Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Intervju

Marija Lovrić Crnjac: “Baš danas se treba što više pisati i ne bojati se izići u javnost sa svojim djelima”

24.05.2015. Pisci i književnostFoto: Pisci i književnost/Marija Lovrić Crnjac

Marija Lovrić Crnjac  rodila se 2. siječnja 1986. godine u Mostaru. Osnovnu i srednju ekonomsku školu završila je u Širokom Brijegu. Daljnje školovanje nastavlja na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Ekonomski fakultet završava u srpnju 2008. godine. U kolovozu iste godine izlazi njezin prvijenac, zbirka pjesama Tragovi minulog vremena. Godine 2011. izdaje drugu zbirku pjesama Ulice života, a dvije godine kasnije ovoj majci dvije kćeri izlazi i  treća zbirka pjesama Gdje je nestala ljubav. Trenutno živi i radi u Širokom Brijegu.

Vlasta Šafranić (čitateljica): Što ste željeli biti kao dijete?
Kao dijete sam htjela biti doktor, što nije ni blizu onog što sam sad. Diplomirani ekonomist po struci, a s druge strane se bavim pisanjem. No, ipak na neki način mislim da sam ostvarila svoju ulogu, jer nekada i topla riječ, može biti bolji lijek za nekoga kome je u tom trenutku potrebna, zar ne.

Mirela Osmanović Ćupina (pjesnikinja): Da li vam se ikad desila spisateljska blokada i kako ste je riješili?
Naravno da i toga ima, kao i kod svakog drugog pisca. Ima dana kad ne napišem apsolutno ništa, a opet ima dana kad pišem „kao Luda“ i ne mogu prestati. Sve ovisi od trenutka. Kad imam blokadu, onda rado uzmem nešto i čitam, poslije toga kao da dobijem novi zalet.

Vlasta Šafranić: Slušate li glazbu dok pišete?
Ponekad. Više volim mir i tišinu da mogu čuti svoje misli i volim osamljenost. Često pišem u noćnim satima.

Vlasta Šafranić: Koja vam je životna želja? Da li vam se ispunila?
Životna želja – hm zanimljivo pitanje, nisam nikad o željama razmišljala kao životnim, imam puno želja i mogu reći da ih sve postepeno ostvarujem, kao životnu mogu navesti svoju obitelj. Sretna sam jer imam dvije preslatke kćerkice i muža za poželit.

Mirela Osmanović Ćupina: Da li sanjate i koji vam se motivi najčešće ponavljaju u snovima?
Ne sanjam nešto pretjerano mnogo i obično sanjam stvari koje me trenutno opterećuju, više volim budna sanjati.

Mirela Osmanović Ćupina: Koje mjesto želite posjetiti, a niste do sada uspjeli?
Ima mnogo mjesta koje bih htjela posjetiti, a još nisam npr. Moskva, Pariz, Sidney Australia, Dubai, Atena – iako su svi različiti i svi su na različitim kontinentima imaju ono nešto što mene inspirira. To je mojih top pet destinacija.

Vlasta Šafranić: Sudjelujete li na natječajima za kratke priče ili poeziju i jeste osvojili koju nagradu?
Iskreno, ja sam tip osobe koji svoje radove na natječaje šalje vrlo rijetko, znam da bi trebalo biti drugačije, pa ćemo to malo mijenjati.

Matilda Mance (književnica): Kojeg književnika ili književnicu bi rado pozvali na ručak ( večeru ) i razgovor?
Ne znam, htjela bih sa svima pomalo porazgovarati, evo konkretno i s Matildom Mance. Volim razmjenjivati mišljenja. Kod mene u Širokom Brijegu jednom mjesečno organiziramo pjesničke večeri i tako razmjenjujemo iskustva.

Mirela Osmanović Ćupina: Kao što Vi inspirirate neke autore, koji autori inspiriraju Vas?
Dobriša Cesarić, Vesna Parun, Ivo Andrić, od stranih Charles Bukowski i još mnogi da ih sve nabrojim trebala bi mi cijela stranica. Od svakog autora uzmem ono što mi je zanimljivo.

Foto: Pisci i književnost/Marija Lovrić Crnjac

Foto: Pisci i književnost/Marija Lovrić Crnjac

Kruno Šafranić (pisac): Vaša zbirka poezije Gdje je nestala ljubav je u virtualnim čitateljskim grupama dobila hvalospjeve i pozitivne kritike. Kako je nastala ta zbirka?
Kao i moje prethodne zbirke i ova je nastala iz mog pozitivnog pogleda u život. Trudila sam se da pišem jednostavnim jezikom razumljivim svima, a da opet svaka pjesma probudi interes u čitatelju, po pozitivnim osvrtima mislim da sam u tome i uspjela.

Kruno Šafranić: Od kuda ideja za naslovnicu knjige Gdje je nestala ljubav?
Htjela sam da bude razigrana i vesela, pa sam se malo poigrala s naslovnicom, uzela sam slikice iz života i razmišljala sam koji bi naslov bio idealan i onda mi je na um palo zašto ne bih stavila naslov Gdje je nestala ljubav da malo zagolicam maštu čitateljima i bio je to pun pogodak. Kad sam radila predstavljanje, ljudi bi me naprosto pitali: i Marija, Gdje je nestala ljubav – moj odgovor je da nije nestala samo se sakrila, a mi ju trebamo pronaći… Ljubav se često skrije u malim stvarima…

Kruno Šafranić: Kako je nastala druga zbirka poezije Ulice života?
Pripremala sam zbirku, ali još nisam imala naslov. U blizini mog doma ima jedno brdašce, zove se Gradina, ja sam bila u šetnji i s te Gradine se lijepo vide tri puta, onda mi je palo na um da bi to moglo biti idealno za naslov zbirke, jer naš je život satkan od ulica sa različitim imenima.

Kruno Šafranić: Podijelite jednu pjesmu s nama iz vaše zbirke?
JESAM LI TO JA
Zima je.
Baš kao i u mome srcu.
Hladno je.
Baš kao i u mojoj duši.
Od silne vjere i nadanja.
Ostadoše mi samo ove moje ruke.
Ruke i ova olovka,
Koja, kao da, drhti od hladnoće,
dok je stišću moji prsti.
Duša.
Sada je prazna.
Kao brod bez posade svoje.
Kao brod bez kapetana.
Drhtim.
Pod plahtama samoće,
koja lagano luta
prostranstvima života.
Plamtim u mislima.
Promatram ono što je bilo
i ono što će tek doći.
Žudim za tim
da cijeli svijet stane
u ove dvije ruke.
Plačem.
Izbacujem iz sebe svu strahotu
Svojih snova, srušenih iluzija.
Ljutim se.
Ljutim se na cijeli svijet.
Možda sam ohola.
Nemoćna, možda,
u borbi protiv ovih suludih misli,
dok tražim neki znak,
kako i kamo dalje.
Umorna sam
Od tih silnih želja,
maštanja i nadanja.
Možda bi bilo puno bolje
kad bih se prepustila
ovoj kolotečini mirnog života.
Kad bih se pomirila
sa svim što mi sudbina nosi.
No, jesam ti to onda ja?

Gdje je nestala ljubav str. 16

Matilda Mace: Da li biste sada, nakon proteka vremena od izdavanja romana, priče ili pjesme nešto u njima mijenjali?
Nekad da, nekad ne. Čovjek s godinama postaje iskusniji i onda bi s tog stajališta htio nešto promijeniti, međutim po meni je uvijek interesantno da smo to zapisali kad smo tako razmišljali i u tome i jest vrijednost tog djela.

Kruno Šafranić: Ispričajte nam neku od anegdota s promocija vaših knjiga.
Na predstavljanjima uvijek dođe dosta ljudi, ljudi koje poznajem i ljudi koje ne poznajem i dok potpisujem autograme svom poznaniku sam zaboravila ime, znam čovjeka i ne znam kako se zove – valjda od uzbuđenja i pitam ja onda na koga ćemo naslovit posvetu, sva sreća kaže svoje ime.

Mirjana Pejak (pjesnikinja): Vaša uzrečica sa bloga “Uspjeti u životu – misliti pozitivno” koliko uspjeha je donijela u Vašem stvaranju?
Meni je životni moto misliti pozitivno i u mom dosadašnjem radu mi je pomogla puno. Naravno da iza misliti pozitivno stoji i puno rada, da se ne zavaravamo, ali kako kaže ona izreka čaša može biti napola puna ili napola prazna, po meni je uvijek bolja opcija da je napola puna. Ljudi često trenutni neuspjeh smatraju gubitkom i prestaju pokušavati, ja na njega gledam kao na sastavni dio mog puta ka uspjehu. Čovjek samo ne treba prestati pokušavati. Na kraju probajte i vidjet ćete da se isplati misliti pozitivno.

Mirjana Pejak: Pišete od 13-te godine. Hoćete li uskoro izdati roman?
Ako Bog da, moj prvi roman bi trebao izići do kraja ove ili početka naredne godine.

Vlasta Šafranić: Što mislite, kakva je budućnost čitanja/pisanja?
Uvijek će biti i uvijek je bilo onih koji će voljeti čitati i koji će pisati. No, ipak mislim da bismo morali malo više poticati mlade da iziđu iz okvira, tj. da ne slušaju loše savjetnike, da svi pišu, da pisana riječ u današnje vrijeme nije potrebna, štoviše, baš danas se treba što više pisati i ne bojati se izići u javnost sa svojim djelima. Naravno, tu kažem kako bi i institucije kulture, trebale dati svoj doprinos u poticanju stvaralaštva.

Vlasta Šafranić: Ovo zanima mnoge mlade pisce koji počinju ili već pišu. Koji biste savjet dali mladim piscima kako, zašto i o čemu pisati?
Mislim da je na ovo pitanje jako teško dati konkretni odgovor. Pisanje je dar, po meni ili ga imaš ili ga nemaš. Naravno da se sve može nadograđivati učenjem i čitanjem. Meni osobno motiviraju male stvari, nekad je to kamen, nekad je to oblačak na nebu, nekad problem ili priča prijateljice, nekad je to ljubavni film. Pišite kad osjetite da trebate nešto zapisati, jer tada pišete s osjećajima i to ne može proći nezapaženo.

Kruno Šafranić: Gdje vas možemo čitati u virtualnom svijetu?
U virtulanom svijetu me možete čitati na facebook stranici: https://www.facebook.com/pages/MarijaLovri%C4%87Crnjac/540161476096928, http://marijalovriccrnjac.blogspot.com/.
Tek sam krenula s blogom tako da tu trebam dosta poraditi na svemu, jer sam malo u stisci s vremenom zbog privatnih i poslovnih stvari.

Intervju s Marijom Lovrić vodio Kruno Šafranić.

 

Komentari