Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Vizart

Izložba Obala neba u MSU galeriji: Snaga i krhkoća čovjeka, prirode i fotografije

24.12.2017. Katarina ČižićFoto: Monika Bračević

U Galeriji Muzeja suvremene umjetnosti 9. prosinca otvorena je izložba Obala neba čiji je autor finsko-američki fotograf Arno Rafael Minkkinen. Rođen je polovicom prošlog stoljeća, a zavidna fotografska karijera vrijedan je svjedok i nit vodilja mlađim generacijama. Njegova djela čuvaju se u više od pedeset svjetskih muzeja i galerija. On sam jedan je od najvažnijih suvremenih fotografa koji je ujedno i priznati pisac, predavač i kustos. Izložba Obala neba savršeno se uklapa u program Veleposlanstva Finske u Hrvatskoj koji se odvija povodom stote obljetnice neovisnosti Finske. Na taj način proslavlja se i uspješna i duga suradnja između zemalja.

Foto: Monika Bračević

Začudno.

Riječ je to na koju sam naišla nebrojeno puta čitajući o Minkkinenu. Ona se redovito nalazi i veže uz njega, nebitno govori li se o njegovom radu ili njemu samome. Ova nam izložba objašnjava i zašto. Kada zakoračite u Galeriju, bit ćete uvučeni u crno-bijeli svijet fotografije. Glavni motivi, priroda i čovjek. Jedno drugo dopunjuju, negiraju i potvrđuju toliko savršeno da često ne možete razaznati gdje je čiji početak, a gdje kraj. Ruka oblikuje planinu, noga slijedi zakrivljenost stijene, tijelo se uklapa i postaje dio pejzaža. Jasnoća i preciznost, velika količina svjetla te savršena tehnika jasno nam govore zašto se Minkkinena ubraja u velikane suvremene fotografije.

Foto: Monika Bračević

Snaga tijela, snaga prirode

Izložbu čini niz autoportreta, portreta i prikaza ljudskog tijela u prostoru. Ono što je drugačije je doza nemogućeg koju Minkkinen ostvaruje. Na svojim fotografijama donosi iskonsko. Suodnos čovjeka i prirode glavna mu je preokupacija i vječna inspiracija. Priroda kao Majka, kao najviša i nepobjediva sila te čovjek, malen i ništavan, a opet dovoljno ambiciozan da joj parira. Na svojim kompozicijama dovodi njihov odnos i kontrast, borbu ljudske žilavosti i silovitosti Prirode, u ravnotežu. Tijelo, puno snage, postavlja u nezamislive položaje, tijelo koje ima nadljudsku snagu, a opet je ništavno u usporedbi s nečim većim. Stoga nam fotografije djeluju smireno i lako.

Foto: Monika Bračević

Gledajući fotografije gotovo je neizbježno postaviti si pitanje: Kako?. Minkkinenove fotografije često nastaju tako da umjetnik prkosi prirodnim silama. I on je jednom prilikom izjavio: „Sila teže mora spavati.“ Njegova umjetnost dovodi ga do granica kada nerijetko riskira i vlastiti život. Međutim, kako umjetnik gotovo uvijek podređuje svoj život umjetnosti, tako i Minkkinen ima vjeru. On predaje slučaj u ruke Prirode.

Foto: Monika Bračević

Voda

Na njegovim je fotografijama moguće osjetiti snagu mišića i glasa. Moguće je čuti krik u ušima, a opet stajati pred nijemom fotografijom. I dok vam još odzvanja u ušima, primjećujete vodu. Ona je na njegovim fotografijama mokra i hladna. Oštra. Ona je zrcalo koje invocira nemoguće. Minkkinen prikazuje božansko hodanje po površini, dok je voda netaknuta, poput stakla. Ona zrcali stvarnost koja donosi ravnotežu i simetričnost.

Foto: Monika Bračević

On se s vodom stapa, iz nje izvire i u nju ponire. Kada joj remeti površinu, ona se doima nemoćno te je svedena na zrcalo koje mutno oslikava umjetnički trenutak. Kao kontrast spomenutom, fotografije prikazuju i njezino drugo lice, njezinu savršenost koja prkosi težini ljudskog tijela.

Ova je izložba posebna i po tome što su prvi put izložene fotografije na kojima kulisu čine krajolici Hrvatske. To je naglašeno već na samom početku izložbe. Ulaskom u prostor pogled će vam se svakako zaustaviti na dvije fotografije ruku koje se pružaju usporedno s otokom Lokrumom. Ruke su poput krila ptice koja lebde iznad morskog prostranstva. One su istodobno točka koja ujedinjuje izložene radove, ali i mjesto ekspanzije. Grle, ali i pružaju i nude Minkkinena našim očima. Minkkinen je iskoristio hrvatske ljepote. Dodao im je dozu svoje nadrealističke čarolije te ih preobrazio u nove kadrove koji pozivaju na ponovno otkrivanje nama sasvim poznatih mjesta.

Foto: Monika Bračević

Ljudsko tijelo moćno je, ali i krhko. Snažno je, ali i ništavno. Ono je mjesto gdje se susreću suprotnosti koje su savršeno usklađene, tako da čine idealno stanje. Tijelo je fascinacija i medij u kojemu umjetnik postiže gotovo nezamislive stari. Minkkinen na fotografijama prikazuje golo ljudsko tijelo, svodeći ga tako na najosnovnije i najranjivije stanje.

Poznati fizičar i pisac Alan Lightman, u svojoj je knjizi Saga, The Journey of Arno Rafael Minkkinen zapisao: „Te su fotografije slike svih nas.“ Minkkinen je najvećim dijelom glavni protagonist na svojim fotografijama. Ali on ne prikazuje likove, već tipove. Pa tako svodi sebe na Muškarca kojem pridodaje Ženu i Dijete, arhetipove koji zajedno s Prirodom čine ono iskonsko. Stoga fotografije, poput vode, postaju ogledalo.

Izložba je otvorena do 21. siječnja.

(Visited 97 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj izložbi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.833 out of 5)

Komentari