novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Izvedbene umjetnosti

“Miris lovine” (Kazalište Moruzgva): Komunikacija kao preduvjet dobrog braka i prijateljstva

Foto: www.moruzgva.com / Pavle Kocanjer
Vrijeme čitanja: 3 minute

Redateljica predstava “Žene u crvenom” i “Trebalo bi prošetati psa” Franka Perković u kazalištu Vidra postavila je predstavu “Miris lovine” u produkciji kazališta Moruzgva, premijerno izvedenu 25. listopada. Autorica komedije, originalnog naziva ”The Smell of the Kill“ koja se bavi problematikom položaja žene u braku, kao i brakom samim, američka je spisateljica Michele Lowe. Komad je praizveden  na sceni Cleveland Play House 1999. godine gdje je izveden 40 puta.

Okosnica radnje večera je dugogodišnjih prijatelja koja se na prvi pogled ni po čemu ne razlikuje od uobičajenih prijateljskih druženja. Nakon obroka, dok supruge pospremaju kuhinju, partneri igraju improvizirani golf. Kostimograf Robert Sever te scenografkinja Irena Kraljić izvrsno su napravili prikaz dobrostojećih obitelji. Scenografiju čini moderno uređena kuhinja, a glumice su odjevene u komade koje možemo pronaći u ormaru svake modno osviještene žene. Kostimografiju možemo oslikati rečenicom iz Tolstojevog romana “Ana Karenjina”: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”. Tijekom predstave glumice sa sebe skidaju najnovije “modne trendove” te ostaju u donjem vešu, što je jedan od pokazatelja da smo svi, bez obzira na novce, ljudi od krvi i mesa te nosimo teret svojih problema, s kojima se na različite načine nosimo.

Foto: www.moruzgva.com / Pavle Kocanjer
Foto: www.moruzgva.com / Pavle Kocanjer

Raspad naizgled idiličnog odnosa vidimo prilikom prvog odlaska Nickey (Nataša Dangubić) sa scene, za vrijeme kojeg prijateljice započinju razgovor o pronevjerama njezinog supruga, što ona zahvaljujući baby monitoru čuje. Razvojem radnje sve se više otkrivaju problemi, prvenstveno u odnosima njih samih, koje si međusobno zamjeraju određene životne postupke, kao što su stavljanje karijere na prvo mjesto ili zatvaranje očiju prilikom očiglednih znakova prevare u braku.

Nezadovoljstvom novonastale situacije redateljica se poigrala na više razina. Prvotno s kostimografijom i rekvizitima, a potom i glasovima supružnika, koji se povremeno mogu čuti iza kulise, ali se ni u jednom trenutku ne pojavljuju na pozornici. Zahvaljujući gestama i artikulaciji glumica možemo odgonetnuti postojanje tenzija između njih. Najbolji primjer za to je pretjerano iskazivanje ljubavi između vrckave Molly (Lada Bonnaci) i njezinog supruga. Iako bi ta situacija trebala biti pokazatelj idiličnog odnosa među njima, u njezinoj mimici primjećujemo da je to naučena, njoj mrska radnja. Također, nezaobilazno je i stropno osvjetljenje koje predstavlja krovni prozor, prve naznake razilaženja u mišljenju glavnih likova.

Odavno su prestale raditi na međusobnim odnosima te se njihova prvotna komunikacija može usporediti s onom teatra apsurda. Više pažnje pridaju tračevima koje su čule jedna o drugoj, nego samim razgovorima koje vode, što se najbolje može primijeti što kad Nicky ne zna koliko braće i sestara ima Debra (Barbara Nola). U trenutku kad shvate da su im bolje polovice zatvorene u hladnjači, maske idealnih žena odavno su skinute, a njihove su istinske želje za karijerom ili manje posesivnom ljubavi isplivale na površinu.

miris lovine
Foto: www.moruzgva.com / Pavle Kocanjer

U tom odnosu Barbara Nola igra najzanimljiviji lik, lik žene koja ne želi odustati od dječačkog sna idealnog života, te ima ključnu ulogu “zdravog razuma” koji pokušava odvratiti svoje prijateljice od pogrešnog nauma. Ali, obrnuto proporcionalno sa smanjenjem vremena koje preostaje za spas njezinog muža raste potreba za priznavanjem vlastitih problema, kojima na koncu odlučuje stati na kraj te se priklanja odluci većine. S druge strane, Lada Bonnaci igra lik koji se kroz cijelu predstavu prilagođava željama ostalih likova, prvo svom suprugu, a kasnije  Nickey, te vlastitog mišljenja skoro da i nema.

Predstava na komičan način progovara o ujedinjenju starih prijatelja, iščašenoj svakodnevnoj komunikaciji, kao i o egoizmu koji nas vodi u propast, ponajviše nas samih. Linearnim razvojem predstave promatramo kako se likovi mijenjaju iz idealnih u dijametralno suprotne, što su glumice izvrsno prikazale, ponajviše u završnoj sceni u kojoj bez imalo stida policiji prepričavaju njihovu verziju cijele situacije. Nakon odgledane predstave kod gledatelja se javljaju brojna pitanja o vlastitom životu. Gdje je granica do koje idemo kako bi spasili sebe same i imamo li dovoljno hrabrosti prijeći društveno prihvatljivu normu koja je odredila tu istu granicu?

Be social
Što misliš o ovoj predstavi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari