Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Izvještaj – Mixed Up Mary i Voland Le Mat: Pjesnici užurbanog vremena

06.05.2016. Helena KezerićFoto: Martina Trbuščić / Ziher.hr

Poetski četvrtak u malom pogonu Tvornice kulture levitirao je uz Mixed Up Mary duo i jedinstvenog Volanda Le Mata. Mogao je to biti savršen četvrtak. Stihovi koji se kotrljaju u svetoj tišini toliko glasno da ruše zidove, prepreke, granice. Ruše zgrade, ceste i mostove i ostavljaju nas usred ničega same sa svojim lutanjima. Moglo je svima biti tako, ali nije.

Barem sam dobila dojam da sudionicima glasnog žamora nije bilo tako. Da li je tome pridonio tonac sklon većoj tremi od samog Volanda ili nervozna oprema, pustit ćemo prošlosti. Ono što se zasigurno dalo primijetiti jest da si je publika sama stvorila opuštenu atmosferu dok su mene Volandovi stihovi vodili na neka daleka putovanja. Nije ni to loše jer ipak si svatko oboji trenutak svojom bojom, ali voljela bih da smo ulaskom u Tvornicu stvorili oko Volanda svoj svijet tišine.

Foto: Martina Trbuscic/Ziher.hr

Foto: Martina Trbuscic/Ziher.hr

Mixed Up Mary čine Konrad na basu i Ana Lovrenčić za mikrofonom. Predivan kantautorski duo naginje prozračnom jazzu s dopadljivim lounge elementima. Anin snažan vokal guta sve pred sobom i bira priče, a popratna zvučna kulisa nameće atmosferu koja se tiho šulja u naša bića. Za sada nam je Mixed Up Mary predstavio službeno EP izdanje pod nazivom “Rano Je Za Sutra”. S nestrpljenjem očekujemo više jer ono što ovaj magični duo stvara ne bi nikada trebalo prestati. Nikakva komunikacija s publikom nije smetala u ispunjenom malom pogonu kulture jer ono što su nam ostavili za sobom bilo bi šteta narušiti riječima. Potpuno suprotno od onoga što je nakon njihovog nastupa uslijedilo.

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Prije nego započnem vrlo neuobičajen izvještaj s puta na koji me ovaj koncert nagnao, valja pohvaliti vrsne glazbenike koji su Voland Le Matu pomogli što vjernije pretočiti riječi u kalup i pjesmom im dati lice. Volandov koncert očekivao se s nestrpljenjem. Dočekali smo prekid tišine sretni i lagano pozitivno uznemireni. “Faustopojke” i pokoja nova pjesma umornom četvrtku izmamili su osmijeh na lice.

Voland Le Matu riječi vrlo dobro pristaju. Riječi su njegovo oružje, njegov bijeg, njegova moć. Moć da na nepoznatim tijelima izazove drhtaj. Da nepoznata lica razvuče u nježne osmjehe i tihe nepoznate poglede obasipa suzama. Više je to od glazbe, trebalo bi biti više od glazbe. Pred nas su stavljena iskrena osjećanja, trenuci koji su se dogodili, pa sakrili u bojažljivim sjećanjima, pred nama je u pjesmi ogoljena osoba. Jesmo li spremni vidjeti iskrenost u drugom i predati joj se? Podijeliti svoju iskrenost, izreći misli koje nas u isto vrijeme plaše i vesele? Voland je to učinio. Učinio je to još jednom od mnogih puta, u tom glasnom žamoru malog pogona Tvornice kulture ogolio je sebe. Uveo nas je u svoj svijet i dopustio nam da od njega radimo kule u pijesku onako kako se to nama sviđa. I sve to skromnom pojavom i svežnjem pjesama. Cijelo vrijeme želim da zaboravite na koncert, nije ovo bio koncert, ovo je bilo putovanje u samog sebe.

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

I tako je meni, slušajući Volandove pjesme, došlo da želim biti samo kap proljetne kiše. Želim biti konac kojim jesen plete maglu oko vrata sanjive breze. Sve te daleke uspomene izazvane Volandovim stihovima navirale su mi i tjerale me da ne vidim smisao postojanja u ovom tijelu satkanom od ožiljaka, na ovoj karti krivo izračunatog usuha, u ovoj bori ispod lijevog oka Sudbine. Moji koraci su prelagani da bi ostavili traga u snijegu pa se svaki put izgubim u potrazi za nekim drugim vremenom. Izgubila sam se u pjesmi, odlutala sam pet sati unaprijed, voljela sam nekog tko je daleko. Prepoznala sam se, izgubila, priznala strahove, plakala i smijala. Sve je to Voland Le Mat svojom glazbenom poezijom izvukao iz mene. I kako onda mogu reći da sam prisustvovala koncertu, kad sam stojeći na kraju dvorane u mislima otišla dalje nego što bi to ikad mogla? Kako da nabrojim pjesme, da ih izvadim iz njegovog šešira i nabrajam dok ih ne potrošim? Kako da i jednu od njih izdvojim? Da im uništim magiju? Završit ću prikladnim stihom.

I tko još sluša pjev smiješnih slavuja u ranu zoru?

Samo poneka sanjiva duša umorna od krivih pogleda s tihom čežnjom za njima kad nastane tišina, spletenom željom oko zapešća. Volandova Tišina je prekinuta, pjev slavuja se nastavlja.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 4.214 out of 5)

Komentari