Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Love: Erotika, pornografija + ljubav

01.10.2015. Kristina VrdoljakFoto: facebook.com

Obilježiti ovaj film kontraverzom bio je dobar marketinški trik jer da je netko rekao pravu istinu o ovom ‘pornografskom sadržaju’ teško da bi dobio takvu popularnost među širom publikom. Prije svega, ovo zaista jest film o ljubavi i to u takvoj mjeri da se ne suzdržava od prikaza bilo kojeg oblika intimnosti. Posljednje ostvarenje francuskog redatelja Gaspara Noea povezuje tehnike i teme iz prethodnih filmova Irreversible i Enter the Void u 3D film o Murpyjevom odnosu s dvije najvažnije žene u njegovom životu. Film prati vezu Elektre i glavnog protagonista koja je okončana njegovom nevjerom s Omi koja rezultira njihovim sinom. Jedno mamurno jutro stiže poziv Elektrine majke Nore koja je zabrinuta za kćer kojoj posljednja dva mjeseca nema ni traga. Bilo je to novogodišnje jutro, simboličan početak kajanja i razmišljanja o prošlosti.

Na sebi svojstven način Noe se poigrava montažom vremenskog tijeka što koristi na najbolji mogući način kako bi izbjegao banaliziranje priče, ali i zasićenje istom emocijom. Princip pomalo podsjeća na proustovsko asocijativno prisjećanje. Prekidače koje svi imamo za sjećanja kad se ona slažu u neorganizirani vrtlog  pozitivnih i negativnih emocija, taktilnih, vizualnih ili pak osjećanih retrospekcija redatelj ukalupljuje u filmski medij. U jednom trenutku možemo gledati u Murphyjev potiljak, slušati tijek njegovih misli, a već u sljedećem ćemo biti u sredini scene seksa i zatim slušati obećanja o vječnoj ljubavi, svađu zbog problema s drogom. Love je jedan od boljih primjera filmova koji se bave mladim muškarcem i njegovim moralnim kodovima. Kroz rekonstrukciju prošlosti on shvaća svoje sadašnje postojanje i korake koje mora napraviti u budućnosti. Da bi došao do katarze, redatelj ga vodi kroz ljubavne odnose koji su mu determinirali život. Gaspar ovdje ne želi skrivati ništa, ne želi sakriti seksualnost u ljubavnom odnosu, integrira stvarnu emocionalnost u seks i pronalazi način da ju učini vidljivom na najeksplicitniji način. Kvalitetna fotografija, kamera koja se prilagođava koreografiji i najbitnije od svega, glazba koja ne trivijalizira niti komično uzvišuje čin, tome iznimno pridonose. Seksulanost istražuje na način koji ne zamara gledatelja, nije repetetativana projekcija i ide čak do razine oživljavanja orgija i seksa sa transeksualnom osobom, ali ni u jednom trenutku taj čin nema svrhu uzbuđivanja gledatelja. Može se činiti iznimnom pretencioznim, možda i jest, ali u izvedbi Noevoih namjera nema previše pogrešaka. Zapravo potiče postavljanje onog starog pitanja što je erotika, a što pornografija? Na to u krajnjoj liniji ionako svatko ima svoj odgovor.

Foto: facebook.com

Foto: facebook.com

Dvije su velike poveznice s njegovim prethodnim dugometražnim filmom. Prva je maketa hotela Love iz Enter the Void, a druga je prikaz djelovanja droga na svijest i percepciju. Vizualne igre sa svijetlom i bojama onda je usavršio, a tu samo označio kao ulazak u mračnije probleme poput Elektrine sklonosti konzumaciji težih droga. U jednom trenutku Murphy konzumira određeni farmaceutik kako bi ju ponovno osjećao u sebi, kako bi ispunila obećanje koje je dala i tu se eksperimentira s različitim razinama povezanosti i dolaženja do njih.

3D tehnikom nas pokušava smjestiti u kadar među likove, što je korisna prečica no najdojmljivija je kada svjetlost preuzme prostor unutar okvira platna.

Murphyjev zakon glasi da sve što može poći po krivu i hoće. I to je Gasparavo gledište na život, čini se. No ne i na ljubav koja je za njega smisao života. Ovo je film o svemu što je moglo biti, ali nije. Ovo je film koji se bavi s mnogo pitanja, a svako počinje s zašto.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(22 votes, average: 2.909 out of 5)

Komentari