novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Metaldays: Dan peti – Usprkos nestanku struje, Wintersun, King Diamond i Candlemass odlično zatvorili festival

facebook.com
Vrijeme čitanja: 4 minute
facebook.com
facebook.com

Nekako neprimjetno, nakon četiri dana uživanja u prirodi i slušanja dobre glazbe, stigao je i zadnji dan festivala. Nije toliko loš osjećaj na početku, no kako je dan išao kraju, polako sam shvaćao da se sutra neće događati isto. Iako su noge i kamperski prehranjivani organizam bili iznimno zahvalni, glava je željela ostati ovdje i upijati zadnje trenutke ugode i bezbrižnosti.

Graveworm / Foto: Nikola Pavlec
Graveworm / Foto: Nikola Pavlec

Nakon zadnjeg ritualnog odlaska do grada, te sastavljanja jučerašnjeg izvještaja, bilo je vrijeme da se pogleda i prvi današnji koncert. Na glavnoj pozornici počinjao je već ovdje dobro poznat talijanski melodični black metal bend, Graveworm. Za starog znanca dobili su prilično očajan termin u četiri sata popodne, no i to im je bilo dovoljno da nas provedu kroz svoj bogati repertoar. Ono što mi se svidjelo jest što su uspjeli odsvirati prve tri stvari s odličnog albuma “(N)Utopia”. Nije to bio senzacionalan nastup, i zvuk je bio prosječan, ponajviše prosječan zbog nedostatka klavijatura, ali bilo je simpatično vidjeti bend koji ste voljeli kao klinac.

Metal Church / Foto: Nikola Pavlec
Metal Church / Foto: Nikola Pavlec

Nakon Graveworma uslijedio je nastup starog heavy metal benda Metal Church. U rutinski odrađenom koncertu najupečatljiviji je odličan vokal. Mislim da na festivalu nismo čuli više i sigurnije otpjevane dionice.

Svart Crown / Foto: Nikola Pavlec
Svart Crown / Foto: Nikola Pavlec

Na drugom stageu su se kasnije zaredale četiri black metal poslastice; francuski moderniji black metalci Svart Crown i Otargos, te norveški konzervativni blekeri Aura Noir i Tsjuder. Svart Crown sam dobrim djelom propustio, no na zadnjih par stvari sam uhvatio punoću i težinu zvuka. Napomenut ću da je fotograf Nikola je bio oduševljen koncertom.

Otargos / Foto: Nikola Pavlec
Otargos / Foto: Nikola Pavlec

Ono što me malo više zanimalo bili su njihovi sunarodnjaci Otargos. Bend je unazad koju godinu zaredao nekoliko vrlo zanimljivih spotova te me zanimalo kako to zvuči live. Prilično dobro, no ne tako odlično kako to izgleda na bespućima interneta. Zvuk nije toliko impresivan, a i vokal nije dominantan kao na albumima. Nastup Svart Crowna je bio mrvicu bolji, možda je to prepoznao i fotoaparat koji je umro usred Otargosovog nastupa.

Sljedeći koncert bio je onaj norveškog Tsjudera, na kojem smo svjedočili možda najsirovijem black metal zvuku, baziranom na starim thrash ritmovima, iako bi Nikola rekao: „stari pankeri“. Odličan koncert, najuvjerljivije odsviran black metal koji se čak nije zbivao pod okriljem noći. Nisam zabilježio imena pjesama jer sam zbilja bio oduševljen nastupom. Uz toliko isto-žanrovskih konkurenata na ovom festivalu, ovo je možda najbolji „pravi“ (True) predstavnik žanra.

Od toliko slične glazbe ovaj dan skoro sam malo poludio, pa sam neočekivano umjesto Aure Noir, stare muze Nocturna Culta i matičnog benda Blasphemera (ex-Mayhem), otišao pogledati finski Wintersun. Tokom festivala je dosta sprdancije išlo na račun benda i njihovog konačno-izašlog drugog albuma, koji se na nesreću fanova čekao već kusur godina. Ne znam što se točno događalo i zašto je koncert kasnio, ali počeo je 25 minuta kasnije nego što je trebao, najsmješnije je to što je nakon 3 pjesme nestala sva struja na festivalu, ugasila se svijetla na pozornici te su fanovi ostali čekati u nevjerici hoće li nakon deset godina čuti neku notu s novog albuma. Mislim da sam od komičnosti situacije čak skoro zaplakao. Nakon nekih petnaestak minuta čekanja svijetla su se vratila te se koncert nastavio. Zvuk je bio malo čudan, vokal se činio tih, a glazba kao da je dolazila od nekih 500 metara dalje, no izgleda da nikome tamo to nije zasmetalo. Koncert je zaista bio predivan, a neke od pjesama koje smo čuli su Winter Madness, Starchild i Beautiful Death.

Koncert Kinga Diamonda propustio sam, no nikako nisam mogao odoljeti zadnjem koncertu festivala, onome švedskih epic doom metalaca Candlemass. Od koncerta nisam očekivao previše, jer izgleda da sam prije festivala slušao prastare pjesme s bendova početka. Odlična bass gitara i odličan vokal proveli su nas kroz noviji opus benda, čak sam malo i zakljucao na podu, no nikako zbog dosade, već zbog iznemoglosti i ljepote glazbe. Hvala bendu na odličnom zatvaranju, a isto tako hvala i Tolminu na odličnom festivalu, definitivno ćemo se vratiti sljedeće godine.

Be social

Komentari