Machinima – Redateljski pečat nikada jednostavniji i dostupniji
Filmska industrija doživjela je velike promjene u svojoj kratkoj povijesti, a jedna od najvećih je CGI, koji je s razvojem tehnologije postao sastavni dio mnogih filmova. Nakon što su filmovi braće Lumiere prestrašili i očarali publiku slijedili su filmovi u boji, koji su također ostavili snažan dojam na publiku. Nakon toga filmovi su ponovo “obojeni”, ali ovaj put granice su znatno proširene, toliko da možda i ne postoje. Što je pedesetih godina prošlog stoljeća bilo nezamislivo, danas je potpuno obično i nitko više nije iznenađen kada se na ekranu pojave orcovi, trollovi, svemirski brodovi, itd. Svjetovi koji su postojali u ljudskoj mašti preneseni su na veliko platno i publika je ponovo očarana. CGI je pratio tehnološki razvoj i postao dostupniji, jeftiniji i uobičajeniji, ali ipak filmovi koji naprave korak dalje, u tome smjeru, privuku veliku pažnju, kao što je bio slučaj s Avatarom prije nekoliko godina. Možda je to pokazatelj da se puni potencijal nije još iskoristio, te da u predstojećim godinama možemo očekivati još nekoliko iznenađenja.
Machinima
Ovaj članak ima za cilj skrenuti pažnju na jedan novi način stvaranja filmova, koji nije poznat široj publici i o kojem se kod nas nije mnogo pisalo. Pojam machinima (machine cinema) naziv je za filmove koji su nastali korištenjem engine-a iz videoigara. Ne bih podcjenjivao čitatelje, ali za one koji ne razumiju, neka se prisjete bilo koje videoigre koju su igrali, npr. Super Maria. Pretpostavimo da je Super Mario podržavao opciju koja bi vam omogućila da snimite svoj put do princeze, ali da pri tome možete rotirati kameru i sl., ako tome dodate i glas, koji bi mogli naknadno snimiti i montirati tako da prati događaje, tada bi dobili nešto što bi se moglo nazvati filmom. Vizualno ne bi izgledalo idealno, ali zamislite da imate mnogo bolju podlogu (engine) koji će vam omogućiti mnogo opcija, a ne samo rotiranje kamere, i s kojim ćete stvoriti okruženje (scenu) onako kako vi želite, te stvoriti i vlastitu priču, zar vas to ne stavlja u poziciju redatelja/kostimografa/producenta? Ukoliko vam sve ovo izgleda neozbiljno i podsjeća na hobi s kojim bi ubili dosadu, a ne na nešto što bi bilo tko drugi mogao shvatiti ozbiljno, onda ste se prevarili. Od 2000. machinima postaje dio mainstreama i mjesto koje na neki način postaje filmska scena je machinima.com. Stranicu je osnovao Hugh Hancock koji je i sam jedan od pionira machinime, te i tvorac samog pojma machinima. Jedan od njegovih uradaka je kratka filmska adaptacija Ozymandias (prema istoimenoj pjesmi engleskog pjesnika Percy Bysshe Shelley-a), koja je naišla na pohvale Rogera Eberta, jednog od poznatijih filmskih kritičara.
Poznati redatelji već su koristili ovu tehniku
Steven Spielberg je koristio Unreal Engine pri testiranju specijalnih efekata za film Artificial Intelligence: A. I. BBC je koristio videoigru Rome: Total War u seriji Time Commanders, Blizzard Entertainment je pomogao kreatorima South Parka pri stvaranju epizode Make love, not Warcraft. Mnogo je primjera koji dokazuju da je riječ o nečemu što sigurno ima budućnost i samo je pitanje do koje mjere će se razviti.
Ono što donekle razdvaja machinimu od šire publike jest tematika filmova. Često je riječ o filmovima koji su usko vezani za određenu videoigru, te je nužno poznavanje videoigre da bi se film mogao uistinu razumjeti. Pored toga tu su i predrasude prema samom vizualnom izgledu, koji se ne može usporediti sa onim od visokobudžetnih filmova. Međutim, to se ubrzano mijenja, jer ako pogledate kako izgleda Unreal Engine 4, koji je još u izradi, ali ono što smo vidjeli mnogo obećava, pa se u bliskoj budućnosti može očekivati više od samog vizualnog izgleda, što će ukloniti i tu prepreku. Veliko je pitanje legalnost ovakvih proizvoda, jer kompanije kao što je npr. Activision se licencom zaštite od bilo kakvog neovlaštenog korištenja njihovim proizvodom, dok softwere koji je direktno namijenjen stvaranju machinima filmova, kao što je Reallusion’s iClone, nema takvih ograničenja i ne polaže prava na sam proizvod.
Što možemo očekivati u budućnosti?
Ono što machinimu najviše krasi jest dostupnost velikom broju ljudi i jednostavnost pri stvaranju, ako tome dodamo tehnološku podršku koja ih neće sprječavati pri ostvarivanju svojih ideja, onda moramo dobiti mnogo kvalitetnog sadržaja. Zamislite koliko je vrhunskih redatelja koji nikada nisu mogli biti u prilici da nas obogate svojim idejama? Možda ste i vi jedan od njih i zato je važno da machinima postane široko poznat pojam. Machinima film festival prvi je put održan 2002. i trenutno je najvažnije mjesto za promoviranje i nagrađivanje filmova. Trenutno ne postoji konstruktivna kritika machinima filmova, jer je riječ o relativno novijoj pojavi (iako je još 1980. pojavio prvi machinima intro za program čiju su zaštitu hakirali softwere crackers). Prva videoigra koja je stvorila ozbiljniju podlogu za stvaranje filmova je Stunt Island (Disney Interactive Studio) iz 1992. Nedostaci sigurno postoje i pitanje je na koji će način klasično snimanje filmova utjecati na machinimu i obrnuto. Možda bi se machinima mogla usporediti sa već ustaljenim CGI efektima, koje možemo promatrati skeptično, jer često u “spektakularnim” eksplozijama i ispraznoj akciji film postaje dodatak kokicama, te nema nikakve veze sa filmskom umjetnošću. S druge strane, CGI efekti su znatno obogatili filmsku umjetnost, pa je logično zaključiti da kvaliteta ovisi o onome koji se koristi određenom tehnologijom, a ne o tehnologiji kao takvoj.
Uzimajući u obzir mogućnosti koje se otvaraju s ovakvim pristupom snimanju filmova, možemo pretpostaviti da je riječ o stvaranju jednog novog filmskog smjera koji ima svijetlu budućnost.
