Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Knjige

Ljepša polovica hrvatske književnosti

08.03.2014. Tijana Živko
Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Danas je gotovo nemoguće zamisliti svijet bez žena. Američka književnica Harriet Beecher Stowe  rekla je : “Žene su stvarni kreatori društva”. Iako se ženu često opisuje kao slabiji spol, mnogi bi se složili da ona zapravo drži tri kuta kuće. I tako danas, 8. ožujka, obilježavamo Međunarodni dan žena kao hvalu za sva njihova postignuća i povodom toga donosimo Vam kratki pregled ženskoga glasa u hrvatskoj književnosti.

Feminizam se javlja početkom 20. stoljeća kao jedan od oblikovanih političkih pokreta potaknut socijalnim promjenama modernoga doba. Cilj je bio emancipacija žena u društvu  i zadobivanje jednakosti. Pojam feminističke književnosti uglavnom se ne koristi, nego je taj pojam zamijenio prihvaćeniji izraz žensko pismo. Pojam je nastao u okrilju francuske feminističke kritike književnosti 70-ih godina, a u hrvatskoj je taj pojam uvela Ingrid Šafranek te odredila tri preduvjeta pripadnosti ženskom pismu: spolnu i kulturalnu, tematsku različitost te različitost teksta.

Irena Vrkljan

U hrvatskoj se književnosti i kritici sam termin ženskog pisma veže upravo uz autobiografsku prozu Irene Vrkljan. U romanu Svila, škare iz 1984. pripovijeda o vlastitom odrastanju upravo kroz specifično žensko iskustvo poput emancipacije i spolnosti, položaja u društvu i obitelji te pitanja vezana uz intelektualni umjetnički rad. U drugom romanu, Marina ili o biografiji, paralelno ispisuje biografiju ruske pjesnikinje Marine Cvetajeve i svoju vlastitu. Ženskim temama bavi se i u djelima Pisma mladoj ženi, Naše ljubavi, naše bolesti te Sestra, kao iza stakla. Irena Vrkljan nije eksplicitna hrvatska autorica popu Slavenke Drakulić, ali zahvaljujući temama koje je obrađivala u svojim djelima, pripada krugu ženskoga pisma.
Trenutno živi u Berlinu i povremeno u Zagrebu, piše scenarije za televizijske i radijske drame, a bavi se i književnim prevođenjem.

Slavenka Drakulić

Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Drakulić djeluje na jedan malo drugačiji način. Njezini su tekstovi, rekla bih, veoma eksplicitni. Naravno, središnja je tema žena, ali ovdje je to žensko tijelo. To je tijelo izloženo bolesti, ono se jede iz ljubavi i podvrgnuto je nasilju. Ona piše i o silovanju žena pa čak i o suđenju ratnim zločincima. Njezina je zbirka eseja Smrtni grijesi feminizma kultna knjiga hrvatskog feminizma. Zanimljivi su i njezini romani Hologrami straha, Mramorna koža i Kao da me nema. U prvome se bavi temom vlastite bolesti – transplantacijom bubrega, u drugom je tema distanciran odnos jedne kiparice i njezine majke. U Kao da me nema dotiče se zločina protiv žena i silovanja tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Roman Frida ili o boli obrađuje, kao što i sam naslov govori, meksičku slikaricu Fridu Kahlo. Prikazala ju je kao ženu punu snage i samosvjesnosti, spremnu na svaku borbu koju život donosi. Taj je roman nagrađen Kiklopom za hit godine. Optužena je roman o majkama koje zlostavljaju svoje kćeri, dakle prikazana je majka koja u ime ljubavi zlostavlja svoju djevojčicu. Drakulić je također dobitnica književne nagrade za politički roman Oni ne bi ni mrava zgazili koji opisuje psihologiju haaških optuženika.
Slavenka Drakulić veoma  je zanimljiva ženska pojava. Tri puta se udavala, imigrirala je iz Hrvatske, a i cijeli se život borila s bolešću koju opisuje u romanu Hologrami straha. Unatoč svim nedaćama, ona je bila i ostala važno lice hrvatske književnosti.
Danas živi na potezu Zagreb-Beč-Stockholm te piše kolumne za tportal.hr.

Dubravka Ugrešić 

ugrešić2

Foto: facebook.com

Roman Štefica Cvek u raljama života najpoznatije je Ugrešićkino djelo. U romanu se poigrava ljubićem kao popularnim žanrom trivijalne literature. Svoju junakinju, Šteficu Cvek, gradi po uzoru tzv. krojne arke, nekad neizostavnog dijela ženskih časopisa. Ona zapravo parodira žanr ljubavnog romana koji je ženskoj populaciji čitatelja oduvijek bio posebno zanimljiv. Smatra se prethodnikom suvremene urbane ženske proze. U romanu je prisutna analogija šivanja kao, u to vrijeme, popularne ženske zanimacije.  Književna kritika djelo drži jednim od paradigmatskih djela hrvatske postmoderne i njezina ženskog pisma. Redatelj Rajko Grlić snimio je film na temu njezina romana.
Nešto kasniji roman, Baba Jaga je snijela jaje, donosi lik Babe Jage, stare vještice iz mitova i bajke. Spominju se dakle zanimljivi ženski likovi starih žena.
Od 1993. godine živi i radi u Amsterdamu, a tek od nedavno redovitije dolazi u Hrvatsku i daje izjave za medije.

Primjećujemo dosta sličnosti kod autorica. Nažalost, sve su tri odbačene od „matice“ hrvatske književnosti. Povukle su se i otišle iz države. Što možemo zaključiti? Da je naše društvo još uvijek patrijarhalno unatoč svim borbama za ženska prava?
Zanimljivo je kako je jedan kritičar povodom objavljivanja prvog Drakuličina romana izjavio da je to „kuhinjska književnost“. Nevjerojatno je da u 20. stoljeću (kada je njezin roman objavljen) još uvijek postoji degradiranje ženske književnosti. Nažalost, to je i danas sveprisutno. Žene su se borile i na neki način izborile za svoja prava, ali još uvijek ne toliko da se muškarac ne bi usudio podcjenjivati žensko pisanje na takav način.

Žene, danas je naš dan. Zato – čestitajmo si međusobno. A muškarci – poklonite cvijet djevojci, ženi, majci, baki, ili običnoj prolaznici. Uživajmo u ovome međunarodnome ženskom danu.

Komentari