Metaldays – Drugi dan: Attila poput Hamleta
Jučerašnja potraga za internetom i press centrom odužila se, stoga je nenamjerno propušteno nekoliko bendova koji su bili u planu za pogledati. Tako da ću vam prenijeti samo koncerte dva benda koji su nastupili pred kraj večeri.
Također, jedna od najvećih manjkavosti festivala jest ta što nigdje ne postoji satnica nastupa bendova izlistana po danima. Na nekim drugim festivalima dijele vam plastificirane knjižice praktične za objesiti oko vrata, tako da ste uvijek informirani o onome što trenutno svira i planiranje odlaska na koncert je mnogo jednostavnije.
Vremenska prognoza uhvaćena na monitoru info štanda nije bila obećavajuća. Za srijedu, četvrtak i petak je najavljena kiša, što će dodatno otežati posjećivanje koncerata.
Prvi zabilježeni koncert je bio onaj američkih južnjaka Eyehategod. Kombinacija sludge metala s depresivnim tekstovima rezultirala je simpatičnim izrazom „trailer park black metal“ pri definiranju glazbe benda. Barem ju je tako vokal opisao. Obiluje presjecima u melodiji, koje niti nema previše, ali pjesme još uvijek imaju neki svoj tok. Ono što je specifično jest način na koji vokal barata svojim glasom. Vrištanje i screamovi definitivno prikazuju mentalno stanje izvođača, ili barem neko od prošlih. Glazba ovog benda uistinu je uvjerljiva, pa je takav bio i koncert. Isti nije odgledan do potpunog kraja, jer trebalo je malo ranije krenuti prema glavnoj pozornici na kojoj je nastupao Mayhem.
Koncert je trebao početi u 23:15, ali je iz ne znam kojeg razloga kasnio. Ne govorimo o dugom kašnjenju, ali niste naviknuti da se satnica na festivalima ne poštuje. Bend je izašao nekoliko minuta kasnije i počeo s legendarnom Deathcrush dok se iznad pozornice zaustavio puni mjesec. Nešto u zvuku nije odgovaralo; bas, gitare i bubnjevi bili su teško raspoznatljivi, a sve što se čulo od Attilinog vokala je bila nekoherentna buka. Moguće da je riječ o implementaciji drone elemenata u trenutan zvuk benda, pa zbog toga i starije pjesme pate.
„Stage presence“ je poprilično dobar. Attiline bolesne kreacije na vlastitom licu, držanje lubanje te deranje u istu bili su elementi nastupa koje je bilo zabavno primijetiti. Energija je isto prisutna, ali publika je nastup samo mirno gledala. Susretao sam se s black metal koncertima na koje je publika reagirala, headbangala i sudjelovala, ali jučer to nije bio slučaj. Kao da su svi ostali osupnuti odvratnošću zvuka koji je izlazio iz ogromnih zvučnika. Bljeskalice su isto pridonosile bolesnom ugođaju.
Usprkos problemima sa zvukom, koncert je nekako tekao; čuli smo Buried By Time And Dust, Freezing Moon i My Death. Ljudi su bili zabavljeni, no nakon apokaliptične balade De Mysteriis Dom Sathanas bend se jednostavno pokupio dvadeset minuta prije očekivanog kraja koncerta. Fanovi su u nevjerici stajali, još se čuo pokoji uzvik „Mayhem“ no bend izašao nije. Od Mayhema se očekivalo više, ali izgleda da su još jednom pokazali koliko ih je briga za to što ljudi misle o njima.
