Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Manje poznati život Josepha Haydna, današnjeg slavljenika

31.03.2017. Veronika RagužFoto: thefamouspeople.com

Joseph Haydn austrijski je skladatelj i dirigent. Rođen je 31. ožujka 1732. u Rohrauu u Austriji. Iako samouk, njegova djela ostavila su veliki trag u glazbi. Neka od najpoznatijih su „Simfonija rastanka“, „94. simfonija ‘Iznenađenje’“, „104. simfonija ‘Londonska’“, pasija „Sedam posljednjih riječi Spasiteljevih“, „Ruski“, „Pruski“, „Sunčani kvarteti“, „Godišnja doba“ i brojna druga. Najveći dio svoga života proveo je kao skladatelj i dirigent dvorske muzike mađarskih knezova Esterhazy. Uz Mozarta i Beethovena, s kojima je prijateljevao, najvažniji je predstavnik bečke klasike. Povodom njegovog rođendana, donosimo zanimljive detalje o njegovom obrazovanju, stvaralaštvu, ljubavnim i prijateljskim odnosima.

Očinska figura, ljubitelj hrvatskih narodnih napjeva

1. Naziva ga se i „Papa Haydn“, što označava očinsku figuru. Osim što je bio iznimno cijenjen te učitelj mnogima, zaslužan je za razvoj klavirske sonate, gudačkog kvarteta i klasične simfonije.

2. Hrvatski muzikolog Franjo Kuhač uočio je da Haydnova glazba obiluje hrvatskim narodnim napjevima. Tako je tema finala Haydnove „104. ‘Londonske’ simfonije“  navodno skladana na temelju pjesme „Oj, Jelena, Jelena, jabuka zelena“; finale „103. simfonije“ počinje temom čija melodija zvuči poput narodne pjesme „Djevojčica potok gazi“, a „Nikaj na svetu lepšega ni, nego gorica kad nam rodi“ javlja se u djelu „Cassation u G-duru“.

Također, Haydn je napisao glazbu koja krasi njemačku himnu, a koja zvuči kao stari napjev podrijetlom iz Marije Bistrice, Sv. Ivana Zeline, Međimurja i Gradišća „Stal se jesem rano jutro malo pred zoru“. Postoje i neki navodi kako je Haydn bio hrvatskog podrijetla.

Foto: www.pcs.org

Prvi otkaz i prije punoljetnosti

3. Sa šest godina odlazi se glazbeno obrazovati kod Johanna Matthiasa Frankha. Više nikad nije živio sa svojim roditeljima.

4. Kada je imao sedam godina, svojim pjevanjem očarao je Georga von Reuttera, umjetničkog direktora bečke Katedrale sv. Stjepana. Tamo je pjevao devet godina. Kad je napunio 16, izbacili su ga jer više nije mogao pjevati visoke tonove. Otkazu je pridonio i komentar carice Marije Terezije kako njegovo pjevanje zvuči poput vrištanja, skičanja.

5. U zboru je pjevao i njegov mlađi brat Michael.

Nesretan brak i brojne ljubavnice

6. Haydn se oženio Marijom Annom Theresijom Keller, ali njihov brak bio je sve samo ne sretan i oboje su imali ljubavnike. Zanimljivo, Haydn je zapravo bio zaljubljen u Therese, sestru svoje supruge i njome se htio oženiti. Ali, Therese je otišla u samostan kako bi postala časna.

7. Dugi niz godina imao je platonsku vezu s Marijom Annom von Genzinger, suprugom liječnika koji se brinuo za Nikolausa Esterhazyja, Haydnovog mecenu. S njom je razmjenjivao pisma. Nakon što je umrla, posvetio joj je „Varijacije u f-molu za klavir“.

8. Javna tajna bila je Haydnova veza s talijanskom opernom pjevačicom Luigijom Polzelli. Kad je imala 19 godina, dobila je angažman u orkestru Nikolausa Esterhazyja, kojeg je vodio Haydn. Zanimljivo, njen suprug bio je član orkestra. Iako je zbog svoje osrednje kvalitete imala dvogodišnji ugovor, on je produžen, a uskoro je rodila i drugo dijete, za koje se sumnja da je Haydnovo. Haydn je za oba njena sina skrbio i glazbeno ih obrazovao. Haydnov navodni sin Antonio postao je član orkestra u dvorcu Esterhazy.

9. Dok je živio i radio u Engleskoj, njegova ljubavnica bila je Rebecca Schroeter, nadarena glazbenica čiji je pokojni suprug bio pijanist Johann Samuel Schroeter.

Nadimci za simfonije

10. Skladao je više od 750 skladbi: 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, opere, mise, oratorije i dr.

11. Neke njegove simfonije imaju nadimke: 94. se naziva „Simfonija iznenađenja“ jer ima glasne i iznenadne udarce timpana, koji su navodno služili za razbuđivanje publike ukoliko bi se uljuljala i zadrijemala na koncertu. Simfonije od broja 82 do 87 nazivaju se „Pariške simfonije“ jer ih je naručila izdavačka kuća iz Pariza, a one od broja 93 do 104 „Londonske“ jer su skladane tijekom Haydnovog boravka u Londonu. Simfonija br. 92 poznata je pod nazivom „Oxfordska“ jer je pisana za Sveučilište u Oxfordu. Tijekom premijernog izvođenja „Simfonije 96.“, raskošni luster pao je na pod, no nije nikoga ozlijedio. Zato se ta simfonija naziva i „Čudo“.

12. Haydn je poznat po svome smislu za humor i nestašnosti. Dok je još kao dječak pjevao u zboru, tijekom jedne šale, odrezao je rep svome kolegi. Smisao za humor i iznenađenja pokazivao je i u svojoj glazbi kroz razne neočekivane akorde na kraju skladbe te neobične ritmičke figure.

Katoličanstvo, masonstvo i dvoglavi leš

13. Poznat je kao veliki katolik. Rukopis svojih skladbi uvijek je počinjao rečenicom „in nomine Domini“ ili „u ime Gospodnje“ te završavao s „Laus Deo“ ili „Slava Bogu“. Osim toga, kada ne bi imao inspiracije za skladanje, molio je krunicu.

14. Bio je veliki prijatelj s Mozartom, koji mu je posvetio svojih šest gudačkih kvarteta poznatih i pod nazivom „Sunčani kvarteti“. Inspiraciju za njih sedamnaestogodišnji Mozart dobio je slušajući Haydnov „Opus 33“. Na Haydnovom sprovodu 15. lipnja 1809. izvođen je Mozartov „Requiem“ (Misa za mrtve).

15. Mozart ga je upoznao s masonstvom. Haydn je članom lože „Istinska sloga“ postao 29. prosinca 1784. Međutim, za razliku od Mozarta, Haydn nije bio očaran pa se nakon ceremonije ulaska u društvo više nije pojavljivao zbog čega je i službeno izbačen 1787.

16. Na putovanju u London upoznao je mladog Ludwiga van Beethovena, koji na neko vrijeme postaje njegov učenik. Iako su se u jednom trenutku razišli u poslovnoj suradnji, uzajamno poštovanje se zadržalo.

17. Nakon Haydnove smrti, njegova lubanja je ukradena od strane Josepha Carla Rosenbauma i Johanna Nepomuka Petera. Oni su potkupili grobara Jakoba Demutha i tijelo odnijeli u bolnicu na disekciju. Peter je zaključio kako je dio Haydnovog mozga zaduženog za glazbu iznimno razvijen. Zato je lubanju pohranio u crnu drvenu kutiju sa simbolom zlatne lire i izložio u svome domu kako bi ju posjetitelji mogli vidjeti. Lubanja je nakon toga bila kod Rosenbauma, dr. Karla Hellera, profesora Rokitanskyja, bečkog Društva prijatelja glazbe, muzikologa Karla Geiringera, a s tijelom je konačno spojena 1932. godine. Naime, Paul Esterhazy, nasljednik Haydnova mecene Nikolausa, izgradio je mramornu grobnicu za skladatelja s ciljem da napokon spoji njegove posmrtne ostatke. Iako je prava lubanja pridodana ostatku tijela, u grobu je ostala i ona lažna, pa je Haydnov leš dvoglav.

Komentari