Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Knjige

Mihail Jurjevič Ljermontov – Osnivač tradicije ruskog psihološkog romana

15.10.2015. Tanja BrajkovićFoto : Facebook.com/ljermontov

Rodio se na današnji dan 1814. godine u Moskvi u uglednoj plemićkoj obitelji, a odrastao je u selu Tarhani gdje mu se nalazi i grob.

Nakon smrti svog prethodnika romantičarske struje Aleksandra Sergejeviča Puškina 1837. godine, izrazio je osjećaje kroz pjesmu upućenu caru Nikolaju I. Pavloviču zahtjevajući osvetu nad Puškinovom ubojicom. Pjesma je osudila stupove ruske visoke klase za Puškinovu smrt. Zbog te pjesme Pavlovič ga je prognao na Kavkaz.

Kao tipičan predstavnik književnog romantizma, u ovom slučaju onog ruskog, u svojim djelima govori o neuzvraćenoj ljubavi koju je i osobno doživio prema Varvari Lopuhini i zabilježio je u nedovršenom romanu Princeza Ligovskaj. Zatim, piše o prirodi i njezinom iznimnom štovanju. O težnjama za postizanjem idealnosti u svim stvarima. O individualizmu, mističnosti, mirenju sa sudbinom i suvišnom čovjeku, što je najbolje ozrcaljeno u njegovom najpoznatijem i jedinom objavljenom romanu Junak našeg doba, najboljem romanu ruskog romantizma čiji se utjecaj odrazio i na neke kasnije autore, osobito na Nabokov roman Pnin.

U njemu prikazuje zatvoreni krug plemićkog društva Carske Rusije, junaka čiji je portret sastavljen od poroka sveg našeg pokoljenja. Kao romantik, „pjeva“ o ljudima snažnih strasti, o proslavljenim junacima i ruskoj prošlosti. Osuđuje društvo kakvo poznaje, a poštenje i snažne karaktere slavi.

SUKOB PLEMSTVA I GRAĐANSTVA KROZ ZALJUBLJIVANJE

U romanu se, u jednom trenutku, sukobljavaju građanstvo i plemstvo na najtipičniji način u romanima, kroz zaljubljivanje. Građanin Grušnicki zaljubi se u kneginjicu Meri. O njoj govori i jedno zasebno poglavlje u romanu pod nazivom Kneginjica Meri, koje jako dobro opisuje sliku društva cijeloga romana. Plemstvo na građanstvo gleda s visoka i opušteno, ne mareći za one koji ne žive raskošnom kao ono. Teško prihvaća sve niže slojeve društva. takav jedan sukob predstavlja jednu od vodećih tema knjige.

Na najnižem položaju društva nalaze se Oseti  – najsiromašniji građani koji u sebi gaje želju da dospiju u bogatiji društveni sloj pokazujući to kroz krađe, prijevare i pohlepu. No bogataši na njih utječu čak i pozitivno kako bi se oni promijenili, pogospodili i živjeli s puno manje divljaštva u sebi.

Pejsaži, priroda i sredina također utječu na likove romana, a gorštaci na Kavkazu najbolji su pokazatelj prožimanja prirodnih zakona kroz ljudski rod. Prikazani su kao ljudi koji žive u velikim zajednicama, realistično, surovo i bez egzotike ili hiperbole, baš u onome svijetu u kojemu i jesu  – u svijetu siromaštva. Sve sukoberješavaju fizičkim obračunima. Ne trude se civilizirati i povezani su sa životinjama onih predjela Kavkaza.

PEČORIN, ROMANTIČAN LIK

Pečorin je glavni i najvažniji lik u romanu. No ime Pečorin važno je za još jedno Ljermontovo književno djelo, Fatalist. U Junaku našeg doba nositelj je gotovo cijele romantičarske strukture jer je u njegov lik stavljena skoro sva poetika tog književnog pravca. On je sanjar, a istovremeno i skeptik. Vječiti buntovnik protiv svijeta i samog sebe. Ne uspjeva mu vezati se za jednu ženu kada je o ljubavi riječ jer ljubav doživljava kao prijevaru. Željan je zabranjenih ljubavi jer ženu voli samo do trenutka u kojem je ne dobije. Doživljava sudbinsko prokletstvo jer u društvu i svijetu ne pronalazi uporište doživljavajući tako raskol između sebe i tog istog svijeta.

Tip je demonskog junaka jer u jednom trenu trga sve spone s ljudima i prepušta se priroodi, no od ljudi je ipak prihvaćen jer biva zanimljiv, snalažljiv, otmjen, pametan i sposoban i dobro odgojen. Cijeli svoj život taj je lik proživio unaprijed u svojoj mašti, a psihološki je jako produbljen i slojevit karakter za ono razdoblje književnog stvaralaštva pa uoči dvoboja taj ne spava mirno, nego čita roman Waltera Scotta jer ne uspijeva ni oko sklopiti.

Drugo poznato djelo autora jest novela Fatalist.  Nije doživjela odijeka kao „Junak“, ali je svima dobro poznata.

Kroz cijelo djelo se kao osnovna misao proteže misao sudbine. Je li sve ono što nam se događa puka slučajnost, ili pak ljudi vjeruju da nam je sudbina već unaprijed određena? Ovo pitanje i dilemu pisac je je prikazao kroz okladu između Vulića i Pečorina. Ovdje Pečorin dobiva neka skroz druga svojstva lika no u romanu prije. Predviđa sudbinu, predviđa i smrt, no nema mnogo karakternih slojeva u prikazu njegova lika, niti je mnogo romatičarske poetike njime obuhvaćeno.

„…I, ako je zbilja sve preodređeno, zašto nam je onda dana volja, razum?
Zašto moramo odgovarati za svoje postupke ?

Je li naša sudbina vec odredena ili je to samo slucajnost?
»Vi tražite dokaze – predlažem vam da na sebi iskušamo može li čovjek
po svojoj voli raspolagati svojim životom, ili je svakome od nas unaprijed
određen kobni trenutak… Tko hoće da proba?
– Hajde da se kladimo – rekoh u šali.
– Kako?
– Tvrdim da sudbine nema – rekoh istresući na stol dvadeset zlatnika,
sve što sam imao u džepu.“ 

U ovom djelu samo možemo pročitati opis poručnika Vulića, jer pisac piše u prvome licu i piše samo o svojim unutarnjim osobinama, što je volio u mladosti.

Tijekom života, Lermontov je objavio i jednu zbirku pjesama 1840. godine. Tri nove zbirke, oštro cenzurirane, objavljene su godinu dana nakon njegove smrti.

Komentari