Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj: Mother’s Cake i Pentagram presjek su života nakon života

08.10.2016. Magdalena Rikanović
Foto: Martina Trbuščić / Ziher.hr
Problem u vezi magije je što traje jako kratko – Piše: Tin Đudajek

Mother’s Cake je jedan od onih bendova u koje sam se na prvo slušanje zaljubio. S prvim albumom koji je izašao još 2012. dijelom je moje playliste na mobitelu i od tada mi nikada nije palo na pamet izbrisati ga. Također, od tada i čekam da Mother’s Cake dođe u Hrvatsku i možete si misliti koliko sam sretan bio kada sam shvatio da mi se silno čekanje napokon isplatilo. Iako je Pentagram znatno veći i renomiraniji bend, moram iskreno priznati da sam se ja uputio do Savske upravo zbog Austrijanaca.

I dobio sam sve što sam želio. Ovaj trio upravo je nevjerojatan. Količina energije koju te tri osobe mogu ispustiti tijekom koncerta zadivljujuća je. Njihov nastup sastojao se od odlične glazbe, zabave i puno divljanja. Ljudi naočigled uživaju u svojoj glazbi i to toliko mnogo da ih nije strah skočiti s gitarom u prvi red ili koji put slučajno iskopčati gitaru iz pojačala u naletu euforije. Prvi koncert večeri nije ni izbliza zakazao, već možda čak i zasjenio legendarni Pentagram.

No moram priznati da mi se nije svidjelo to što se cjelokupna setlista sastojala od, većinom, najnovijih pjesama koje još nije niti moguće čuti. Iako sam se nadao suprotnome, odnosno situaciji da ću biti u stanju prepoznati svaku pjesmu, ovo me prilično začudilo. Ipak, ovo nije niti približno naštetilo koncertu, nego sam, upravo suprotno, odlučio biti zadovoljan jer sam imao priliku poslušati novi materijal Mother’s Cakea. Žao mi je i što je koncert trajao jako kratko. I prekratko. Možda je ovo više osobni dojam nego prava i realna opaska, ali moram reći da sam imao osjećaj kao da je koncert završio u manje od pola sata. Iako vjerujem da je trajalo nešto duže od pola sata opet mislim da nije trajalo znatno više.

Mother’s Cake pozdravio nas je s pjesmom Runaway, nešto manje od desetominutnom uspješnicom s prvog albuma i sve nas ostavili s neizmjernom tugom do sljedećeg puta. Dobro. Samo mene.

Foto: Martina Trbušćić / Ziher.hr

Foto: Martina Trbušćić / Ziher.hr

Piše: Magdalena Rikanović

Pentagram je američki heavy metal bend iz Alexandrije, točnije iz Virginije. Najpoznatiji su kao jedan od pionira heavy metala, posebice doom metala. Bend je svoju karijeru započeo u underground sceni još davne 1970. godine, u proizvodnji mnogih demo i probnih kazeta. Ali njihova prva objava albuma dogodila se u ranim 80-ima s gotovo potpuno novom postavom. Kroz povijest benda jedina konstanta je pjevač Bobby Liebling. A Bobby je uistinu priča sama za sebe. Prije svega, na pitanje o začetku benda, sa suosnivačem i bubnjarem O’Keefea, vole reći da im je prisjećanje maglovito jer se radi o 40 godina unatrag začetku Pentagrama. Legenda prenosi da su O’Keefe i Bobby sjedili zajedno za stolom i kroz razgovore oplakivali ondašnju glazbenu scenu u kojoj je vladalo sivilo i mrtvilo. Dosjetka o udruživanju i stvaranju zajedničkog projekta – te noći iz ljubavi i frustracija potaknuto spomenutom pričom nastao je Pentagram.

Kasnije dolazi priča s imenima članova Joe Hasselvander i Victor Griffin. Victor je u ono vrijeme za Hasselvandera bio tek otkriveni dragulj koji je započeo sa sviranjem i simultanim snimanjem vlastite glazbe. Hasselvander je u Victoru onda prepoznao zvuk koji je bio mnogo dublji, izraženiji i teži kakav su imali već onda sve poznatiji engleski heavy metal sastava Venom.  Nakon nekoliko godina napokon snimaju svoj prvi album, ali u tom periodu J.Hasselvander bio je nesretan i smeten. Zbog toga je nekoliko puta odlazio i vraćao se u sastav.

Bez obzira na okolnosti između članova, unatoč svim slomljenim srcima, zastojima, neuspjesima i osobnim demonima, bend je još uvijek stajao na mjestu poput nekog zastarjelog bjegunca iz zaboravljenih vremena. Tvrdoglavi u nastojanju da ostanu vjerni svojem prvotnom zvuku, Pentagram je uspio postići jedinstvenost u prepoznatljivosti. Bend koji je stekao krucijalnu popularnost tek nakon nastupa u klubu jednostavnim imenom CBGB lociranog New Yorku. Nakon toga sve se slagalo u dozama međuplanetarne popularnosti bez obzira što su gotovo četiri desetljeća imali zastoj s priznavanjem za svoja dostignuća koja su izlazila iz sjene underground scene. I uz sve to i nakon toga, također su napisali još jednu knjigu u povijesti kako su tijekom godina sviranja ostali konačni, svoji i opskurni. Bok uz bok s Black Sabbath.

Uvod u pentagramsku simfoniju

Kako započeti opis jednog savršenog nastupa kojim nas je blagoslovio Pentagram? Možda s razbacivanjem epiteta kao uvertirom u odlomak ili bih trebala započeti s opisom one prve sekunde prvog takta puštenog s pozornice? Bez obzira na takav početak, s početkom svirke u trenu sam zaboravila na sve nedaće i dostigla neobjašnjivu sferu energije zapakiranu u moć koja je na tragu otkrivenja. Prvi takt, prvi ton, prvi trzaj žice basa i gitare, prvi udar bubnja raspametio je svaku vlat na tijelu. (Ako smijem tako reći za sebe?!). Najfascinantnija relacija odnosa bila je upravo relacija između benda i publike. Vrlo smiona, vrlo intimna, hrabra i nadasve očaravajuća. Korelacija odnosa koju nisam jako dugo doživjela.

Stvorila se apsolutna pobjednička simbioza. Bobby Liebling na trenutke smiješan, na trenutke očaravajući; kako zbog godina i izgleda (ipak su mu 62 godine), njegov glas je zapravo glas jednog mladića. Nevjerojatno! Prepoznatljivost je zapravo u njegovoj starijoj strukturi i boji glasa, ali jednaku važnost se pridodaje i novijem tonu vokala gdje u sveukupnosti ostaje savršeno tako kako jest. I nema drugačije. Ponekad mu je glas postajao opsesivan u traženju igre tamne strane, a ponekad je buljio u daljinu. U prazninu. Osjetilo se u tim trenucima da je taj način bio njegov izlaz iz depresije. Metaforički opisano.

Ulaznica u svijet mitova i legendi

Iako je Bobby fascinantno lice i duša Pentagrama, Victor uz Bobbyja ujedno je duša koja stvarno prodaje materijal. Slušajući kako svira postane ti jasna misao da je Victor osoba koja uspijeva živjeti u nekoliko dekada istovremeno. U jednom vremenskom zastoju svoje virtuozne gitarske eskapade prenosi u utjecaj 60-ih, u drugom vremenskom zastoju iz njega proizlaze Black Sabbath ideje. Dok u trećem vremenskom skoku svoju gitaru pretvara u sve moguće današnje ponajbolje zvukove bendova te ih zaključava u blues utoru. Zbrka i ludilo što postaje sinonim za koncert godine. Elegantni, moderni i neustrašivi u istraživanju novih ideja. Svirku kojom su blagoslovili publiku tekla je niz naša grla podsjećajući nas na prvi gutljaj najfinije medovine. A kratkoću gitarskih kolosijeka i dužinu istih držala nas je u osebujnom transu.

Priznajem kako su opipljivi i znatiželjni za daljnjim glazbenim istraživanjima. I jednako uporni u prenošenju bujica emocija. Uz riffove na zabavan, ali prije svega egzistencijalan smjer. Zidovi Vintagea istovremeno su se pred Pentagramom topili, rastavljali, sastavljali i utukli od savršenosti. To je bend s odlučnom doom stijenom u svijetu koji je odviše ispunjen lošim bendovima, koji nekim nepoznatim gluhim kanalima imaju veću popularnost i pozornost od samog Pentagrama. Bez obzira i na tu nepobitnu činjenicu, vrijeme je da si pustite sve pjesme s Pentagramovih ploča u društvu s bocom najskupljeg viskija jer čarobna su ulaznica u svijet mitova i legendi iz 20. stoljeća s ulaskom u 21. stoljeće. To stvara neobično logičan zaključak.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.667 out of 5)

Komentari