Maggie Smith: Odlazak iz Downton Abbey i nezamjenjiv čelični pogled
Dama Maggie Smith, koja u zadnje vrijeme glumi pomalo zlobnu, ali uvijek uzvišenu, Lady Violet Crawley u Downton Abbey (2010-), nedavno je dala naslutiti da planira otići iz spomenute serije. Za Sunday Times je izjavila da njezin lik “ne može više dugo nastaviti jer bi to značilo da će uskoro imati više od 110 godina.” Tu je izjavu ubrzo opovrgnuo glasnogovornik serije koji je za New York Times rekao da je Smith potpisala ugovor i pristala ostati do kraja. To ipak nije spriječilo da se prošire glasine kako samoj seriji ubrzo dolazi kaj. Izvor je i za tu informaciju opet Maggie Smith koja je u intervjuu za iste novine rekla da je “iduća sezona vjerojatno i posljednja, ne vjerujem da serija može opstati dulje od toga.“
Za slučaj da ćemo se morati oprostiti od Maggie Smith u Downton Abbey, napravili smo povijesni presjek njezinih uloga u kojima koristi svoj dobro poznati izraz lica zbog kojeg je savršena za ulogu Lady Crawley i koji je posebna mješavina nezainteresiranosti, ponosa i tihe nadmoći.
Nowhere to Go (1958) prvi je film u kojem je Maggie imala značajniju ulogu. George Nader glumi kriminalca u bijegu od policije, a Maggie je Bridget Howard, naivna djevojka, ujedno i nećakinja šefa policije, koja mu odluči pomoći. Iako priča ima pomalo tragičan kraj za Bridget, bio je to početak uspješne i vrlo dugotrajne filmske karijere za Maggie.
The V.I.P.s (1963) je film koji slavi period u Americi kad su putovanja avionima bila stvar prestiža. Glavne uloge imaju Elizabeth Taylor i Richard Burton, ali i Maggie je dobila priliku da pokaže svoj talent. Dopala ju je “čast” da vene za australskim biznismenom kojeg glumi Rod Taylor dok on istovremeno pati za drugom ženom.
Othello (1965) je baziran na već svima poznatoj Shakespeareovoj tragediji, a Maggie je za ulogu Desdemone zaradila svoju prvu nominaciju za Oscara. Njezin Othello bio je Laurence Olivier koji u prikazanoj sceni utjelovljuje holivudsku tradiciju “blackface” odnosno bojanja bijelih glumaca u crno kako bi izgledali kao crnci. Ta je tradicija (ne)davno prozvana rasističkom i zaslužuje jedan “Maggie Smith” pogled.
The Prime of Miss Jean Brodie (1969) priča je o razboritoj učiteljici koja obožava Benita Mussolinija i ponosi se svojim netradicionalim pristupom obrazovanju mladih djevojaka u Marcia Blaine školi u Edinburghu. Za ovu je ulogu Maggie osvojila Oscara za glavnu glumicu.
Death on the Nile (1976) je priča poznata svim fanovima Agathe Christie, njezinih knjiga i malog lukavog detektiva Herculea Poirota. U filmu napravljenom po knjizi, Maggie Smith glumi ljubavnicu gospođe Van Schuyler (Bette Davis), a ni ovaj film nije prošao bez Maggijine nominacije, ovaj put za sporednu ulogu.
Nakon što je osvojila još jednog Oscara za svoju ulogu u filmu California Suite (1978), Maggie nastavlja briljirati u A Room With a View (1986). Kao Charlotte Bartlett, pokazala je da je stvorena za uloge ponosnih žena koje su navikle da njihova riječ bude zadnja.
U Sister Act (1991) imali smo priliku gledati Whoopie Goldberg koja u bijegu od dečka-mafijaša mora (privremeno) postati časna sestra. Maggie Smith je časna sestra koju je zapala (ne)sretna dužnost da pokuša dovesti Whoppie u red. U filmu ne vidimo ništa osim njezinog lica, ali za Maggie to nije ni najmanji problem, upravo suprotno.
Nakon Death on the Nile, Maggie je odlučila da joj nije dosta detektivske igre mačke i miša pa je preuzela ulogu grofice Trentham u Gosford Park (2001) na čijem se imanju za vrijeme zabave dogodi ubojstvo. Ovaj film kao da predviđa Downton Abbey pa su odnosi između aristokratskih gostiju i posluge fokus radnje, a Maggie je s filmom dobila još jednu nominaciju za Oscara.
Onima koji su bili premali da gledaju Maggie Smith u svim njezinim drugim ulogama, Harry Potter saga definitivno je otkrila njezinu glumačku snagu i talent. U liku Minerve McGonaggal savršeno je utjelovila sve stroge, ali dobre učiteljice i profesorice koje, kad ih nitko ne gleda, otkriju svoju pomalo nježnu stranu.
Iako ćemo se možda uskoro oprostiti od njezinog lika u Downton Abbey, to nipošto nije kraj njezine glumačke karijere. Uskoro ćemo je moći gledati u novom filmu The Lady in the Van koji je snimljen prema istinitoj ljubavnoj priči. Iskreno se nadamo da će poživjeti i dulje od 110 godina koliko će, prema njezinoj računici, uskoro imati Lady Crowley jer želimo nastaviti uživati u njezinom pogledu koji može konkurirati Mona Lisinom smiješku.
