starješini 9gagu i njegovim sljedbenicima. Ono što se nakon godina igranja u Scorsesijevim filmovima zaboravilo jest da je Leonardo svoju prvu nominaciju zaradio još dok Martin nije ni znao da Leo postoji. Bilo je to 1993. godine kad je Leonardo imao svega 19 godina, a nominaciju je zaslužio za sporednu ulogu u filmu What’s Eating Gilbert Grape?  koja je bila začetnik Caprio prokletstva (iako po pitanju te uloge možda i bolje da ga je Oscar zaobišao). Zahvaljujući de Niru i njegovoj simpatiji prema Leu koju je stvorio za vrijeme snimanja filma This Boy’s Life također iz ’93., di Caprio je tokom vremena postao ljubimac velikih holivudskih redatelja. U Titanicu smo ga još voljeli kao što se vole mala djeca, ali poslije 90ih uslijedile su uloge u hitovima kao Catch Me If You Can i svim onim ukletim filmovima – The Aviator, Blood Diamond i posljednjem The Wolf of Wall Street koji su od Leonarda napravili urbanu legendu za koju se još uvijek samo nagađa zašto nije dobio Oscara, ali poznavajući Hollywood pretpostavljamo da je nešto banalno poput toga da je di Caprijevo lice još uvijek predjetinjasto za zlatni kipić.

FOTO: facebook.com

FOTO: facebook.com

Još više puta nominirana nego Leo, Glenn Close možda je puno veće iznenađenje kao jedna od akademski neokrunjenih. Tri puta nominirana za najbolju sporednu ulogu u filmovima The World According to Garp, The Big Chill i The Natural  i tri puta za najbolju glavnu u Fatal Attraction, Dangerous Liaisons i Albert Nobbs, začuđujuće je da gledajući naslove i talent ove glumice, Glenn nije obilježena zlatnim pečatom. Nešto je i igra sudbine budući da je Close imala tu nesreću da joj 2011. konkurencija bude Meryl Streep u ulozi engleske kraljice (baš kad je i sama imala najveće šanse za kipićem gledajući prirodu uloge u filmu Albert Nobbs), a nešto su tajne svemira. Ipak, ova 67-godišnja glumica još ima potencijala da nas iznenadi i ukrasi svoju policu.

FOTO: facebook.com/damages

FOTO: facebook.com/damages

1996. godina bila je godina Edwarda Nortona – ulogom u trileru Primal Fear za koju je kasnije i bio nominiran izvukao je nešto što mnogi ne bi bili u stanju i možda čak sam upisao ovaj film u “must-watch” liste. Dobre vijesti proputovale su brzo i Norton je te godine odigrao još dvije značajne sporedne uloge: jednu u Woody Allenovom filmu Everyone Says I Love You i Formanovom The People vs. Larry Flint. Te je godine samo bilo pitanje koja će uloga Nortonu donijeti nominaciju, ali usprkos svemu nijedna mu nije donijela konkretnu nagradu te je te godine umjesto Nortona zlatni kipić uzeo Cuba Gooding. Sljedeća nominacija uslijedila je 1998. za glavnu ulogu u filmu American History X gdje Norton utjelovljuje zastrašujućeg neo-nacista, ali i tu mu je izmaknula nagrada nakon čega se više usprkos kvalitetnim ulogama u dobrim filmovima nije uspio izboriti čak ni za nominaciju. Možda ove godine Birdman bude njegov put k Oscaru…

FOTO: facebook.com

FOTO: facebook.com

Signourney Weaver ime je koje ne zaobilazi filmske hitove ni danas. Ipak, nominaciju za Oscara nije dobila još od 80ih (koje su bile njene neupitno zlatne godine). Osim što se ’88. upisala među jedanaest glumaca u povijesti koji su iste godine imali dvije nominacije za Oscara (Gorillas in the Mist i Working Girl), Signourney je tih godina napravila i revoluciju po pitanju glavnih ženskih uloga. Dominantna i samosvjesna kao Ripley 1986. godine bila je nominirana za tu ulogu iako u tadašnjoj konkurenciji nije imala šanse za pobjedom. Ripley je kao lik svejedno ostala zapečaćena u povijesti filmske umjetnosti, a mi iščekujemo još pokoju takvu Weaverinu snažnu ulogu.

FOTO: facebook.com/this is not porn

FOTO: facebook.com/this is not porn

John Cusack neosporivo je figura među glumcima svoje generacije. Krajem prošloga stoljeća neumorno je ostavljao svoj potpis u mnogim filmovima među kojima su primjerice The Sure Thing i Eight Men Out, Say Antything te Stand By Me. Iako je glumio u filmovima The Grifters i Allenovom Bullets Over Broadway gdje su njegovi kolege zaradili nominacije, Cusack je ostao nezamijećen od Akademije. Bez obzira na sve, nastavio je sudjelovati i čak sam stvarati kvalitetne projekte od kojih valja istaknuti Malickovu The Thin Red Line i Jonzeov Being John Malkovich. Novo je stoljeće Cusacka pomalo obeshrabrilo, nije se nastavio pojavljivati u zamjetljivim naslovima. Je li za sve kriva Akademija koja nije prepoznala njegov potencijal?

FOTO: facebook.com/john cusack

FOTO: facebook.com/john cusack

Komedije rijetko privlače pozornost javnosti, ali i stručnjaka po pogledu evaluacije glumaca – komičare najčešće ne doživljavamo u suvremenom filmu kao kvalitetne glumce već kao kvalitetne performere svog žanra. Jim Carrey školski je primjer nedovoljno priznatog talenta ili bolje rečeno kategoriziranja istog gdje često zaboravljamo da je on jednostavno dobar glumac, ne samo komičar. Sjetimo se samo filmova The Truman Show i Man on the Moon te revolucionarnog Eternal Sunshine of the Spotless Mind za kojeg je njegova partnerica Kate Winslet bila nominirana dok je Carrey prošao nezamjećen od Akademije tada pa sve do danas. Kao i kod di Capria čini se da Akademija Carreyu ne može oprostiti njegovo lice čak ako se i iskaže u „ozbiljnom“ filmu. Već neko vrijeme Jim nije odradio film koji bi pretendirao za Oscara, je li kao i kod Cusacka stvar da je „uzalud bio trud sviračima“?

FOTO: facebook.com/pages/Jim-Carrey-is-Here

FOTO: facebook.com/pages/Jim-Carrey-is-Here

Juliane Moore glumica je neupitno bogate karijere. Pored svog imena može uvrstiti legendarne naslove kao što su Altmanovi Short Cuts, The Fugitive Andrew Davisa, Andersonova remek-djela Boogie Nights i Magnolia te nebrojene druge. Zasad je bila nominirana četiri puta, prvi puta tek 1997.godine s navedenim Andersonovim filmom Boogie Nights, a sljedeće su nominacije uslijedile za filmove The End of the Affair, The Hours te Far From Heaven od kojih Moore već broji preko deset godina bez pozivnice za crveni tepih kao natjecatelj. Moore, sudeći po njenom odabiru uloga, sama nema usredotočene ambicije prema zlatnome kipiću (iako joj sigurno ne bi bilo žao posjedovati jednog). Ipak, ova je glumica jedna od rijetkih koja je uspjela dvaput biti nominirana u istoj godini (2002.) gdje su joj nagradu „preotele“ Nicole Kidman i Catherine Zeta-Jones te je zasigurno dio niza onih za koje je tek pitanje vremena kad će nabasati na film s kojim će preuzeti kipić.

Foto: Discovery film & video distribution

Foto: Discovery film & video distribution

Popis je dugačak i u skoroj će se budućnosti nastaviti, a pitanje je li ultimativna garancija dobrog glumca Oscar ili ne, uvijek ostaje otvoreno.

Komentari