novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Madonnini albumi od najgoreg do najboljeg

madonna
Foto: facebook.com/madonna/
Vrijeme čitanja: 4 minute

Na Madonnin šezdeseti rođendan – 16. kolovoza – čini se kao da godine ne idu u korist kraljice popa. Dok se mediji najradije bave njenim žilavim rukama i sugestijama kako bi se osoba te dobi trebala ponašati, a kvalitetniji glazbeni output je barem deset godina daleko, lako je zaboraviti da se radi o jednoj od najvažnijih i najutjecajnijih glazbenica svih vremena. Madonna je kroz 35 godina karijere definirala glazbenu scenu kakvu poznajemo danas, a njezin utjecaj prepoznali su svi – od Britney Spears i Lady Gage do FKA twigs. Kako bismo ispravili nepravdu koja joj se nanosi proteklih nekoliko godina, za Madonnin rođendan odlučili smo poredati sve njene albume od najgoreg prema najboljem kako bismo svima osvježili pamćenje i podsjetili na veliku karijeru koja je promijenila svijet.


13.

Rebel Heart (2015.)


Najnoviji, ali i najlošiji Madonnin album odradila su čak 22 producenta pa predug album ostavlja dojam nekontrolirane kupovine svega što se u tom trenutku moglo naći na tržištu. Na razne verzije albuma (standard, deluxe, super deluxe) ubačeno je doslovno sve što se pokupovalo, bez ikakve strategije i šire slike, ključnih faktora uspjeha Madonninih najvažnijih albuma.


12.

Like a Virgin (1984.)


Album koji je Madonnu učinio superzvijezdom tek je set dobro osmišljenih, no vrlo kičastih provokacija (Like a Virgin, Material Girl) čiji je cilj bio prikazati Madonnu kao pop buntovnicu u vrijeme vladavine konzervativnog Ronalda Reagana. To joj je u krajnjoj liniji i uspjelo, no i dalje nema mnogo razloga za izvlačenje ovog albuma iz ropotarnice prošlosti.


11.

Hard Candy (2008.)


Pohlepa za još jednim američkim brojem jedan rezultirao je zakašnjelim r’n’b albumom u vrijeme kad se konkurencija (recimo Lady Gaga) već počela prebacivati na Ibiza house i EDM glazbu. Nesretni broj jedan nije se dogodio, a Madonnu su počele pratiti glasine o kreativnoj stagnaciji kojih se nije riješila ni dan danas.


10.

True Blue (1986.)


Madonnin najprodavaniji album ostario je dosta loše i usprkos nekoliko besmrtnih hitova (La Isla Bonita, Papa Don’t Preach), teško će naći svoje mjesto izvan Močvarinih “Dirty Dancing” partija.


9.

MDNA (2012.)


Iako su fanovi nakon loše prihvaćenog “Hard Candy” očekivali da će se Madonna vratiti na stare staze nametanja glazbenih trendova, dogodilo se upravo suprotno – kraljica popa je nabrzinu sklepala nisku generičkih EDM hitova koji svoje dno dosežu upravo u prvom singlu Give Me All Your Luvin’, cheerleaderskoj poskočici napravljenoj isključivo za izvođenje na Superbowlu. Ipak, nekolicina sjajnih pjesama poput Love Spent govori u prilog teoriji da Madonna nije izgubila svoju slavnu kreativnost, nego ju je tada već jednostavno prestalo biti briga.


8.

American Life (2003.)


Posljednji Madonnin album u kojem se ravnala vlastitom intuicijom, a ne zahtjevima tržišta i megalomanskih turneja solidan je nastavak evolucije zvuka koju je započela ranih devedesetih. Ipak, iako produkcijski sjajan u kombiniranju folka i elektronike, u nekim trenucima postaje iritantan egomanijakalnim tekstovima i Madonninim ispraznim popovanjima o smislu života (American Life, Nobody Knows Me).


7.

Madonna (1983.)


Madonnin prvi album jedini je album koji se može promatrati bez uobičajene medijske pažnje koja okružuje svako izdanje kraljice popa. S obzirom na to da se radilo o tada nepoznatoj mladoj pjevačici dance glazbe koja se tek probijala u showbiz svijetu, u fokusu je primarno bila glazba. Srećom, Madonna je kao autorica većeg dijela albuma (Lucky Star, Burning Up) već tada pokazala da je njezin uspon do samog vrha pitanje trenutka.


6.

Bedtime Stories (1994.)


Neujednačeniji nasljednik “Erotice” žanrovski je šarao od sjajnog r’n’b-a (Secret) do hermetične elektronike (Sanctuary, Bedtime Story). Iako shvaćen kao povlačenje nakon medijskog udara zbog prethodnog albuma, “Bedtime Stories” daleko je od toga: glazbeni dio hrabriji je i eksperimentalniji od bilo čega što je radila do tada (izuzev najuspješnijeg singla, sladunjavog Take a Bow), a prkosni Human Nature osigurao je da ne ostane dužna ni svojim vječnim neprijateljima – medijima.


5.

Confessions on a Dance Floor (2005.)


Vrlo iskalkuliran potez koji je nakon komercijalnog neuspjeha “American Lifea” igrao na dva Madonnina najsnažnija aduta – fizičku spremu i sjajnu dance glazbu, što je rezultiralo modernim klasikom plesne glazbe. Iako sve pjesme nisu na razini Hung Up, a ne nedostaje ni šupljih analiza slave i njenih popratnih elemenata, izvrsna produkcija Stuarta Pricea osigurala je Madonni i treću reinkarnaciju.


4.

Ray of Light (1998.)


Koliko je Madonnina produhovljenost i smirivanje uz majčinstvo predstavljeno kroz “Ray of Light” bio tek hir (ili mogući komercijalni trik) pokazale su naredne godine, no radi se o sjajnom i zaokruženom albumu čiji utjecaj na radijske stanice ne jenjava ni danas. Realno gledano, pop glazba (uključujući i onu same Madonne) dijeli se na razdoblje prije i poslije “Ray of Light” – nakon što je Madonna uvijek prisutnu elektroniku konačno izvukla iz undergrounda i gurnula je u svjetlo mainstreama, nasljednicima je kao jedina mogućnost preostala da je prate.


3.

Like a Prayer (1989.)


Na vrhu imperijalne faze kada je doslovno vladala svijetom, Madonna je dobro promišljenim provokacijama i društvenim komentarima na račun religije, rasizma i seksualnosti (dovoljan bi bio i samo spot za naslovnu pjesmu) skrenula pozornost na svoj najosobniji album dotad. Iako produkcija danas ne zvuči toliko interesantno, teško je ostati ravnodušan na direktne i iskrene opise propasti braka sa Seanom Pennom (Till Death Do Us Part), odnosa s ocem (Oh Father) i najveće nerazriješene traume u Madonninom životu – smrti majke (Promise To Try).


2.

Music (2000.)


“Music” je u svojoj osnovi sjajan konceptualan album o zvuku. Za razliku od prethodnika “Ray of Light”, tekstovi su sasvim sporedni ili čak besmisleni (“I like to singy singy singy like a bird on a wingy wingy wingy” na Impressive Instant), a Madonna i Mirwais Ahmadzai prvenstveno su fokusirani na stvaranje što raznolikije palete zvuka modernog popa. Rezultat je fantastičan – od teške plesne elektronike Music i Impressive Instant preko emotivnog korištenja vokodera u Nobody’s Perfect pa sve do jednostavnog folka završne Gone, Madonna je na “Music” pokazala koliko je snažna, svestrana i neograničeno kreativna.


1.

Erotica (1992.)


Iako za Madonnine standarde razmjerno neuspješan album, “Erotica” ostaje ključno djelo Madonnine karijere kojim je pokazala da joj je, barem u to vrijeme, bilo važnije ostvariti utjecaj na svijet oko sebe nego postići još jedan hit. U jeku AIDS histerije ranih devedesetih, Madonna je napravila višestruki napad kroz sve dostupne kanale (album “Erotic”, film “Body of Evidence” i knjiga “Sex”) u prvi plan stavljajući ono što je tada u inhibiranoj Americi izazivalo najveći strah – seksualnost. Ipak, “Erotica” je daleko od opisa mehaničkih seksualnih radnji: sastavni dio albuma hladne su i distancirane balade o patnji, boli, gubitku i, u krajnjoj liniji, smrti. Za svaku od tih pjesama nije teško naći poveznicu s požudom (to je u krajnjoj liniji i bila namjera), no “Erotica” je prvenstveno album o nesretnoj ljubavi.

Be social

Komentari