Kronološki pregled ljetnih hitova: Od bluesa dvadesetih do Icone Pop

Ljetni hitovi posebna su glazbena kategorija. To su pjesme koje se pojave niotkud, a gotovo istom brzinom odlaze i u zaborav. Zapravo, ljetni hitovi slični su većini djevojaka koje sam upoznao preko ljeta… Bilo kako bilo, barem za mene, radi se o posebnoj vrsti glazbe. Pregršt ljetnih hitova, to jest onih koje ja pamtim, veoma je slično. Zajednički nazivnik ovih pjesama je trash: pomiješan s bilokojom podvrstom popa, ukrašen s catchy refrenom i tekstovima o ljubavi, pijanstvu, vrućini, plažama i uglavnom svim mogućim (ili bolje nemogućim) grijesima koje će katolička crkva kasnije pokušati odagnati bezbrojnim molitvama. No, to se tiče samo vremena kojeg se osobno mogu sjetiti, a da vam dočaram esenciju estetike ljetnih hitova vjerujem da je najbolje da se vratimo skoro 100 godina unazad i kronološki pogledamo što se u koje vrijeme slušalo, cijenilo i smatralo ljetnim hitom. Za svako desetljeće složena je i kronološki poredana playlista sa svim pjesmama koje su u tom razdoblju tijekom ljetnih mjeseci harale radiostanicama, i to po logici da je za svaku godini izlistan po jedan najveći hit.

Godina 1920. u analima će ostati zapamćena kao godina rođenja termina ljetni hit. Premda je teško reći što je točno bila prva ljetna uspješnica, više se autora i portala slaže kako je tu titulu odnjela Crazy Blues, pjesma Mamie Smith. Riječ blues uvelike je obilježila prvo desetljeće bilježenja ljetnih hitova, što i ne čudi budući da je tada ovaj glazbeni izričaj bio izrazito popularan. Stoga su najtopliji mjeseci ovoga desetljeća bili rezervirani za velikane blues glazbe poput Bessie Smith, Fatsa Wallera ili Jamesa P. Johnsona. Zbog toga skladbe dvadesetih godina zvuče kao soundtrack za bilokoji crno-bijeli film. Točnije, za one filmove u kojima znatno stariji muškarac snubi mladu, naivnu, sramežljivu djevojku – očito, količinom popušenih cigareta i dubokim, markantnim glasom od kojih su svi u to vrijeme zvučali frapantno slično kada malo bolje razmislim. I sve se to uvijek dešavalo na uglu nekog nasumičnog šanka, u uglu nekih nasumičnih birtija, na uglovima nekih isto tako nasumičnih ulica… a u pozadini ste mogli čuti Irvinga Berlina kako pjeva: „Blue skies, smiling at me… Blue skies do I see…“

Godine 1930. za cigarete se još uvijek smatra kako nisu štetne za zdravlje. Isti oni muškarci u istim onim birtijama na istim onim uglovima šankova zavode neke druge djevojke jer su im one iz prošlog desetljeća postale prestare. Puno se nije promijenilo niti s glazbom. U prvoj polovici desetljeća blues je zadržao primat i sve do 1936. godine, hitovi su redom bili blues predznaka. U tridesete se ušlo pjesmom The Peanut Vendor Dona Azpiazua, a nastavilo se hitovima Charlesa Kinga, Colea Portera i Georgea Garshwina. Tada dolazi kobna 1936. godina kada blues gubi glavnu riječ. Za ljetni hit 1936. proglašena je pjesma Boba Willsa Right or Wrong, inače najdraža mi pjesma ovoga desetljeća. Ono što je važno za ovu pjesmu je to što se Right or Wrong više ne može svrstati u žanr bluesa, u žanr zajedno sa svim onim pjesmama od 1920. godine do ovamo. Ova pjesma žanrovski je najsličnija country glazbi, ali ne country glazbi koju danas svi mrzimo koja priča o pick up truckovima, prijeziru prema homoseksualcima i spavanju s vlastitim sestrama, već onaj čisti, neokaljani country koji pjeva o istinskoj ljubavi baš kako to i Bob Wills pjeva stihovima – In your heart, please, just remember… Right or wrong I’m still in love with you… Glazba koju je na listi ljetnih hitova prvi predstavio Bob Wills razlikuje se od bluesa violinom koja svira isključivo u molu, nedostatkom puhačkih instrumenata te ritmom koji se najčešće svira na gitari, a rijeđe na perkusijama. Nakon 1936. ljestvica ljetnih hitova bilježi redom country glazbenike, a ovo cijelo desetljeće otpratili smo uz Genea Autrija i pjesmu Back in The Saddle Again koja je već znatno sličnija modernom countriju, kako tematikom tako i glazbom.

Country faza kratko je trajala i već s 1940. popularnima postaju orkestri i big bandovi. Ovo desetljeće otvorio je Glenn Miller sa svojim orkestrom i pjesmom Pennsylvania 6-5000, a ljetni hitovi narednih godina bili su uglavnom glazbenici popraćeni big bandom ili čak cijelim orkestrom. Iznimka je, naravno, bilo ali vrlo malo. Prva je iz 1943. godine kada je za ljetni hit izabrana pjesma Mills Brothersa Paper Doll, a zadnju je godinu zauzela kaubojska himna Vaughna Monroea Ghost Rider In The Sky. U četrdesetim godinama vraćaju se puhački instrumenti. Doduše, ne toliko izraženi sa samostalnim dionicama kao u dvadesetim godinama, ali se ipak vraćaju kao dio orkestra ili big banda. Najnetipičnijim ljetnim hitom četerdesetih godina definitivno možemo prozvati onu Louisa Jordana iz 1946., Choo Choo Ch’Boogie, koja je znatno plesnija od svih ljetnih hitova koji su se prijašnjih godina mogli čuti.

Godina 1950. ostat će zapamćena po tome što je ovo prva godina kada ljetni hit nije napravila jedna osoba već grupa. Goodnight Irene hit je grupe The Weavers koju su kasnije obradili čak i Eric Clapton te Johnny Cash. Osim toga, ovo je desetljeće važno i zbog drugih stvari kada govorimo u kontekstu ljetnih hitova. Ovo je razdoblje kada se svijet upoznaje s rock ‘n’ rollom i upravo zbog toga autori ljetnih hitova ovoga desetljeća nešto su poznatiji modernijem uhu. Tako su se među hitmakerima pedesetih godina između ostalih našli Ike Turner, Les Paul i legendarni Elvis Presley. Pjesma Ikea Turnera Rocket 88 nasljedila je Goodnight Irene, a svijet će ju zauvijek zapamtiti kao jednu od prvih rock ‘n’ roll pjesama ikada napisanih. Iako je ova tema u najmanju ruku diskutabilna, ostavit ću je na ovome i time Ikeu dati priznanje kakvo i zaslužuje. Nakon prve rock ‘n’ roll pjesme nije bilo drugog smjera već samo rock ‘n’ roll. Doduše, desila se i koja iznimka tako da je u rokerske pedesete zalutao i country glazbenik Hank Williams s pjesmom Jambalaya ili Shake, Rattle and Roll Big Joea Turnera praćenog big bandom. Prvi se puta još nešto dogodilo u pedesetima kada pričamo o ljetnim hitovima, a to je da je jedna osoba dva puta u jednom desetljeću, ili bolje, uopće osim Gershwina, završila na popisu ljetnih hitova (ako ne računamo razne suradnje za koje je zaslužan Jay-Z). To je pošlo za rukom Pérezu Pradi prvi puta 1955. godine s i dan danas popularnom i često ponavljanom melodijom iz pjesme Cherry Pink and Apple Blossom White, a drugi put tri godine poslije sa skladbom Patricia.

Put nas je tako doveo i do 1960.-ih. Ovo desetljeće ostat će zasigurno zapamćeno kao dekada koja je iznjedrila najveća imena u glazbenoj povijesti ali, što je zanimljivo, ni Beatlesi niti Rolling Stonesi nisu bili autori niti jednog ljetnog hita, niti ovoga niti, zapravo, ijednoga desetljeća. Nakon rockom obasjanih pedesetih došlo je vrijeme za malo swinga. Dekadu otvara Brian Hyland pjesmom Itsy Bitsy Teenie Weenie Yellow Polkadot Bikini, a sa swingom nastavljaju i Little Eva poznatom melodijom iz ljetnog hita 1962. godine The Locomotion te Trini Lopez i njegova If I had a Hammer. Među ljetnim hitovima šezdesetih godina našao se i prvi evergreen. Riječ je o pjesmi već legendarnog dvojca Sonny & Cher i njihove nezaboravne ljubavne balade iz 1965. godine I got You Babe. Šezdesete godine pozdravili su Zager & Evans futurističkom pjesmom In The Year 2525.

Sedamdesete. Godine kojih se bolje sjećaju oni koji su čitali o njima, od onih koji su zapravo živjeli u njima. Kao savršen uvod u ovo desetljeće poslužio je legendarni Woodstock održan u kolovozu 1969. godine na imanju jednog nasumičnog farmera iz savezne države New York, a kao takav, Woodstock je nagovijestio kako će se ljudi ovog doba provesti narednih deset godina – u drogi, alkoholu i generalnom pretjerivanju. No, dok su neki otkrivali svoje granice s opijatima, drugi su pak stvarali ljetne hitove. Izgleda da neki moraju i to. Sedamdesete su načeli Jackson 5 na čelu s mladim Michaelom koji tada još nije bio bijele puti. Nakon obitelji Jackson uslijedile su dvije pjesme u kojima je klavir odigrao glavnu ulogu za razliku od sve popularnije gitare. Tako su 1971. obilježili Carole King & James Taylor pjesmom You’ve Got A Friend, a godinu nakon toga Bill Withers i njegova Lean On Me. Nakon toga stvari se počinju drastično mijenjati i sve popularnijim postaje pop koji će obilježiti i cijelo sljedeće desetljeće. Već treća godine sedmog desetljeća 20. stoljeća okreće se ovom glazbenom pravcu. Tie A Yellow Ribbon Round The Old Oak Tree bila je prva, a sve je kulminiralo Bee Geesima i Chicom. Iako su sedamdesete krenule instrumentalno netipično, krajem desetljeća gitara uzima zasluženu glavnu ulogu. Ljetni hitovi sedamdesetih u kojima gitara najviše dolazi do izražaja jesu Jet Airoplane Stevea Millera iz 1977. godine i pjesma benda The Modern Lovers, Roadrunner.

Nakon sedamdesetih, uslijedile su osamdesete. Bilo je tu svega; od aparata koji mogu gazirati gotovo bilošto, preko rođenja karijera ljudi koji će kasnije postati legende pa sve do općeg neukusa. No izgleda da to baš apsolutno nikoga u ovom desetljeću nije bilo briga. Zato, krilaticom osamdesetih proglašavam stih iz ljetnog hita 1986. godine Word Up koji kaže – Wave your hands in the air like you just don’t care! Osim Camea, ljetne hitove osamdesetih, između ostalih, odsvirali su i Duran Duran, Prince, U2 i Michale Jackson koji već polako počinje mijenjati boju kože. Od svih ljetnih hitova osamdesetih, najjednostavnije okarakteriziranih ludilom koje je tada vladalo, odnosno simpatičnim pop zvukom s jednostavnim, ukucanim bubnjem – dvije pjesme jako iskaču iz ovoga zvuka. To su Gunsi čija je Sweet Child O’ Mine završila kao ljetni hit 1988. i pjesma Where Streets Have No Name Bona i ekipe. Osim ove dvije pjesme koje su rock žanra, ostatak desetljeća svirao se standardni, već spomenuti, veseli pop. Važno je spomenuti i uspješnice ovoga desetljeća koje nisu ostali samo hitovi svojega vremena već su postali evergrini koje je i dan danas lako čuti na radiju ili televiziji. To su, prije svega, Billie Jean koja od 1983. optužuje jadnog Michaela da ju je napumpao, zatim Hungry Like a Wolf Duran Durana i Princeova Let’s Go Crazy. Osamdesete pozdravljaju Public Enemy s Fight The Power.

Devedesete. Devedesete su mi se oduvijek činile kao mlađe dijete koje se previše trudi oponašati starijeg brata i na kraju samo ispada smiješno. To je neki odnos u kojem sam oduvijek doživljavao osamdesete i devedesete. No, nebitno. Da ne ispadne da se u devedesetima nije radilo hitova, moram odmah istaknuti Macarenu, valjda najveći ljetni hit, ne samo devedesetih, već svih vremena ikada. Lagat će oni koji će reći da ne znaju ove, već klasične, plesne pokrete, a još više oni koji će reći da znaju sam tekst pjesme. I sada ćemo, da riješimo misterij koji traje od 1996. godine, napisati stihove koji pjevaju Los Del Rio s prijevodom da vas Macarena sljedeći put u klubu ne ulovi nespremne. Tekst na španjolskom glasi: „Dale a tu cuerpo alegría Macarena, que tu cuerpo es pa’ darle alegría y cosas buenas, dale a tu cuerpo alegría Macarena, Ehhhhh Macarena!“ Ona djevojka s početka večeri koja vam se svidjela, ali joj niste zapamtili ime pa se niste mogli ići upucavati (kao da je to ikoga ikada spriječilo) sada je već vidno zadivljena, a ako na ovo još ubacite plesne pokrete uz koju improvizaciju naučenu u školi klasičnih plesova za koju ćete zanijekati da ste ikada pohađali (jasno) i prijevod španjolskog teksta koji glasi – „Daj veselje svojem tijelu Macarena, jer tvoje tijelo zaslužuje da mu se daje veselje i lijepe stvari, daj svojem tijelu veselje Macarena, Ehhhhh macarena!“ – Sonja, Marija, Goga ili Žuži definitivno je vaša. Osim bezvremenske Macarene, na popisu ljetih hitova devedesetih godina našli su se razni glazbeni žanrovi. Notorious BIG svoj je ljetni hit Mo Money Mo Problem odrepao kao i začuđujuće privlačne crnikinje iz spota za pjesmu Doo – Woo Lauryn Hill, Jane’s Addiction su svoj ljetni hit odfunkali, a Ricky Martin je svoj napravio samo kako bi se upucavao Nini Morić. Naravno, dok još nije službeno ‘izašao iz ormara’. U devedesetim godinama dolazi do onoga što u današnje vrijeme podrazumijevamo ljetnim hitom. Više nije bitno kojeg je glazbenog žanra glazba, već je najvažnija da nas ona zabavi. Bilo to catchy refrenom, zabavnim tekstom ili super melodijom. Najbitnije je da nas pjesma zabavi, a to se najčešće postiže ne postizanjem prevelikog smisla. Devedesete…

Novo stoljeće. Novo ću stoljeće, od početka do danas, svrstati u jedan odlomak budući da više ljetne hitove ne mogu uopće smisliti. Za kraj, moram iskreno reći da sam cijeli zadatak pisanja ovog članka preuzeo na sebe kako bih ispravio jednu povijesnu nepravdu. Nepravda o kojoj pričam nanesena je Iconi Pop i njihovom ultimativnom ljetnom hitu I Love It. Ova pjesma definiranija je od ljetnoga hita. Ima catchy refren koji se lako da prevesti na hrvatski pa se može pjevati u dvojezičnoj varijanti, zgodne cure, odličan tekst i niti jednu brigu na cijelome svijetu. Ova pjesma ultimativni je ljetni hit upravo zato jer je onakva kakvo bi trebalo biti i cijelo ljeto – prošarano opuštanjem, odmorom, bez ijedne brige na svijetu. Nikoga nije briga jeste li se zabili autom u most. Kaj onda. Jebeš auto. Sčilaj, zapali cigaretu i gledaj ga kako gori. I šta neka veza. Partner te živcira? Nema problema! Pokupi mu stvari, spakiraj ih u kofer i gurni ih niz stepenice. Gdje je tu problem. Icona Pop uči nas o drugoj životnoj filozofiju, a to je ona koju bismo češće trebali primjenjivati u životu. Cure nam govore da previše razmišljamo i da nekada trebamo reagirati u trenutku i postupiti upravo onako kako se u tom trenutku i osjećamo. Ako bar ne uvijek onda barem za vrijeme ljeta. Neka vas nije briga. I volite to! Zato ova pjesma zaslužuje sjesti na prijestolje ljetnih hitova.

Osim toga, ljetni hitovi od 2000. na dalje bili su MGMT Time to Pretend, Gnarls Barkley i Crazy, Psy Gangnam Style i više manje sve ono što i sami znate. Naravno, i ranije spomenuti Jay-Z koji je sudjelovao u nastanku čak tri hita novog milenija – sa svojom suprugom Beyonce, s Rihannom ali i s R. Kellyem.