Metaldays – Dan prvi: Festivalska idila bez struje
Namjera da se iz Tolmina javljam na dnevnoj bazi s ponekom zanimljivošću i šturim opisom koncerata ispala je nešto teže ostvariva. Naime, iako je press centar označen na karti, nitko od osoblja me nije znao točno uputiti tamo. Interneta nigdje. Nema ga. Ili se dobro skrio. Također, izgleda da nije organiziran nikakav prostor gdje bi novinari mogli napuniti mobitele, fotoaparate i računala te poslati pokoji izvještaj kolegama iz redakcije. Ista stvar je na Brutal Assaultu puno bolje realizirana. Tako se eto javljam iz ispod šatora podignute pivnice, loveći signal njihovog wirelessa.
Parola festivala, „Hell over paradise“, mi se oduvijek činila predobra da bi bila istinita, no ljepota ovog idiličnog mjestašca pokraj rijeke Soče stvarno je ekvivalent ovosvjetskim opisima onosvjetskog: opuštajuće zelenilo, sunce, hladovina, ugodan zrak, blizina planinske rječice, a na kraju i ugodno društvo prijatelja i svih ostalih sudionika festivala.
Preklapanje satnice
Što se koncerata tiče – nemoguće je pogledati sve jer se satnice na glavnoj i sporednoj pozornici preklapaju. Generalno to ne pravi puno problema jer obično u isto vrijeme na „stejđevima“ sviraju dva sasvim oprečna benda, ali bit će nekih koncerata koje sam želio vidjeti, ali ću ih zbog preklapanja satnica očito propustiti.
Cijene su europske. Pivo je 3 eura, 4 eura bez čaše. Klopa je od 3 do 7 eura, ali su stvari od kojih ćete se najesti obično 5 ili 6 eura. Cijene su u rangu onih austrijskih s Nova Rock-a, što je za naš standard poprilično skupo. Doduše, blizina grada i lokalni dućani, kafići i restorani situaciju čine podnošljivijom.
Prvi bend kojem čijem smo nastupu prisustvovali bila je zagrebačka Avicularia. Prvi dan i prilično nezahvalan termin u 16:15 okupio je uredan broj ljudi. Dečki su svoje odradili prilično dobro i uz pokoju pošalicu i skakutanje po pozornici proveli publiku kroz svoj repertoar. Bend je zaista napredovao od zadnjeg puta kada sam ih gledao u Zagrebu i zato im definitivno ide palac gore.
Sljedeće u planu bilo je gledati odličan slovenski sludge/post/noise bend, The Canyon Observer, no zbog njihovog pola-satnog repertoara i našeg debelog kašnjenja čuo sam samo kraj zadnje stvari.
Bend koji se definitivno isplatilo gledati, a usudio bih se reći i svojevrsno iznenađenje festivala bio je Mouth Of The Architect koji je također svirao na sporednom stageu. Njihova glazba je kombinacija sludge-metala s post-metalom i nekim elementima Dooma. Zvuk koji je bend uspio proizvesti uživo jednostavno je nestvaran. Iako je isti baziran na atmosferi, nije da se radi samo o monotonom trzanju i repeticijama repeticija. Vokal ispred sebe uz mikrofon ima klavijature i stolić s efektima. Klavijature nakon što signal prođe kroz te stvarčice više ne daju zvuk ni približan onome što pretpostavljate da bi moglo izaći iz takvog instrumenta; neobjašnjivi šumovi, oluje s Jupitera i glasanje svemira. Moram napomenuti i ti da cijeli bend pjeva, barem ovaj dio koji svira gitare. Basist sve to nadoknađuje najboljim zvukom basa koji sam čuo. Ukoliko ste začepili uši mogli ste čuti kako je bass gitara najdominantnija, a ipak je zvučala toliko suptilno. Uglavnom, već na početku prvog dana dobili smo koncert zbog kojeg se definitivno isplatilo doći ovdje.
U iščekivanju Overkilla stiglo se i poslušati zadnje zvukove Ensiferuma. Koji je nakon onako dobrog koncerta zvučao kao KUD „Cajke“.
Predstava večeri zasigurno je pripala američkim thrash legendama Overkill. Nastup doslovno napucan energijom od prve stvari. Karizmatični vokal Bobby je u stilu najboljih metal frontmena vodio cijeli koncert; komunikacija s publikom je bila izvrsna, a uslijedile su i pohvale domaćinima i festivalu općenito. Ono što me definitivno oduševilo je njegova želja da se festival ne poveća kapacitetom, odnosno u broju ljudi, jer se ovakva mjesta ne bi trebala pretvarati u „gradove“ za vrijeme održavanja festivala. Ukoliko ste bili na festivalu s više od sto tisuća ljudi onda znate o kakvim užasima je čovjek pričao. Stvari koje sam uspio zabilježiti su Rotten To The Core, Electric Rattlesnake s novog albuma i odlična stvar koja najbolje opisuje njihove punkerske korijene naslovljena Old School. Genijalni nastup nije odgledan do kraja, jer trebalo je još vidjeti Benediction koji je svirao na sporednoj pozornici.
Britanski death metal pioniri, Benediciton, su s nešto manje publike na drugom stageu također napravili odličan koncert. Bend je bio oduševljen mjestom i festivalom, tako da smo čuli nekoliko pohvala na račun toga. Jako dobro i točno odsviran death metal, a takav death metal je odličan metal. Nisam baš upoznat s njihovim repertoarom, ali moram napomenuti kako sam u koncertu uživao.
Zatvaranje prvog dana Metaldaysa pripalo je američkim doom tradicionalistima, Pentagramu. Karizmatični „Deda“ odličan je prizor za gledanje. Svojim miješanjem kukovima, upečatljivom košuljom, nestašnom frizurom i na momente odličnim pjevanjem definitivno je bio zabava za mnoge. Što se tiče glazbe općenito, pjesme su dugačke i ponekad premotone, ali obiluju odličnim gitarskim dionicama i solažama, tako da je brojna publika dobila pristojnu uspavanku.
