Lijevo, desno, nigdje osmog marta: Asja Bakić i Đurđa Knežević u Booksi
Večer uoči 8. ožujka u zagrebačkoj Booksi održana je tribina na temu Lijevo, desno, nigdje osmog marta. Gošće i govornice bile su blogerica, književna kritičarka i književnica Asja Bakić i književnica Đurđa Knežević, a s njima je razgovarala voditeljica tribine Miljenka Buljević. Sudionice(i poneki sudionik) upustili su se u potragu za onim što je ostalo od osmog marta iliti Dana žena u 21.st. te u debatu kakve to sve ima veze s feminizmom i pravima žena.
Gošće su se dotakle mnogih tema – od aktualnih političkih problema do estradnih zvijezda. Asja Bakić naglasila je u početku tribine problem s kojim se feminizam suočava, a to je da ga zapravo ne shvaćaju ozbiljno.”Problem žena marginalno je pitanje, sve je to povezano s politikom, a vi morate biti usmjereni na stvari koje se smatraju problemima žena”, kazala je i nadodala da feministkinje nemaju pravu potporu, nego samo dobivaju obećanja. Đurđa Knežević se nadovezala na to i ustvrdila da „državi nije u interesu da se bavi ženama“ te da se sve to na kraju svodi na loš teatar.
Ženska književnost? Ne znam!
Kada ih je Miljenka Buljević upitala što je to ženska književnost gošće nisu imale na to odgovor. Đurđa je jednostavno odgovorila „ne znam“, a Asja nakon sličnog odgovora nadodala da bi to trebalo biti nešto što se koristi da se “žene gurne u pisce drugog reda”. U tom dijelu razgovora dotakle su se i problema hrvatskih spisateljica i manjka prostora koji im se daje te podcijenjivanja od strane muških kolega.
Ovu zabavnu i zanimljivu večer privele su Asja, Đurđa i Miljenka kraju kada su zaključile da se pravo značenje osmog marta zagubilo negdje u vjetrometini povijesnih događaja i da zapravo to nije praznik koji se treba slaviti. Dan žena je zapravo dan kad se žene moraju prisjetiti svih onih stvari koje su trpjele stoljećima i da se za ovu prividnu jednakost(prividnu jer je još mnogo žena u svijetu koje trpe maltetiranje i ponižavanje) koju danas uživaju trebalo izboriti. Osmi mart je zapravo dan protesta, kad se ne bi trebalo zatvarati u neki prostor i održavati performanse, nego izaći na ulicu i dići svoj glas jer je ostalo još mnogo toga za što se mora izboriti.
