novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Mudhoney u Močvari: Slojevit i primitivan kao subota

Foto: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 3 minute

Žedno uho bendovi imaju naviku da se kad tad vrate. Tako je i Mudhoney u sklopu aktualne turneje kojom slavi 30 godina službe svratio po treći put. Močvara je bila rasprodana, a satnica razvodnjena dugim pauzama da bi oni koji su htjeli stići i na Johnnyja Marra u Laubi i na Mudhoney došli na svoje. Nismo naviknuti na takve ustupke, ali od njih živi scena. Uostalom, ovakve koncerte ionako nema potrebe započinjati prije ponoći. Puno ljudi, puno prilika.

Prva da se nađu oni koji se dugo nisu vidjeli, druga da se opuste oni koji se dugo nisu opustili i sve ostale prilike za one koji se trebaju ispuhati, kako mlade, tako i sredovječne. Tekstovi o Mudhoneyju obično počinju nekom vrstom počasti koja im pripada jer su vjerojatno izmislili grunge. No, jedino što ima smisla istaknuti je to da još uvijek vjeruju u glazbu kakvu su krenuli stvarati na početku. Sam grunge se mijenjao, ali njihove ideje ne.

Bili kritični ili ravnodušni prema tome, morate se pitati bi li veliki Dave Grohl, umjesto pulske Arene, možda radije na jednu večer rasprodao Močvaru.

Please The Trees i novi zvuk istočnog bloka

Propustila sam domaću predgrupu dno., ali stigla na Please The Trees, češki bend koji prati Mudhoney na turneji. Njima je ovo bio drugi put u Hrvatskoj. Odsvirali su vrlo kratak set. Njegova se duljina mjerila potpunim izostankom zamora za vrijeme njihova nastupa. Kada dolazite na koncert benda od kojeg ne očekujete ništa novo, dobro dođe zanimljiva predgrupa. Od samog ulaska ovaj je, na prvu vrlo jednostavan bend, magnetski privlačio pažnju.

Václav Havelka III je udarao u vlastiti bubanj, zlostavljao svoju istočno-blokovsku gitaru i ni iz čega stvarao napetost između sebe i publike. Njegovi pobočnici nisu tome previše ni pomagali, ni odmagali. Da su svirali duže, možda bih i izgubila interes. Ovako su, ovim odmjerenim setom postigli upravo ono što su htjeli; niti manje niti više. U sličnom su se raspoloženju na pozornicu popeli i članovi Mudhoneyja. Od samog je početka sve bilo na 11/10.

Mudhoney u blatu Močvare

Večer je bila blatna, a atmosfera već na predgrupi masna. Kada je Mudhoney krenuo s jednom od pjesama sa svog drugog albuma, “Every Good Boy Deserves Fudge”, publika je bila puna iskreno ozarenih lica i udova raspoloženih za benganje i poganje. Lica su najčešće bila starija od udova, odnosno starija je ekipa mirnije promatrala taj, u principu pankerski, izljev nereda. Na pola seta puštena je pjesma koja je valjda jedina bila dio audio-lektire svih prisutnih.

Foto: Ziher.hr

Svi su znali kada viknuti “Touch me, I’m Sick”. Ostatak koncerta podijeljen je na one malobrojne koji su mogli pratiti Mikea Arma i ekipu, one koji su se pokušali praviti da mogu i ostatak koji je prešutno odobravao svoju okolinu. Terasa je od sredine koncerta lagano okupljala sve koji nisu htjeli sudjelovati u tome. Tamo sam bila i ja, samo djelomično u namjeri da napravim mjesta za prave fanove. Što me zanimalo, vidjela sam i čula u prvih 25 minuta.

Mudhoney kao lošija inkarnacija Stoogesa

Iako Mike Arm nije Iggy Pop, vrlo rano mi je njegova persona počela nalikovati na Iggyjevu. No Mudhoney su proto-grunge u nekom drugom smislu, ne onako kako su Stoogesi proto-i-nad-punk. Mudhoney nisu izmisliti ništa novo, samo su rock’n’roll vratile na svoje mjesto jednim novim slojem bunta. Ipak, tajnu vezu između Arma i Popa nisam jedina primijetila. Prvi je prije nekoliko godina sudjelovao u na Stooges covers gigu.

Uključeni su bili i Mike McCready iz Pearl Jama, bubnjar Screaming Treesa i Duff McKagan. Uloga Iggyja Popa bila je njegova. Primarno zbog zajedljivosti koja mu se čuje u glasu. Još je u 90-ima dobio priliku da bude fiktivna inačica Iggyja Popa u izmišljenom bendu iz filma “Velvet Goldmine”, Wylde Ratttz. Njihova jedina pjesma je obrada pjesme T.V. Eye. Bio je to jedan od onih fiktivnih bendova za koje vam je žao što nisu stvarni kao Spinal Tap.

Da je Mudhoney uistinu dio punk tradicije potvrdile su obrade Black Flaga, Fanga, Dicksa i Leather Nuna kojima su zaključili jučerašnji nastup.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari