novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Mjuzikl za početnike: Od prvog jazzera do rock zvijezda

Foto: Jahvo Joža, Izvor: Facebook.com
Vrijeme čitanja: 5 minute
Photo: Facebook
Photo: Facebook

Film koji spaja glumu, priču, pjesmu, glazbu i ples. Nekima ta kombinacija nije draga, dok je neki obožavaju. S koje god strane gledali, povijest filmskih mjuzikala je jako duga i široka, preplavljena različitim temama i karakteristikama, čiji su glumci u povijesti bili najcijenjeniji i najpoznatiji od svih glumaca. Sada je to žanr kao i svaki drugi, osim što je njemu umjesto lude tehnologije i specijalnih efekata glavna točka – glazbena umjetnost.

Razvio se iz oblika za pozornicu – opereta, kabareta i kazališnih mjuzikala. S pojavom zvuka na filmu, bilo je potpuno razumljivo da će se taj zvuk iskorištavati do maksimuma. Tako je nastao ovaj žanr, često opisivan kao Broadway na filmu.

Photo: Facebook
Photo: Facebook

Maksimalno iskorištavanje novog otkrića – zvuka u filmu

Prvi mjuzikl bio je ogroman hit. To je bio Jazz Singer iz 1927., Warner Bros.-a. Napravljen je prema drami koja je napisana po stvarnoj priči. Al Jolson je čovjek čiji je sjajni p­erformans uočio učenjak sveučilišta University of Illinois, Samson Raphaelson, koji je napisao dramu o Jolsonovom životu. Warner Bros. odlučio je prema toj drami napraviti film, a nakon premišljanja u vezi glumaca, došli su na ideju da bi Al Jolson bio odličan za ulogu samoga sebe te je tako on postao glumac u priči o svom vlastitom životu. Radi se o židovskom pjevaču jazza kojeg otac ne želi priznati kao jazzera, već ga želi smjestiti kao pjevača u sinagogi. Majka ga podržava, a on je razapet između obitelji i kazališta. Ovaj je film prvi koji sadrži dijegetsku i nedijegetsku glazbu, ali je imao samo malo govorenog dijaloga. Citat koji je otvorio film, a glasi: “Wait a minute, wait a minute. You ain’t heard nothing yet”, American Film Institute i Premiere uvrstili su među 100 najboljih filmskih citata.

The Singing Fool iz 1928. idući je mjuzikl Warner Bros.-a, čiji je glavni glumac ponovno Jolson. Taj film, u kojem je govor također samo djelomičan, potvrdio je popularnost mjuzikla kao žanra. Radnja je praktički nastavak na prošli film – kazališna zvijezda pokušava ostati u svjetlima Broadwayja, ali mu obiteljske drame to otežavaju. Pjesma „Sonny Boy“, o sinu glavnog lika, prva je pjesma koja se prodala u više od milijun primjeraka. Film je bio veliki uspjeh, sa zaradom od preko 4 milijuna dolara.

The Broadway Melody (1929.) bio je prvi zvučni film koji je dobio Academy Award za najbolji film. Također, to je bio prvi mjuzikl od kuće Metro-Goldwyn-Mayer i prvi Hollywoodov u cijelosti zvučni mjuzikl.

Prvi potpuno u boji i „all-talking“ mjuzikl bio je je On with the Show iz 1929, a najpopularniji film te godine bio je drugi po redu takav film, Gold Diggers of Broadway, koji je do 1939. bio film koji je najviše zaradio.

Zlatno doba dovelo je do zasićenja

Tih je godina filmska industrija bila preplavljena mjuziklima. Samo u 1930. proizvedeno je njih 100, ali iduće godine samo 14. Do kraja desetljeća, došlo je do zasićenja, pa su studiji bili primorani rezati glazbene dijelove iz filmova. To se dogodilo mnogim filmovima, od kojih su svi bili u tehnikoloru.  Ljudi su počeli povezivati boju s mjuziklima, a kako su počeli odbijati mjuzikle, tako su počeli odbijati  i boju.

Tijekom kasnih četrdesetih i ranih pedesetih, Metro-Goldwyn-Mayer produkcija na čijem je čelu bio Arthur Freed pretvorila je staromodne mjuzikle, koji su postali repetitivni, u nešto drukčije.The Freed Unit“ počeo je raditi donekle nezavisno od svog vlastitog studija – tada su proizašli neki od najpoznatijih i najpopularnijih, kao Easter Parade (1948.), On the Town (1949.), An American in Paris (1951.), Singin’ in the Rain (1952.) i The Band Wagon (1953.)

Više nije žanr za mase

Šezdesetih i sedamdesetih godina sve do danas mjuzikl je postao više specijaliziran i manje mainstream te se tako i publika smanjila.

Šezdesetih je tradicionalni oblik mjuzikla i dalje bio na snazi. To su potvrdili poznati, možda i najpoznatiji, West Side Story, My Fair Lady, Marry Poppins i The Sound of Music. Ali s rastom svoje popularnosti, rock ‘n’ roll se ugurao u žanr i oblikovao glazbu. Čak je i Elvis Presley snimio nekoliko filmova u formi klasičnog mjuzikla s dodatkom rock ‘n’ rolla. Mnogi su mjuzikli nastali kao adaptacija kazališnih mjuzikala. Mary Poppins, koji je jedan od Disney-jevih najvećih hitova, bio je najuspješniji mjuzikl šezdesetih koji je napravljen baš za film.

Sedamdesetih se pojam mjuzikla promijenio. Više mu nije bila poanta puka zabava i teatralnost, već se težilo ozbiljnijim prizorima. Tako su klasični mjuzikli ispali iz mode. Novi i neobični Jesus Christ Superstar iz 1973. Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea kritičari i publika dobro su primili, iako je bilo negodovanja iz nekih religijskih organizacija. The Rocky Horror Picture Show bio je neuspješan, sve dok se nije počeo prikazivati na ponoćnim projekcijama u osamdesetima, kada je postigao kultni status. Grease (1978.), čije su pjesme napravljene u pop-stilu pedesetih, odmah je postao ogroman hit. Neki od značajnijih su i The Wiz, A Little Night Music i Hair.

Renesansa osamdesetih i devedesetih

U osamdesetima i devedesetima broj mjuzikala ponovno je počeo rasti zbog velike uspješnosti brodvejskih. Tako su nastali The Apple, Xanadu, The Blues Brothers, Annie,, Footloose, Forbidden Zone, Evita i drugi.

Tada je došlo do Disneyjeve renesanse – najpoznatiji animirani filmovi kao što su The Little Mermaid, Aladdin, The Hunchback of Notre Dame, Pocahontas, The Lion King, Beauty and the Beast… Dva posljednja su nakon njihovog velikog filmskog uspjeha čak preseljena na pozornicu. Od ne-Disneyjevih mjuzikala najpoznatiji su The Prince of Egypt (Dreamworks), Anastasia (Fox i Don Bluth) i South Park: Bigger, Longer & Uncut (Paramount).

Danas su glavni likovi brijači ubojice, žene ubojice, fantomi, kurtizane, rockeri

Danas ih ima doista svakakavih. Žanrovi unutar žanra razlikuju se od krajnosti do krajnosti. Nemaju veliku publiku, ali ona koju imaju ih jako cijeni te se svrstavaju među najbolje filmove i dobivaju brojne nagrade. Najpoznatiji su Moulin Rouge (dobitnik 2 Oscara), The Phantom of the Opera (nominiran za 2 Oscara), Chicago (dobitnik 6 Oscara), Dreamgirls (dobitnik 2 Oscara), Mamma Mia, od animiranih Tangled (nominiran za Oscar), Rio (nominiran za Oscar), Corpse Bride (nominiran za Oscar), i od najnovijih Burlesque, Rock of Ages i Les Misérables (dobitnik 3 Oscara).

Iako ne obiluje fantastičnim specijalnim efektima niti tehnikalijama, ne znači da se zato ne može i dalje razvijati i ići prema boljemu. Tako je Les Misérables prvi koristio tehniku snimanja mjuzikla u kojoj su glumci pjevali direktno u kamere tijekom snimanja, a ne u studiju. Pretpostavljam da će se taj način nastaviti, uz neprestano poboljšanje kvalitete zvuka i kamera te tako drugi specijalni efekti neće biti potrebni, nego će dovoljan efekt biti prava, na sceni otpjevana glazba. Iako se filmovi sada kreću u drugim smjerovima, mjuzikl će nas ostati podsjećati da je film umjetnost te ćemo uvijek moći uživati u sve boljem spoju sedme umjetnosti i one glazbene.

Be social

Komentari